1              Poslovni broj: II Kž-15/2024-5

Poslovni broj: II Kž-15/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. P. i okrivljenog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog A. P. i drugih, podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-19/2023. od 21. prosinca 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog A. P. i okrivljenog M. S. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. P. i okrivljenog M. S., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. P. i okrivljenog M. S. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 te im je u istražni zatvor na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 18. listopada 2023.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. P. po braniteljici, odvjetnici M. F. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08.te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora i ukine istražni zatvor određen okrivljenom A. P. te zamijeni nekom od blažih mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

3. Žalbu protiv rješenja podnio je i okrivljeni M. S. po branitelju, odvjetniku S. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. i 2. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08. s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbene navode i ukine rješenje o produljenju istražnog zatvora, sve uz primjenu koje od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08., ili podredno, da ukine prvostupanjsko rješenje i predmet uputi prvostupanjskom optužnom vijeću na ponovno odlučivanje.

4. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. P. i okrivljenog M. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza. Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim segmentima za svakog okrivljenika, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog A. P. i okrivljenog M. S. da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje posebne zakonske pretpostavke, čime u biti upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a osobito iz snimke nadzorne kamere kladionice, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta – noža od okrivljenog M. S. te odjeće koju je imao na sebi, sadržaja iskaza oštećenice-žrtve T. G. i psihijatrijskog vještačenja obojice okrivljenika. Okrivljenicima se stavlja na teret da su 15. listopada 2023., zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da dođu do novca, ušli u sportsku kladionicu S. S. kojom prilikom je okrivljeni A. P. držao u ruci pištolj, a okrivljeni M. S. nož koje su usmjerili prema zaposlenici kladionice T. G., u više navrata joj rekli "Daj novce" i međusobno si dovikivali "Upucaj je, ubi ju, nek ostane nepokretna, upucaj u rame, u ruku, nek' ostane nepokretna" nakon čega im je ona u strahu za svoj život predala novčani iznos od ukupno 130,00 eura, vlasništvo trgovačkog društva S. S. d.o.o. Z. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

7.1. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njihove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

8. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog A. P. i okrivljenog M. S. prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora pravilno temelji na činjenici kako su obojica okrivljenika višestruko pravomoćno osuđivane osobe zbog različitih kaznenih djela kako imovinskog karaktera tako i drugih kaznenih djela, između ostalog i s obilježjem nasilja, iz čega proizlazi da do sada izrečene sankcije nisu polučile svoj specijalno-preventivni učinak i utjecale na okrivljenike da se ubuduće suzdrže od kriminalnih aktivnosti nego je u konkretnom slučaju njihovo protupravno ponašanje progrediralo jer im se ovdje stavlja na teret počinjenje kvalificiranog oblika teškog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva počinjenog uporabom čak dva sredstva, nož i pištolj.

8.1. Kada se navedenom pridoda kako iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljeni A. P. osoba sa disocijalnim poremećajem ličnosti, a okrivljeni M. S. osoba s težim poremećajem ličnosti  miješanog tipa s obilježjima disocijalnog i graničnog poremećaja ličnosti pri čemu je kod obojice prisutan slabo razvijen moralno-etički kodeks, osjećaj krivnje i niska empatija. Nadalje, obojica okrivljenika višegodišnji su politoksikomanski ovisnici uslijed čega su tempore criminis bili smanjeno ubrojivi, pri čemu kod okrivljenog M. S. prevladava ovisnost o heroinu, a kod okrivljenog A. P. o kokainu i amfetaminima te s obzirom na svoju nezaposlenost i loše imovno stanje do potrebnih materijalnih sredstava dolaze činjenjem imovinskih kaznenih djela.

9. Stoga, prvostupanjski sud s pravom zaključuje kako kod ovih okrivljenika postoji konkretna i neposredna opasnost da će oni boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja spomenute opasnosti jer mjere opreza, protivno žalbenim prijedlozima, u konkretnom slučaju, za sada, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi okrivljenog M. S. kako je on bivši, a ne aktualni ovisnik te da se u počinjenje ovog kaznenog djela upustio uslijed straha od okrivljenog A. P. jer ne dovode u pitanje značaj i intenzitet iteracijske opasnosti.

11. Dakle, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, protivno žalbenim prigovorima, za sada, ne pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

12. Konačno, protivno žalbenim prigovorima okrivljenog M. S. kako se istražni zatvor pretvara u kaznu, ovaj sud ocjenjuje kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

13. Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2024.