REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-169/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. Zagreb, protiv tuženika INSTITUTA RUĐER BOŠKOVIĆ sa sjedištem u [adresa], OIB: 69715301002, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-432/2025-6 od 23. srpnja 2025., 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-432/2025-6 od 23. srpnja 2025., u dijelu njene toč. I., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 305,11 eura zajedno s zateznom kamatom na pojedinačne dijelove toga iznosa u razdoblju dospjelosti od 16. ožujka do 16. svibnja 2015., dok se u preostalom dijelu žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuje u preostalom dijelu odluke o glavnoj stvari presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-432/2025-6 od 23. srpnja 2025.

II. Uz djelomično prihvaćanje i uz djelomično odbijanje žalbe tužitelja, te uz odbijanje žalbe tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanoj u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-432/2025-6 od 23. srpnja 2025., sudi se:

- odbija se žalba tuženika te se potvrđuje toč. II. u cijelosti,

- toč. III. preinačuje se na način da se tužitelju dosuđuje daljnji parnični trošak u iznosu od 93,75 eura, dok se u preostalom dijelu do odbijenog zahtjeva odbija žalba tužitelja, kao neosnovana,

- nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 23,43 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe, a odbija se i njegov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odlučeno:

"I/ Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković isplatiti tužitelju OA iznos od 1.322,21 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, koje teku na:

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.5.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.6.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.7.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.8.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.9.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.10.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.1.2015. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.2.2015. do isplate

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.3.2015. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.4.2015. do isplate,

- iznos od 101,69 EUR počevši od 16.5.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković naknaditi tužitelju OA parnični trošak u iznosu od 703,13 euro, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2025.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 703,13 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv te su presude žalbu podnijeli tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj u svojoj žalbi navodi da je podnosi protiv odluke o troškovima postupka u dijelu pod toč. II. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se presudu u dijelu odluke o troškovima postupka preinači na način da mu se dosude svi zatraženi troškovi zahtjevom od 26. lipnja 2025., uvećano za trošak sastava žalbe, zajedno s zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u svojoj žalbi navodi da je podnosi u odnosu na toč. I. presude, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, te toč. II. presude iz svih žalbenih razloga. U bitnome, smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio dodatak za posebne uvjete rada nakon prestanka važenja kolektivnog ugovora, odnosno nakon 22. siječnja 2015., pa budući da osporava pravo tužitelja na isplatu dodataka nakon 22. siječnja 2015., ujedno osporava i visinu tužitelju dosuđenog parničnog troška. Žalbeni je prijedlog tuženika da se presuda, u pobijanom dijelu, preinači sukladno žalbenim navodima.

5. Sa tim je žalbama postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

6. Odgovor na žalbu tuženika podnio je tužitelj navodeći, u bitnome, da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju naknadu plaće za posebne uvjete rada i za razdoblje nakon 22. siječnja 2015., koristeći kao mjerilo iznosa naknade plaće upravo one faktore koji su se koristili i u nespornom dijelu odluke. Predlaže da se žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

7. Žalba tuženika je osnovana u odnosu na pobijani dio odluke o glavnoj stvari, dok je žalba tužitelja kojom osporava odluku o troškovima postupka samo djelomično osnovana.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 1.322,21 euro zajedno sa zateznom kamatom računatom na pojedinačne dijelove toga iznosa od njihova dospijeća pa do isplate (tako na prvi iznos od 101,71 euro počevši od 16. svibnja 2014.,…) na ime dodatka s osnove rada u posebnim uvjetima u razdoblju dospjelosti od 1. travnja 2014. do 16. svibnja 2015.

9. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće (u ovom stadiju postupka, nesporno) činjenično stanje:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu višeg tehničara u Zavodu za organsku kemiju i biokemiju,

- da je odredbom čl. 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj: 142/2010., dalje: KU) zaključenog 22. listopada 2010. između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja na rok od četiri godine od dana potpisivanja, propisano da zaposlenicima za koje se temeljem procjene opasnosti iz čl. 58. st.1. toga Ugovora i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st.3. utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini 7% - 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama,

- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom od 27. prosinca 2013. ("Narodne novine" broj: 159/2013) jednostrano otkazala navedeni KU, s otkaznim rokom od tri mjeseca te da nakon isteka otkaznog roka od tri mjeseca, tj. od 28. ožujka 2014. radnicima nisu više isplaćivana materijalna prava iz KU, pa tako ni dodaci za posebne uvjete rada,

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 16194/2021 od 23. travnja 2024. utvrđeno nezakonito otkazivanje navedenog KU, koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R- 568/2024 od 15. listopada 2024., te je tako pravomoćno utvrđena nezakonitost jednostranog otkazivanja KU,

- da bi KU po redovitom tijeku stvari važio do 22. listopada 2014. te još dodatno tri mjeseca sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima temeljem odredbe čl. 199. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014. i 127/2017., dalje: ZR), odnosno do 22. siječnja 2015.,

- da se tužitelj nalazio na popisu radnika na radnom mjestu na kojem je više od 50% radnog vremena provedenog na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženosti izvorima opasnosti iz 2008., kao i na popisu od 2013. kada je revizijom procjene opasnosti tužiteljevo radno mjesto ocijenjeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada te da mu po tom osnovu pripada dodatak na plaću u visini od 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama određene Odlukom o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 40/2009.) i da iznosi 5.108,84 kune.

10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja (koji se u ovom žalbenom postupku ne može više pobijati obzirom da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti) sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj više od 50% radnog vremena provodi na radu s izvorima opasnosti, odnosno da je izložen izvorima opasnosti, pa mu pripada dosuđeni iznos od 101,71 eura mjesečno (uzimajući u obzir osnovicu od 5.108,84 kn) ili ukupno 1.322,21 euro sa zateznim kamatama koje su mu dosuđene 16-tog u mjesecu za prošli mjesec, kako je to tužitelj i zatražio u smislu odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO).

11. Sud prvog stupnja je, i po ocjeni ovoga suda, a što tuženik u svojoj žalbi posebno niti ne osporava, pravilno postupio kada je tužitelju dosudio isplatu dodatka s osnove rada u posebnim uvjetima u razdoblju od 1. travnja 2014. do 22. siječnja 2015. s obzirom da je KU po redovitom tijeku stvari važio do 22. listopada 2014., to još dodatno tri mjeseca sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima temeljem odredbe čl. 199. st.1. ZR-a, odnosno do 22. siječnja 2015.

12. Međutim, cijeneći da je u Ugovoru o radu pravo na dodatke na plaću ugovoreno sukladno Pravilniku o radu ili drugim zakonom predviđenim propisima, te da Pravilnikom o radu nije propisana naknada za posebne uvjete rada (suprotno tužitelj nije dokazao), dok KU temeljem kojeg je tužitelju taj dodatak bio isplaćivan za ranije razdoblje više nije na snazi od 22. siječnja 2015., to je sud prvog stupnja tužitelju neosnovano dosudio iznose dospjele za razdoblje od 16. ožujka do 16. svibnja 2015. u ukupnom iznosu od 305,11 eura zajedno sa zateznom kamatom računatom na navedene pojedinačne dijelove toga iznosa. Naime, tužitelj neosnovano smatra da mu pravo na dodatak na plaću u navedenom razdoblju pripada temeljem čl. 90. i čl. 94. ZR-a, koji je predvidio pravo na povećanu plaću za posebne uvjete rada, budući da se radi o zakonskoj odredbi koja je općeg značenja te se ne može neposredno primijeniti u konkretnom slučaju kada je u pitanju dodatak na plaću za posebne uvjete rada koje pitanje je za oblast radnih odnosa službenika i namještenika u javnim službama uređeno Zakonom o plaćama u javnim službama na način da se isti utvrđuju kolektivnim ugovorom. Dakle, a budući da u tom razdoblju nije bio na snazi kolektivni ugovor kojim bi se regulirali ti dodaci, za navedeno razdoblje tužbeni zahtjev tužitelja je valjalo ocijeniti neosnovanim.

13. Slijedom iznijetog, valjalo je u odnosu na odluku o glavnoj stvari djelomično prihvatiti žalbu tuženika i odlučiti kao u toč. I. izreke (po čl. 368. st.1. u vezi s čl. 457. ZPP-a).

14. Odluka o troškovima postupka donesena je, u bitnome, uz pravilnu primjenu odredaba iz čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa), a za što je sud prvog stupnja ovom sudu dao jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tužitelj izjavljenom žalbom, osim u dijelu u kojem je tužitelju sud prvog stupnja za pristup na ročište održano 23. siječnja 2018. priznao iznos od 75,00 eura (po Tbr. 9. t. 2. Tarife) s obzirom da se radilo o pripremnom ročištu za koje je tužitelju pravilnom primjenom Tarife, trebalo priznati puni iznos od 150,00 eura (po Tbr. 9. t. 1. Tarife), pa u toj situaciji kada je tužitelju priznat pristup ročištu u punom iznosu, istome kao što je sud prvog stupnja pravilno zaključio ne pripada i naknada za podnesak predan na tom istom ročištu.

15. Stoga je valjalo djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. pobijane odluke, i odlučiti kao u toč. II. izreke (po čl. 380. toč. 3. ZPP-a).

16. Tužitelju je, srazmjerno uspjehu u ovom žalbenom postupku (10% u odnosu na pobijani dio odluke o troškovima postupka u visini od 921,87 eura) valjalo priznati i troškove žalbenog postupka u iznosu od 23,43 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen, kao neosnovanim (po čl. 166. st.2. ZPP-a), a zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika valjalo je odbiti kao nepotreban (po čl. 155. st.1. ZPP-a).

U Puli-Pola 26. ožujka 2026.

Sudac

Igor Rakić