Poslovni broj: Usž-2518/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Mirjane Čačić , predsjednice vijeća , Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner , članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice , Ivane Mamić Vuković , kao zapisničarke , u upravnom sporu I-tužiteljice DTiz [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]i II-tužitelja ĐTiz [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje tužitelje zastupa opunomoćenik mr. sc. Marijana Anđelić , odvjetnica u Rijeci , Pomerio 16 , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu , Ulica Republike Austrije 14 , OIB 95093210687 , radi izdavanja uporabne dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja , izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1068/2024-9 , od 22. travnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I- 1068/2024-9 , od 22. travnja 2025.

II. Poništava se rješenje Republike Hrvatske , Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine , KLASA: UP/II-361-05/24-02/85 , URBROJ: 531-03-4-24-2 , od 17. lipnja 2024.

III. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije , Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostave Delnice , KLASA: UP/I-361-05/23-01/000035 , URBROJ: 2170-03-03/2-24-0004 , od 11. travnja 2024.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu tuženika da, u roku od 60 dana od dana dostave prijepisa ove presude i povrata spisa, donese novu odluku o zahtjevu tužitelja za izdavanje uporabne dozvole, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

V. Nalaže se tuženiku , Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu , Ulica Republike Austrije 14 , OIB 95093210687 , da u roku od 60 dana od dana prijema prijepisa ove odluke tužiteljima naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.750,00 Eura.

VI. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine , KLASA: UP/II-361-05/24-02/85 , URBROJ: 531-03-4-24-2 , od 17. lipnja 2024. , a kojim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja . objavljena protiv rješenja Primorsko- goranske županije , Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša , Ispostava Delnice , KLASA: UP/I-361-05/23-01/000035 , URBROJ: 2170-03- 03/2-24-0004 , od 11. travnja 2024. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za zgradu stambene namjene – obiteljska stambena građevina, 3.b. skupine na postojećoj građevnoj čestici označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica]katastarske općine [katastarska općina], uz obrazloženje kako stranke u ostavljenom roku nisu dostavile dokumentaciju koja je od njih zaključkom tražena, odnosno nisu dostavile napisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine.

2. Tužitelji u svojoj žalbi pobijaju navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako je prvostupanjski upravni sud u obrazloženju svoje odluke potpuno propustio iznijeti svoje stavove o prigovorima i razlozima na koje su se pozivali tijekom tog dijela upravnog spora. Kronološki opisujući događaje koji su prethodili postupku donošenja osporenog rješenja ističu kako su tijekom gradnje objekta za kojeg žele ishoditi uporabnu dozvolu, s prvim odabranim izvođačem, raskinuli ugovor o gradnji po sistemu „ključ u ruke“ i to isključivo zbog krivnje tog izvođača. Nakon raskida ugovora proveli su vještačenje radi utvrđenja stupnja dovršenosti zgrade te su u cilju završetka započete gradnje angažirali novog izvođača. Ovom dodaju da su osim provedenog vještačenja, po ovlaštenim osobama izradili i certifikate sukladnosti vezane uz postavljene elektro instalacije te je cjelokupna dokumentacija o tome dostavljena tuženiku. Dodaju kako su tuženiku dostavili i dodatni Zapisnik o obavljenom pregledu ovlaštenih vještaka, a kojim je utvrđeno da su radovi izvršeni kvalitetno, po pravilima struke i bez bitnih odstupanja od glavnog projekta, kao i da su ispunjeni bitni zahtjevi za građevinu vezani za elektroinstalacije. Ukazuju kako su u pokušaju da ishode po tuženiku traženu dokumentaciju pokrenuli i sudski postupak u kojem je donesena nepravomoćna presuda kojom se obvezuje izvođač radova traženu dokumentaciju izdati. Iz opisanog zaključuju kako razlog zbog kojeg su odbijeni sa zahtjevom nije okolnost da njihov objekt odstupa, ili ne udovoljava, uvjetima tehničke ispravnosti, već isključivo okolnost da su umjesto zakonom propisane dokumentacije dali drugu dokumentaciju koja potvrđuje tražene uvjete. Pozivajući se na nedostatak razmjernosti, kao i potpuni nedostatak obrazloženja pobijanih odluka u odlučnim dijelovima, ukazuju da je u konkretnom došlo do grubog i potpunog formalizma, posebno imajući na umu kako oni nisu u posjedu tražene dokumentacije , niti do nje mogu doći. Ističu i kako je prvostupanjski upravni sud u jednoj rečenici odbio njihov prijedlog da se tijekom upravnog spora provede vještačenje tehničke ispravnosti gradnje, ocjenjujući takav dokazni prijedlog suvišnim, a što je dovelo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Konačno navode kako su im opisanim postupanjem povrijeđena prava na pravično suđenje, pri čemu ukazuju kako je upravo Zakon o upravnim sporovima zasnovan na sustavu slobodne ocjene dokaza, a koji dokazi u ovom slučaju nisu ni provedeni, a kamoli ocijenjeni. Zaključuju kako propisivanje obvezatne dokumentacije sadržane u članku 137. stavku 2. Zakona o gradnji nije numerus clausus uvjeta, iz kojeg razloga smatra da se odlučne činjenice mogu dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, a posebno vještačkim nalazom i mišljenjem, koje je u spis već dostavljeno, ili koje je samostalno i neovisno mogao provesti prvostupanjski upravni sud. Predlažu Sudu da usvoji njihovu žalbu i poništiti pobijanu presudu, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Člankom 137. stavkom 2. točkom 3. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., i 125/19.), propisano je da Zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine prilaže: pisanu izjavu izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine.

6. U ovom predmetu nije sporno kako su Zaključkom Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Delnice, KLASA: UP/I-361-05/23-01/000035, URBROJ: 2170-03-03/2-23- 0002, od 30. siječnja 2024., pozvani tužitelji da dostave dokumentaciju pobliže specificiranu izrekom tog Zaključka. Isto tako nije sporno ni kako se tužitelji nisu oglušili na postavljeni zahtjev, već su u odgovoru na njega dostavili drugu dokumentaciju od one koja je tražena, a koja po njihovom mišljenju može zamijeniti traženu dokumentaciju, jasno pri tome navodeći i obrazlažući razloge zbog kojih nisu u mogućnosti ishoditi traženo od ranijeg izvođača radova.

7. Člankom 47. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), određeno je da kada stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

8. Smatrajući kako tužitelj nije dostavio točno traženu dokumentaciju prvostupanjsko tijelo tuženika i temeljem naprijed citirane odredbe Zakona o općem upravnom postupku, zaključilo je kako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu tužitelja, iz kojeg razloga je posljedično odbilo zahtjev za izdavanje uporabne dozvole. Taj stav svojim odlukama je potvrdio tuženik, kao i prvostupanjski upravni sud.

9. Slijedom opisanog činjeničnog stanja Sud nalazi kako se predmetni upravni spor sadržajno formira oko pitanja da li u situaciji u kojoj se traži izdavanje uporabne dozvole, nedostatak točno propisane dokumentacije koju traži tuženik, odnosno one koja je doslovno propisana člankom 137. stavkom 2. Zakona o gradnji, dovodi automatizmom do razloga za odbijanje zahtjeva stranke.

10. U odgovoru na to pitanje Sud polazi od smisla uporabne dozvole, a koja je u svom sadržaju potvrda da je građevina za koju se dozvola traži, izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno da izgrađena građevina ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu, lokacijske uvjete i druge uvjete određene građevinskom dozvolom.

11. Upravo iz razloga dokazivanja naprijed naznačenih okolnosti zbog koje se izdaje uporabna dozvola propisuje se dokumentacija koju podnositelj zahtjeva treba dostaviti, a da bi istu ishodio. Stoga dostava takve dokumentacije nije sama sebi svrha, a posebno ne u onim situacijama u kojima podnositelj zahtjeva razložno navodi razloge zbog kojih traženu dokumentaciju nije u mogućnosti dostaviti.

12. Stoga je u situaciji u kojoj javnopravno tijelo u odlučivanju o pravima podnositelja zahtjeva istog zove na dostavu formalnih dokaza, u obvezi je sa smislom Zakona ocijeniti i druge dostavljene dokaze te utvrditi da li oni dokazuju okolnost koja je zakonski uvjet i bez obzira što formalno traženi dokumenti nisu dostavljeni. S tim u vezi Sud smatra da se vještačenjem o kvaliteti radova snažnije no izjavom o kvaliteti onog tko je radove izvršio, dokazuje zakonom tražena okolnost, jer vještačenjem neovisna stručna osoba, a ne sam izvođač, tu okolnost upravo i potvrđuje.

13. Člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

14. Sud iz obrazloženja odluka koje su predmetom ocjene zakonitosti u ovom žalbenom postupku ne može pronaći razlog zbog kojeg javnopravna tijela i prvostupanjski upravni sud smatraju da odsutnost formalno tražene dokumentacije, kraj postojanja drugih dokaza koji dokazuju da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno da ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu, lokacijske uvjete i druge uvjete određene građevinskom dozvolom, dovode do neosnovanosti zahtjeva tužitelja. Iz ovog razloga Sud zaključuje da pobijana presuda, kao i odluke javnopravnih tijela, nisu obrazložene u skladu s zakonom uspostavljenim standardom. Stoga je odlučeno kao u točkama I. – III. ove presude.

15. U nastavnom tijeku upravnog postupka prvostupanjsko tijelo tuženika će ocijeniti dokaze koje su tužitelji tijekom postupka i spora dostavili, nakon čega će donijeti odluku da li se temeljem tih dokaza mogu sadržajno utvrditi uvjeti za izdavanje uporabne dozvole, dakle da li priloženi dokazi potvrđuju da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno je li ona ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu, lokacijske uvjete i druge uvjete određenih građevinskom dozvolom. Ukoliko dokazi sadržajno potvrđuju razloge izdavanja uporabne dozvole te ukoliko su i ostali uvjeti ispunjeni, prvostupanjsko tijelo istu će izdati i bez obzira na formalni nedostatak dokumentacije iz članka 137. Zakona o gradnji. Suprotno tome, ako dokazi ne potvrđuju odlučnu okolnost prvostupanjsko tijelo će zahtjev odbiti, ali uz jasno navođenje razloga zbog kojih ponuđeni dokazi nisu adekvatni za potvrdu odlučnih činjenica. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

16. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog njihovim troškovnikom od 14. travnja 2025., Sud navodi kako je isti utemeljen člankom 144. Zakona o upravnim sporovima te temeljem Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelji su na temelju Tbr. 27. točka 1. Tarife, podnijeli zahtjev za sastav tužbe, kao i zahtjev za sastav podneska od 3. listopada 2024. i 20. ožujka 2025., u iznosu od 1.000,00 Eura te na temelju Tbr. 27. točka 2. Tarife, podnijeli zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište održano 14. travnja 2025. u iznosu od 1.000,00 Eura, kao i naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 1.000,00 Eura , a što ukupno iznosi 5.000,00 Eura, sve uz uvećanje od 25 postotnih poena poreza na dodanu vrijednost, odnosno 6.000,00 Eura.

17. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

18. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

19. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništena pobijana presuda, kao i rješenje tuženika, Sud zaključuje kako su tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelji potražuju svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

20. Sud u cijelosti opravdanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastavljanja tužbe i žalbe na prvostupanjsku presudu, a kojim radnjama je iniciran i okončan upravni spor, koji je po tužitelje povoljno okončan, odnosno naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki V izreke ove odluke.

21. Suprotno ovom Sudu navodi se kako podnesak od 3. listopada 2024. , a kojim se u spis dostavlja dokumentacija koja je mogla biti dostavljena već u tužbi, kao i podnesak od 20. ožujka 2025. , a kojim se ponavlja već ranija argumentacija neposredno prije održavanja ročišta u sporu, niti na jedan način nije mogao utjecati na konačnu odluku, iz kojeg je razloga odlučeno kao u točki VI. izreke ove odluke.

22. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić