Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1466/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranja d.d. [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, zastupanog po Ivi Kaselj Šabić, odvjetnici iz OD Grgić & partneri, protiv tuženika Grada Osijeka, Ulica Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović, uz sudjelovanje umješača Unikom d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 07507345484 zastupanog po punomoćnicima Hrvoju Šutalo i Miri Glavašu, odvjetnicima u ZOU Glavaš & Šutalo, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1266/2024-23 od 14. srpnja 2025., 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1266/2024-23 od 14. srpnja 2025.
2.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 794,34 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 763,27 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrdi da je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Sud da nije naveo na kojim činjenicama temelji utvrđenje da je stablo opasna stvar dok stablo samo po sebi ne predstavlja opasnu stvar. Sud da nije pribavio nikakvo stručno mišljenje ni tehnički nalaz kojim bi se objektivno utvrdilo fizičko stanje stabla u vrijeme nastanka štete. , odnosno postojanje bilo kakvih obilježja koja bi upućivala na njegovu trulost, nestabilnost, odnosno povećanu opasnost za okolinu te da je u vezi s tim pogrešno primijenio odredbu čl. 1063. i 1067. ZOO-a.
4. Predlaže uvaženje žalbi.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio:
-da je predmetom tužbenog zahtjeva regresni zahtjev tužitelja vezan za štetu koju je tužitelj, temeljem ugovorene police osiguranja isplatio svome osiguraniku, a koju ovom tužbom potražuje od tuženika kao osobe odgovorne za nastanak štetnog događaja pozivom na odredu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima,
- da je oštećeno vozilo na dan nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], sa ugovorenim dobrovoljnim osiguranjem loma stakla, te da je tužitelj po podnesenom odštetnom zahtjevu osiguraniku, na ime nastale štete, dana 22. kolovoza 2022., izvršio plaćanje iznosa od 794,34 eur,
-da je sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu, je li stablo koje je palo na vozilo osiguranika tužitelja i prouzročilo štetu na tom vozilu opasna stvar te u vezi s tim odgovara li tuženik po kriteriju objektivne odgovornosti i je li do pada stabla na vozilu došlo uslijed djelovanja više sile,
-da je vozilo bilo uredno parkirano na obilježenom parkirnom mjestu te da je sa javne zelene površine, palo stablo koje je prouzročilo štetu na vozilu,
-da je na mjestu događaja ranije bilo više borovih stabala, a sada da se tamo nalazi samo jedan bor koji stoji ukoso te da su grane s tog bora pale na vozilo osiguranika tužitelja i oštetile mu vjetrobransko staklo,
- da stablo koje je u konkretnom slučaju prouzročilo štetu na vozilu predstavlja opasnu stvar, budući da se radilo o visokom stablu (nekolicini visokih borova), koje se nalazilo u neposrednoj blizini parkinga, stambene zgrade i nogostupa kojim svakodnevno prolaze pješaci, te da svojim položajem, osobinama i veličinom predstavlja povećanu opasnost za ljude i stvari koje se nalaze u njegovoj blizini,
-da iz izvješća Državnog hidrometeorološkog zavoda proizlazi da je toga dana puhao slabi vjetar bio slab i da je količina snijega bila mala te da drugi u izvješću opisani vremenski uvjeti, nemaju značaj elementarne nepogode niti nekog drugog nepredvidivog uzroka, te da nisu ispunjeni ekskulpaciji razlozi više sile za oslobođenjem tuženika od odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a,
-sukladno tome utvrdio je tuženika odgovornima za nastalu štete i obvezao ga na isplatu potraživanog iznosa visina kojega nije dovedena u pitanje, primjenom odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23: dalje-ZOO).
8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 2., 4., 9., 13 i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Naveo je odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje o objektivnoj odgovornosti tuženika.
9. Pravilno je na utvrđeno činjenično stenje, koje se u sporovima male vrijednosti ne preispituje, primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.
10. S pravom tuženik smatra da stablo bora samo za sebe ne predstavlja opasnu stvar. Međutim, u ovom slučaju upravo s obzirom na konkretne okolnosti, položaj visinu te okruženje u kojem je raslo (u neposrednoj blizini, parkinga, stambene zgrade nogostupa) predstavlja one bitne okolnosti koje su u svojoj ukupnosti činile stablo opasnom stvari. Stoga tuženik kao imalac opasne stvari (bor je rastao na javnoj zelenoj površini komunalne infrastrukture Osijeka) odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio padom stabla na vozilo, u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a, kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja.
11. Pravilno je temeljem utvrđenih činjenica izveo zaključak o ne postojanju ekskulpacijskih razloga za oslobođenjem tuženika od odgovornosti, u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a i naveo je odlučne razloge za takvo utvrđenje u cijelosti prihvatljive i ovom žalbenom sudu.
12. Pravilno je utvrdio i visinu štete i to utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.
13. Pravilno je utvrdio i da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a dok visinu troškova tuženik žalbenim tvrdnjama nije osporio.
14. Sukladno predmetnom utvrđenju neosnovani su svi žalbeni navodi tuženika te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 457. stavak 1. potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u točki 1. izreke.
15. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.
U Rijeci, 26. ožujka 2026.
SUTKINJA
Brankica Malnar
