Poslovni broj: Usž-4269/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović , predsjednice vijeća , Sanje Štefan i Silvija Čovića , članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice BPiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jasna Buruš , odvjetnica u Slavonskom Brodu , P. Krešimira IV broj 12 , protiv tuženika gradonačelnika Grada Slavonskog Broda , Slavonski Brod , Vukovarska 1 , OIB: 58007872049 , radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, odluke o troškovima spora, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-530/2025- 7 od 24. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-530/2025-7 od 24. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda naređuje se tuženiku Gradonačelniku Grada Slavonskog Broda, Slavonski Brod, Vukovarska 1 da u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa ove presude, donese odluku povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv propuštanja Upravnog odjela za lokalnu samoupravu, Grada Slavonskog Broda, da u zakonom propisanom roku odluči o rasporedu na radno mjesto tužiteljice i dodjeli odgovarajućih koeficijenata za obračun plaće, na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Slavonskog Broda, klasa: 112-01/16-01/9, urbroj: 2178/01-07-24228, koja je stupila na snagu 31. listopada 2024. ("Službeni glasnik Grada Slavonskog Broda", broj: 11, Godine XIV od 30. listopada 2024.) kao i Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika upravnih tijela Grada Slavonskog Broda ("Službeni glasnik Grada Slavonskog Broda", broj: 10/2024.) u točki I. izreke. U točki II. izreke te presude se nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u točki III. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora u preostalom dijelu.

2. Protiv točke II. izreke navedene presude tuženik je podnio žalbu, a odluku o troškovima spora u navedenom dijelu smatra nezakonitom zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS).

Tuženik prije svega upire na bitnu povredu odredaba upravnog spora, jer smatra da je sud priznao tužiteljici pravo na troškove spora pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, iako je člankom 8. ZUS-a propisano temeljno načelo da će se spor provesti uz izbjegavanje nepotrebnih troškova i onemogućiti zlouporabu prava stranaka u sporu. Tuženik također ukazuje na primjenu odredbe članka 5. ZUS-a, zaključujući da je u konkretnom slučaju angažman odvjetnice kao opunomoćenice od strane tužiteljice bio nepotreban i neopravdan, zbog razloga koje iscrpno navodi u žalbi. Napominje da se radi o svojevrsnoj zlouporabi prava na angažiranje profesionalnog opunomoćenika – odvjetnika u upravnom sporu, što smatra da bi sudovi trebali onemogućiti, a ne poticati.

Zaključno, tuženik ukazuje na slično postupanje u drugim slučajevima, koje smatra nezakonitim, a koje je isključivo u cilju nastanka nepotrebnih troškova, bez uvažavanja vrste upravnog spora, kao i ostale okolnosti konkretnog slučaja, u vezi nepotrebnog angažiranja profesionalnih opunomoćenika – odvjetnika, na štetu javnog interesa. Smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o opravdanim izdacima, zbog čega nije tužiteljici trebalo dosuditi tražene troškove spora i njihovo plaćanje naložiti tuženiku. Dodaje da bi u konkretnom, ili sličnim slučajevima, tužitelji sami trebali snositi troškove odvjetnika.

Tuženik predlaže da ovaj Sud razmotri sva bitna pitanja i uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, mjerodavne odredbe tumači na način da postojeću sudsku praksu izmijeni. Predlaže da ovaj Sud poništi točku II. pobijane presude te odbije zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, a podredno da poništi presudu u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući zakonitost pobijanog dijela presude (odluka o troškovima spora), kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama žalbenih navoda, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da žalbeni razlozi kojima se pobija odluka o troškovima sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude nisu osnovani niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Sud je pravilno tužitelji priznao pravo na naknadu troška spora u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura (za trošak sastava tužbe – iznos od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a te trošak sastava podneska od 10. srpnja 2025. – iznos od 1.000,00 eura uz pripadajući PDV prema Tbr. 27 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – dalje: Tarifa) . navedene troškove (sastav tužbe i podneska od 10. srpnja 2025. ) sud je ocijenio opravdanim te je primjenom odredbe članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 2. ZUS -a odlučio kao u pobijanoj točki II. izreke prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška (za pripremne radnje) odbio, uvažavajući predmetni spor i prirodu radnji u upravnom sporu.

6. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši da tuženik žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu (odluka o trošku), žalbu odbio kao neosnovanu pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a . U osvrtu na žalbe navode se dodaje da se sud odluka o troškovima postupka donosi u svakom pojedinom slučaju, uvažavajući pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja od kojih ovisi donošenje pravilne odluke. S time u vezi valja reći da nije odlučen žalbeni navod kojim tuženik ukazuje na postupanje u drugim predmetima, odnosno situacijama, koje eventualno mogu dovesti do zlouporabe prava stranke, u kojem slučaju stranka nema pravo na naknadu troškova, jer ovaj Sud , uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, nije našao da se radi o takvoj situaciji.

7. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 144. stavka 1. ZUS -a . Ocijenivši da sadržaj odgovora na žalbu, koji je dostavila tužiteljica , ne utječe na ishod ovog postupka niti je bio odlučen za rješavanje o žalbi, ovaj Sud je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbio.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović