Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž 387/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10083/2021-41 od 23. siječnja 2026. dana 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10083/2021-41 od 23. siječnja 2026.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.191,59 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
2. U točki II izreke presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od petnaest dana..
3. Protiv te presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
4. U žalbi navodi da obveza tužitelja na isplatu mirovine za tužitelja predstavlja štetu koja proizlazi iz Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje ZMO). Navodi da ima pravo zahtijevati naknadu štete izvorno od odgovorne osobe, u ovom slučaju osiguratelja. U konkretnom predmetu da ima pravo na naknadu štete temeljem članka 161. u vezi s člankom 164. ZMO. Navodi da odredbe ZMO predstavljaju poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju tužitelj trpi isplatom mirovinskih primanja s osnove ozljede na radu, ozljede izvan rada, profesionalne bolesti, obiteljske mirovine, tjelesnog oštećenja, profesionalne rehabilitacije i novčanih davanja vezanih uz korištenje tih prava, dok Zakon o obveznim osiguranjima u prometu uređuje materiju iz područja obveznog osiguranja u prometu. Radi se o stvarnoj šteti koju trpi tužitelj, a koja je uređena odredbama ZMO, a ne Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Za naknadu štete koju potražuje Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva mjerodavno je pravo koje je na snazi u vrijeme nastanka štete - isplate mirovinskih primanja. U prilog tim tvrdnjama poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I856/2016 od 7. veljače 2017., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3374/2025 od 2. listopada 2025. i odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-457/2025 od 10. prosinca 2025.
5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
6. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode, te se poziva na nekoliko rješidbi sudova koji su o tom pitanju zauzeli takvo stajalište.
7. Predlaže žalbu odbiti i pobijanu presudu potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.
10. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
11. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da ti žalbeni razlozi nisu mogli biti predmetom razmatranja u ovom žalbenom postupku.
12. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjenja ni jedna od tih povreda.
13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.191,59 eura sa zateznom kamatom, nastalom isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja koja je stradala u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.
14. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je u prometnoj nesreći 18. veljače 1996., a koju je skrivio tuženikov osiguranik, osiguranica tužitelja PJ zadobila teške tjelesne ozljede,
-da je financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. utvrđeno da je invalidska mirovina osiguranice tužitelja određena u visini najniže mirovine, obzirom bi invalidska mirovina prema ostvarenim plaćama i stažu iznosila manje od najniže mirovine,
-da vještak nadalje izlaže način obračuna ukoliko bi se isplaćivala invalidska mirovina radi ozljede na radu, te konačno u mišljenju navodi da je iznos isplaćene mirovine osiguranici PJ u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. iznosio 34.664,26 kuna,
- da vještak nadalje navodi da bi pod pretpostavkom da osiguranica ima pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. ukupno procijenjeni iznos invalidske mirovine iznosio 53.732,56 kuna, što znači da je tužitelj je osiguranici isplatio manji iznos invalidske mirovine u odnosu na invalidsku mirovinu koju bi osiguranici isplatio po osnovi ozljede na radu i to u iznosu od 19.068,30 kuna odnosno 2.530,80 eura.
-da su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 155/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZOOP-a),
15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja izrazivši u bitnom shvaćanje da u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 27. ZOOP Navedeno iz razloga što tuženik kao osiguravajuće društvo nije štetnik već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP. Stoga da su neosnovane tvrdnje tužitelja da ima pravo, sukladno odredbi čl. 161. i čl. 164. st. 1. ZMO pravo na naknadu stvarne štete.
16. Utvrđuje da tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj svojoj osiguranici isplaćuje invalidsku mirovinu, pa stoga u okolnostima konkretnog slučaja bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj pretrpio stvarnu štetu u odnosu na utvrđenje razlike između isplaćenih invalidskih mirovina temelju rješenja tužitelja i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.
17. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranice tužitelja određen u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje na temelju rješenja od 2. veljače 1999. zaključuje da tužitelj izvršenim isplatama nije pretrpio nikakvu štetu.
18. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
19. Naime, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Odredbom čl. 164. ZMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti (izvorno pravo na naknadu štete).
20. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
21. Dakle, prema odredbi čl. 27. ZOOP tuženik je obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze nastale ugovorom o osiguranju. Međutim, kada je riječ o izdatku učinjenom na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog bio ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji odgovara tuženik na ime osiguranja štetnika.
22.Vezano za sporno pitanje primjene propisa, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice Rev 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev x388/18 od 25. kolovoza 2020.) izrazio shvaćanje da se u situacijama kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP-a, primjenjuje taj Zakon.
23. Tuženik u žalbi problematizira primjenu jednog od navedena dva posebna zakona koji uređuju obvezu osiguratelja motornog vozila za naknadu štete Zavodu za mirovinsko osiguranje, s obzirom da kasniji zakon derogira raniji.
24. Pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da se primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine. Naime, ZOOP uređuje užu problematiku od one propisane ZMO, pa se stoga primjenjuje ZOOP kao posebni propis. Vezano za žalbene navode tužitelja da je ZMO kasniji zakon, valja reći da je 25. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 90/2023 od 4. travnja 2023. zauzeo pravno shvaćanje da je činjenica da je Zakon o mirovinskom osiguranju kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon koji uređuje tu problematiku u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori te da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO iz 2013. izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je određena odgovornost osiguratelja, da nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 27. ZOOP-a.
26. Pritom je sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranice tužitelja određen u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje temeljem rješenja od 2. veljače 1999., zaključuje da tužitelj izvršenim isplatama nije pretrpio nikakvu štetu, pa sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje da tužitelju naknadi isplaćeni iznos invalidske mirovine, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
27.Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u točki 1. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.
28. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, budući da nije bio potreban. ( čl. 155. ZPP ).
U Rijeci 26. ožujka 2026.
Sutkinja
Helena Vlahov-Kozomara
