Poslovni broj: Usž-3850/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović , predsjednice vijeća , Sanje Štefan i Silvija Čovića , članova vijeća , te sudske savjetnice Katarine Skrbinac , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja M&F graditeljstvo doo za građenje i usluge , Split , OiB: 28347754684 , kojeg zastupa opunomoćenica Rozita Vidan , odvjetnica iz Splita , Ćirila i Metoda 38 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , OIB: 18683136487 , Zagreb , Katančićeva 5 , radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1128/2023-15 od 16. lipnja 2025. , na sjednici vijeća 26. ožujka 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1128/2023-15 od 16. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u kojem se traži poništavanje rješenja tuženika , klasa:

UP/II-410-23/22-01/15, urbroj: 513-04-23-2 od 17. ožujka 2023. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave , Područnog ureda Split , klasa: UP/I-416-02/2020-006/231 , urbroj: 513-07-17/2021-03 od 23. listopada 2021. Tim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga na dan 1. siječnja 2021. u ukupnom iznosu od 131.395,95 kuna.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) , tj. zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj u bitnom ponavlja razloge već navedene u tužbi te ostaje pri tužbenom zahtjevu, a navodi i kronologiju događaja te opisuje sljedeći radnji poduzetih u postupku. Daje osvrt na mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona , odredbu članka 108. , zaključujući da nakon proteka propisanog šestogodišnjeg roka zastare, više ne postoji mogućnost prisilne naplate duga. Tužitelj daje prikaz svih osnova nastanka duga pojedinačno, odnosno na koje smatra da je nastupila zastara, a ističe da su javnopravna tijela u poreznom postupku dužna na zastaru paziti po službenoj dužnosti, pri čemu se poziva i na zaključak Visokog upravnog suda Republike Hrvatske , poslovni broj: 6 Su-507/2014-2 od 7. studenog 2014. , ai na stajališta iznesena u upravno-sudskoj praksi.

Zaključno, tužitelj smatra da je pobijana presuda nezakonita jer je donesena na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, napominjući da je sud bio dužan svoje zaključke i stajališta potkrijepiti činjeničnom i pravnom osnovom te uvjerljivim i logičnim razlozima, što je propustio učiniti. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu, tj. preinači ju na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u bližem naznačenom iznosu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. ZUS-a , ovaj Sud ocjenjuje da razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom, nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Protivno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je tijekom spora pravilno primijenio mjerodavne odredbe ZUS-a, zbog čega neosnovano prigovara tužitelj da je došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka s bilo koje propisane osnove, a niti tužitelj precizira, tj. obrazlaže u čemu bi se takva povreda sudskog postupka sastojala. Također valja reći da je sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne, dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, odnosno iznesene zaključke i stajališta je valjano obrazložio, ističući relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku, što znači da opseg i relevantnost iznesenih razloga isključuje bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

6. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe mjerodavnog materijalnog prava, a potom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenivši ga neosnovanim, uz obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev od 11. studenoga 2020. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga. Porezno tijelo je utvrdilo da zahtjev za utvrđivanje zastare na naplatu poreza na dohodak od nesamostalnog rada za 2010. i 2011. nije osnovan, jer je naplata duga osigurana upisom založnog prava na nekretnine rješenjem Općinskog suda u Splitu , broj: Z-7338/4 od 14. srpnja 2014. , a na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu , poslovni broj: OVR-3807/14 od 14. srpnja 2014. Stoga je zaključeno da se u smislu odredbe članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ) tražbina može namiriti iz opterećene stvari i kada protekne rok zastare. Dalje je porezno tijelo utvrdilo da u odnosu na naplatu poreza na promet nekretnina za 2015. nije nastupila zastara, koja je počela teći 1. siječnja 2016. , jer je dana 22. listopada 2020. tužitelj sklopio Ugovor o namirenju poreznog duga, koji je raskinut 7. rujna 2021. (rješenje je postalo izvršno 4. listopada 2021. ), za koje vrijeme trajanja Ugovora zastara ne teče u smislu odredbe članka 101. OPZ-a , što znači da do dana podnošenja zahtjeva nije protekao šestogodišnji rok zastare propisane u odredbi članka 108. stavak 1. OPZ-a . Također je u odnosu na naplatu duga utvrđenog s drugim osnovama, u osporenim rješenjima pobliže navedeno i obrazloženo zbog čega nije došlo do zastare prava na naplatu duga. Prihvaćajući razloge navedene u osporenom rješenju, prvostupanjski sud pravilno navodi i razlikuje situaciju u kojoj se radi o dugu osiguranim založnim pravom, u kojem slučaju se u smislu članka 109. stavka 10. OPZ-a , tražbina može namiriti iz opterećene stvari i nakon proteka roka zastare, ali samo porezni dug po osnovi glavnice te iz osigurane stvari, što znači ne i iz druge imovine poreznog dužnika . Dakle, namirenje tražbine je moguće i nakon nastupa zastare, ali samo iz opterećene stvari. Pravilno sud navodi i obrazlaže razloge zbog kojih u odnosu na druge, bliže navedene tražbine nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga, jer nije protekao rok od šest godina kada je zastara počela teći, u smislu odredbe članka 108. stavka 1. OPZ-a .

8. Konačno, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznosi da je već u istim činjeničnim i pravnim situacijama zauzeo pravna shvaćanja kao iu konkretnom predmetu te ocijenivši ga neosnovanim, tužbeni zahtjev odbio na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a .

9. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je, ocijenio da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a .

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović