Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-538/2023-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u OD Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika: 1. EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. REBAC d.o.o. [adresa], OIB: 75095598894, oba zastupana po punomoćniku Tihomiru Luetiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1269/2022-7 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se prihvaća te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1269/2022-7 od 3. veljače 2023. u točki I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužni su tuženici pod 1. BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. REBAC d.o.o., [adresa], OIB: 75095598894, solidarno isplatiti tužitelju iznos od 21.120,13 EUR1 / 159.129,60 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, sve kako slijedi:

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.siječnja 2012.g. pa do isplate -na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.veljače 2012.g. pa do isplate -na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.ožujka 2012.g. pa do isplate -na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.travnja 2012.g. pa do isplate -na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.svibnja 2012.g. pa do isplate -na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.lipnja 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.srpnja 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.kolovoza 2012.g. pa do isplate -na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.rujna 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.listopada 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.studenoga 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.prosinca 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.siječnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.veljače 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.ožujka 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.travnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.svibnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.lipnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.srpnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.kolovoza 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.rujna 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.listopada 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.studenoga 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.prosinca 2013.g. pa do isplate i to od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po kamatnoj stopi koja se do 31.07.2015.g izračunava uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do dana isplate po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženicima u ukupnom iznosu od 7.331,82 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.292,49 eur u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se potražuje od tuženika solidarna isplata zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 880,00 EUR- a tj. 6.630,40 kn od 1.siječnja 2014.g. pa do isplate te se u tom dijelu u točki I. izreke ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1269/2022-7 od 3. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi: Dužni su tuženici pod 1. BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. REBAC d.o.o., [adresa], OIB: 75095598894, solidarno isplatiti tužitelju iznos od 21.120,13 EUR1 / 159.129,60 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, sve kako slijedi:

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.siječnja 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.veljače 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.ožujka 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.travnja 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.svibnja 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.lipnja 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.srpnja 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.kolovoza 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.rujna 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.listopada 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.studenoga 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.prosinca 2012.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.siječnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.veljače 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.ožujka 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.travnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.svibnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.lipnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.srpnja 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.kolovoza 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.rujna 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.listopda 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.studenoga 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.prosinac 2013.g. pa do isplate

-na iznos od 880,00 EUR-a tj. 6.630,40 kn od 1.siječnja 2014.g. pa do isplate i to od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po kamatnoj stopi koja se do 31.07.2015.g izračunava uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do dana isplate po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te mu solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.617,83 EUR-a / 80.000,00kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobren ih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Pravovremenom žalbom tuženici pobijaju citiranu presudu u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženima zajedno s troškovima žalbe.

2.1. U žalbi tuženici u bitnome osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda glede pasivne legitimacije 1. tuženika, zatim solidaritet obveze 1. i 2. tuženika na plaćanje naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora, tuženici u žalbi ustraju kod prigovora zastare te osporavaju dopuštenje preinake tužbenog zahtjeva, protive se nalazu i mišljenju vještaka glede utvrđene visine naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora kao i tijeku zatezne kamate na mjesečne iznose počevši od 1.1.2012. Također tuženici žalbom ukazuju da ih sud obvezuje na isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine u vrijeme od dvije godine prije primitka tužbe na predaju u suposjed dok su bili pošteni posjednici.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika nekretnine na solidarnu isplatu naknade s osnova njezinog korištenja od strane 1.i 2. tuženika u razdoblju od siječnja 2012. do zaključno siječnja 2014.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj suvlasnik prizemlja obiteljske stambene kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], a koja u naravi čini poslovno stambeni objekt u prizemlju kojeg se nalazi poslovni prostor u kojem djelatnost - auto elektro servis pruža 2. tuženik čiji je osnivač, vlasnik i član uprave 1. tuženik,

- da je 1. tuženik pasivno legitimiran i kao suvlasnik s tužiteljem u jednakom dijelu, a što je stekao nasljedstvom iza svog pok. oca,

- da tuženici ne plaćaju tužitelju kao suvlasniku poslovnog prostora nikakvu naknadu već 2 godine,

- da je sporno postoji li sporazum, dogovor suvlasnika o načinu korištenja predmetne nekretnine odnosno koriste li tuženici predmetnu nekretninu protiv volje tužitelja,

- da je sukladno uputi Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2517/2022 od 17.3.2022.g. potrebno pozvati se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto na Sjednici građanskog odjela te da se u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika) kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju odredbe članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) te da je potrebno utvrditi pravni položaj posjednika i pri tome da nije nužno da se tužbenim zahtjevom (vlasničkim zahtjevom) istodobno traži i predaja te stvari u (suposjed ako je suvlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari),

- da je 1. tuženik, a time i 2. tuženik protivno volji tužitelja izrazio volju za isključivim posjedovanjem stvari - poslovnog prostora u prizemlju zgrade čiji je suvlasnik tužitelj,

- da je 1. tuženik naveo da je on doista primio dopis od strane tužitelja („mislim 2013“) u kojem je od njega traženo da iseli firmu iz poslovnog prostora,

- da je pravomoćnom sudskom odlukom u predmetu Pst-1398/2013 1. tuženiku naloženo da preda tužitelju suposjed predmetnog poslovnog prostora u suterenu obiteljske stambene poslovne zgrade u [adresa], površine 160,41 m2,

- da su tuženici dužni solidarno na plaćanje naknade na ime korištenja tuđeg suvlasničkog dijela prema odredbi članka 1107. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO),

- da predmetna tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina pa kako je tužba podnesena 2013. tj. odmah nakon poziva tužitelja da mu se suvlasnički dio preda u suposjed, to tražbina tužitelja nije zastarjela,

- da tužitelj nije izvršio preinaku tužbenog zahtjeva već uređenje istoga po provedenom vještačenju,

- da su 1. i 2. tuženici trenutkom prvog poziva tužitelja na predaju suposjeda, a najkasnije primitkom tužbe na predaju stvari u suposjed postali nepošteni posjednici,

- da je u postupku razvrgnuća suvlasništva pod brojem R1-712/13 prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak jer da nije postignut sporazum stranaka o diobi suvlasničke zajednice predmetne nekretnine,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-852/17 od 28.2.2017. također je utvrđeno da nije postignut sporazum o podjeli posjeda kuće na način da 1. tuženik koristi suteren i prizemlje, a tužitelj stan na 1. katu i neuređeni stan na 2. katu,

- da su za utuženo razdoblje počevši od 1.12.2012. do 31.12.2013. tuženici bili u obvezi platiti tužitelju naknadu zbog korištenja bez naknade ½ dijela suvlasničke nekretnine - prizemlja zgrade,

- da se nakon konačnog izjašnjenja sudskog vještaka tuženik usprotivio preinaci tužbe, a koji prigovor sud prvog stupnja ne prihvaća jer je tužitelj sukladno provedenom vještačenju po sudskom vještaku Zlatku Cvitanoviću samo uredio tužbeni zahtjev za što nije potrebna suglasnost tuženika.

6.1. Slijedom izloženog prvostupanjski sud zaključuje kako su 1. i 2. tuženici kao nepošteni posjednici u obvezi solidarno isplatiti tužitelju naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora u visini najamnine u ukupnom iznosu od 159.129,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose u razdoblju od 1.1.2012. do zaključno 1.1.2014. te tužitelju temeljem od redbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a naknadit parnični trošak u iznosu od 10.617,83 eur sa kamatama od presuđenja do isplate.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju neosnovano tuženici ističu u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i moguće ju je valjano pravno ispitati.

8. Međutim, djelomično su osnovani navodi u žalbi tuženika da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. stavak 2. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

8.1. Naime, nakon što su pribavljeni službeni podaci od Porezne uprave, Područni ured Split o visini najamnine, tužitelj je sukladno istima uskladio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 3.7.2020. na način da je umjesto 72.000,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, zatražio od tuženika da mu solidarno isplate ukupan iznos od 115.701,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od 4.809,90 kn, svakog prvog dana u mjesecu do isplate i to za razdoblje od 1.1.2012. do zaključno 1.12.2013. Iako su se toj preinaci tužbenog zahtjeva tuženici protivili, prvostupanjski sud je pravilno isto dopustio pozivom na odredbu članka 190. stavak 2. ZPP-a jer je tužitelj, budući da prethodno nije raspolagao podacima porezne uprave, preinaku - povišenje svoga tužbenog zahtjeva izvršio nakon zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje.

8.2. Potom je tužitelj, nakon provedenog dopunskog vještačenja po vještaku Zlatku Cvitanoviću, podneskom od 17.5.2021. ponovno povisio tužbeni zahtjev potražujući sada ukupan iznos od 21.120,13 eur/ 159.129,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose od 880,00 eur/ 6.630,40 kn svakog prvog dana u mjesecu do isplate i to za razdoblje od 1.1.2012., ali sada do zaključno 1.1.2014. Pravilno ukazuju tuženici u žalbi da ukupno zbrojeni mjesečni iznosi premašuju ukupno potraživanje od 21.120,13 eur/ 159.129,60 kn iz čega proizlazi da je tužitelj u novo preinačenom tužbenom zahtjevu od 17.5.2021. zatražio, pored viših mjesečnih iznosa u razdoblju od 1.1.2012. do zaključno 1.12.2013., sada i zakonsku zateznu kamatu na mjesečni iznos od 880,00 eur/ 6.630,40 kn od 1.1.2014. do isplate. Imajući u vidu odredbu članka 190. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva glede visine za već utuženo razdoblje od 1.1.2012. do 1.12.2013., međutim, tužitelj je neosnovano i protivno odredbi članka 190. stavak 2. ZPP-a izvršio preinaku u odnosu na zatraženu zateznu kamatu na mjesečni iznos od 1.1.2014. do isplate, jer je isto mogao učiniti i ranije.

8.3. Slijedom izloženog obzirom da je izvršena preinaka tužbenog zahtjeva djelomično protivna odredbi članaka 190. stavak 2. ZPP-a to je istu nije trebalo dopustiti te analognom primjenom odredbe članka 369. stavak 5. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

9. Nadalje, osnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava te se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi tuženici bili u obvezi solidarno isplatiti tužitelju naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od dvije godine prije podnošenja tužbe tužitelja na predaju predmetne nekretnine u suposjed.

9.1. Naime, odlukom ovoga suda broj Gž-251/2022 od 17.3.2022. ukazano je prvostupanjskom sud na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo na sjednici Građanskog odjela 1.3.2021. (broj Su-IV-16/2021-5), prema kojem:

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

9.2. Odredba članka 164. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) propisuje:

(1) Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

Odredbe članka 165. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV-a) propisuju:

(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

Odredbe članka 18. st. 3., 5. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV-a) propisuju:

(3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. (5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

(6) Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

10. Prema provedenim dokazima prvostupanjski sud utvrđuje da predmetni poslovni prostor u površini od 160,00 m2 koriste tuženici na način da 2. tuženik u istome obavlja svoju djelatnost, a 1. tuženik je vlasnik i zakonski zastupnik 2. tuženika te ujedno i suvlasnik u ½ dijela toga prostora kojeg je stekao nasljeđivanjem iza svoga pok. oca. Prvotuženik je pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem R1-712/13. U tom je izvanparničnom postupku donijeto rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice koje je odlukom drugostupanjskog suda ukinuto i predmet je vraćen na ponovni postupak koji nije pravomoćno okončan do zaključenja glavne rasprave u ovom parničnom postupku. Također je uvidom u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1398/13 utvrđeno da je, odlučujući o tužbi tužitelja, presudom od 28.12.2016. naloženo ovdje 1. tuženiku predati u suposjed predmetni poslovni prostor ovdje tužitelju jer nije utvrđeno da je postojao sporazum o podjeli posjeda stvari na način da bi suteren u kojem se obavlja auto-električarska djelatnost pripala u isključivi posjed ovdje 1. tuženiku, a koju presudu je potvrdio Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom od 28.3.2017., poslovni broj Gž -852/17-2. Nadalje, 1. tuženik u ponovljenom postupku u svom dopunskom iskazu navodi da mu se čini da je u 2013. dobio dopis od tužitelja da iseli svoju firmu iz pola prostora, dok je tužitelj podnio sudu tužbu protiv 1. tuženika na predaju u suposjed 30.12.2013. (što proizlazi iz spisa predmeta broj Pst-1398/13) pa stoga prvostupanjski sud zaključuje da su najkasnije primitkom tužbe tuženici postali nepošteni posjednici.

10.1. Slijedom izloženog te pravilnom primjenom mjerodavnog prava, citirane odredbe članka 164. stavka1. u svezi članka 18. stavak 3., 5. i 6. ZV -a i sukladno izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 1.3.2021., proizlazi da su tuženici bili pošteni posjednici predmetnog poslovnog prostora, 1. tuženik kao suvlasnik istoga u uvjerenju da mu pripada po sporazumu isključivi posjed dok 2. tuženik koji je neometano vršio svoju djelatnost u istome još od 70 -tih godina prošlog stoljeća, te su podnošenjem tužiteljeve tužbe sudu na predaju u suposjed 30.12.2013., kada 1. tuženik navodi da je i primio zahtjev tužitelja da iseli tvrtku iz polovice prostora (čini mu se u 2013), postali nepošteni posjednici.

10.2. Budući da tužitelj predmetnom tužbom , koju je podnio 30.12.2013., potražuje naknadu za korištenje tog poslovnog za razdoblje od dvije godine prije podnošenja iste sudu, dakle u vrijeme kada su tuženici bili pošteni posjednici, to je pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbe članka 164. stavak 1. ZV -a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti.

10.3. Također treba reći da obzirom i da je teret dokaza glede nepoštenja posjeda tuženika na tužitelju prema odredbi čl. 18. stavka 5. ZV -a, tužitelj nije pružio dokaze u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a da bi tuženici bili nepošteni posjednici predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju od siječnja 2012. do zaključno prosinca 2013.

11. Slijedom navedenog, uvažavajući žalbu 1. i 2. tuženika prvostupanjsku presudu valjalo je preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

12. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena ovaj sud je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučio o troškovima cijelog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a, prema zatraženim troškovima tuženika troškovnikom i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje Tarifa) te imajući u vidu promjene vrijednosti predmeta spora tijekom postupka i to od podnošenja tužbe do 2.7.2020. u iznosu od 9.556,00 eur/ 72.000,00 kn; od 3.7.2020. do 16.5.2021. u iznosu od 15.356,90 eur/ 115.706,60 kn i od 17.5.2021. u iznosu od 21.120,13 EUR1 / 159.129,60 kn.

12.1. Tuženici su imali trošak potreban radi vođenja ovog postupka na ime nagrade punomoćniku sukladno odredbama Tarife, a zatraženih troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje, za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. u iznosu 200,00 eur, za zastupanje na ročištima 4.12.2014., 29.2.2016., 14.4.2016. i 16.5.2019. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima po Tbr. 9.2. 400,00 eur (za svako iznos od 100,00 eur), za zastupanje na ročištima 11.12.2018., 20.3.2019. i 10.3.2020. po Tbr. 9.1. u ukupnom iznosu od 600,00 eur (za svako iznos od 200,00 eur), za pristup na ročišta 28.1.2015., 16.10.2017., 10.10.2018., 6.2.2019. i 4.6.2020. koja su bila odgođena prije raspravljanja po Tbr. 9.5. u ukupnom iznosu od 250,00 eur (za svako iznos od 50,00 eur), za sastav podneska od 1.7.2020. po Tbr. 8.4. u iznosu od 50 eur, za zastupanje na ročištu 9.7.2020. u iznosu od 250,00 eur po Tbr. 9.2., za sastav podnesaka od 14.11.2020. i 28.4.2021. po Tbr. 8.1. u ukupnom iznosu od 995,42 eur (za svako iznos od 497,71 eur), za pristup ročištu 27.9.2022. u iznosu od 50,00 eur po Tbr. 9.5. i za zastupanje na ročištima 14.10.2021., 18.5.2021., 27.6.2022., 19.10.2022. i 24.11.2022. po Tbr. 9.1. u ukupnom iznosu od 2.488,55 eur (za svako iznos od 497,71 eur), a što ukupno iznosi 5.283,97 eur te uvećano za 10% po Tbr. 40.1. iznosi 5.812 ,37 eur i uz PDV od 25% ukupno iznosi 7.265,46 eur. Tuženici su imali i trošak dopunskog vještačenja u iznosu od 66,36 eur/ 500,00 kn.

12.2. Slijedom navedenog tužitelja je valjalo obvezati na naknadu parničnih troškova tuženicima u ukupnom iznosu od 7.331,82 eur te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

13. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u žalbenom postupku trebalo je obvezati tužitelja na naknadu žalbenog troška tužen ima na ime sastava žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife u zatraženom iznosu od 777,53 eur (uračunat PDV od 25%) te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 514,96 eur, dakle u ukupno zatraženom iznosu od 1.292,49 eur i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić