Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-46/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠV zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015.; dalje KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-443/2023-33 od 23. listopada 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 88/2022., 36/2024., 72/2025.; dalje: ZKP) optuženi ŠV, oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015.; dalje KZ/11), kažnjivo po članku 227. stavak 6. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP oštećenici DV, NV i OV se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuju u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. točke 1. u vezi članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su zamjenik Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, optuženi ŠV i branitelj optuženika Dragan Crnković, odvjetnik iz Siska.

5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nije pristupio uredno pozvani branitelj optuženog odvjetnik Dragan Crnković odvjetnik iz Siska , te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u odsutnosti uredno pozvanog branitelja optuženog ŠV.

5.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Sisku koju je izložio zamjenik županijskog državnog odvjetnika.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, odnosno u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja provedenih dokaza, a osobito rezultata provedenih vještačenja. Navedenu bitnu povredu obrazlaže time što upire u točku 33. obrazloženja pobijane presude jer iz navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojnu obranu optuženog koji iskazuje da je prije poduzimanja radnje skretanja nije vidio da bi mu u susret nailazila druga vozila, a potom obrazlaže u presudi da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Pere Todorovića i Tomislava Kučinića utvrdio da je optuženik mogao vidjeti nešto ali nije mogao zaključiti brzinu kretanja istog i što je to.

7.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika nema proturječnosti izreke presude sa razlozima presude, niti postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja provedenih dokaza , konkretno rezultata provedenih vještačenja. Naime, u izreci i razlozima prvostupanjske presude izričito se navodi da se optuženi ŠV oslobađa optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 a u razlozima jer nije dokazano da je optuženi ŠV počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227.stavak 1.2, i 6. KZ/11 pobliže opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude. Nastavno navedenom pobijana presuda sadržava valjane ,argumentirane provjerljive razloge o odlučnim činjenicama i pravnim pitanjima tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju državni odvjetnik upire žalbom a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476.stavak 1. točka 1. ZKP/08.

8.Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470.ZKP/08. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da je optuženi ŠV počinio kazneno djelo opisano u izreci prvostupanjske presude. Žalbom naglašava da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio obranu optuženog ŠV kao vjerodostojnu koji je iskazao da je prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo obratio pažnju na vozila koja nailaze njemu u susret pri čemu nije uočio nailazak motocikla. Smatra da iz nalaza i mišljenja prometnih vještaka proizlazi da je optuženi ŠV na udaljenosti od 189 metara mogao uočiti motocikl ako je motocikl bio na dva kotača sa upaljenim svjetlima no da nije mogao procijeniti brzinu kretanja motocikla. U situaciji da je motociklist vozio na stražnjem kotaču na način da je prednji kotač odignut od kolnika 40 do 50 centimetara na udaljenosti od 189 metara motociklist je bio u vidnom polju optuženika ali optuženi nije mogao zaključiti da se radi o prijevoznom sredstvu, te u trećoj varijanti ako je motociklist vozio na stražnjem kotaču a prednji kotač bio podignut za više od 40 do 50 centimetara od kolnika tada je mogao zaključiti da se nešto kreće u njegovom smjeru ali nije mogao zaključiti što je to. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik žalbom u suštini predlaže drukčiju ocjenu izvedenih dokaza.

8.1. Neosnovano u žalbi upire državni odvjetnik da je prvostupanjski sud na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da je optuženi ŠV počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1.,2. i 6. KZ/11 pobliže opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je pozorno cijenio obranu optuženog ŠV, sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi te na temelju takve ocjene dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, pravilno je prvostupanjski sud pozornom ocjenom obrane optuženog ŠV , a koju podupire iskaz svjedoka ĆV (obrazloženje pod točkom 9.) utvrdio da je optuženi ŠV prije poduzimanja radnje skretanja vozilom u lijevo zaustavio vozilo ,uključio lijevi pokazivač smjera te nakon provjere prometne situacije a kako to svjedok iskazuje…" ispred njih nije se kretalo niti jedno vozilo te se ni iz pravca Siska prema Petrinji odnosno kontra smjeru također nije kretalo niti jedno vozilo.." poduzeo radnju skretanja u lijevo. Kada je optuženi ŠV već gotovo u cijelosti završio sa poduzetom radnjom skretanja ulijevo došlo je do kontakta s motociklom na kojem se nalazio vozač FV i putnik na motociklu JV koji su zadobili mnogostruke tjelesne ozljede od kojih su na mjestu preminuli. Pravilno je prvostupanjski sud dovodeći u vezu obranu optuženog ŠV sa suglasnim nalazima i mišljenjima prometnih vještaka Pere Todorovića i Tomislava Vučinića (obrazloženje pod točkom 25.) koji su ocijenjeni vjerodostojnim na koji niti stranke nisu imale primjedbi a dani su na temelju vjerodostojnih isprava: zapisnika o očevidu i fotolelaborata, djelomične rekonstrukcije događaja utvrdio da je optuženi ŠV radnju skretanja ulijevo započeo kada je udaljenost između njega i motociklista bila 189 metara. Na temelju navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije dokazano da je optuženi ŠV povrijedio blanketnu odredbu članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji nalaže vozaču da kada namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini poduzeti neku radnju, pa tako i konkretnu radnju skretanja ulijevo dužan je uvjeriti se može li to učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i imovinu. Navedeno iz razloga jer se motociklist nalazio na udaljenosti od najmanje 189 metara, u prometnoj traci u kojoj se kretao optuženi ŠV, bio je u radnji pretjecanja, nije mogao uočiti kretanje motocikliste no mogao je vidjeti "nešto" ali ne i zaključiti da je to "nešto" prometno sredstvo kao niti kojom se brzinom kreće. Naime, o načinu kretanja motocikliste neposredno prije prometne nesreće pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka BV (vozač autobusa koji je vršio prijevoz školske djece sa izleta, profesionalni vozač) da je motociklist pretjecao kolonu vozila velikom brzinom na stražnjem kotaču koji je način vožnje motocikliste neposredno opažao sve dok nije motociklist prešao prijevoj, nalazio se u istoj prometnoj traci kao i optuženi ŠV pri čemu je motociklom upravljao dva i pol puta većom brzinom od dopuštene 140-150 km/h, a dopuštena brzina je 40km/h. Dovodeći u vezu iskaz svjedoka BV, obranu optuženog ŠV te nalaz i mišljenje vještaka Pere Todorovića i Tomislava Kučinića pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da s obzirom na način kretanja motocikliste neposredno prije prometne nesreće (vožnja na stražnjem kotača velikom nedopuštenom brzinom) optuženi ŠV nije mogao uočiti da se kreće motociklist velikom brzinom pa da bi ga shodno navedenom prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo bio dužan propusti kako to nalaže blanketna odredba članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Povrh navedenog, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da motociklist osim što se kretao brzinom od 150 km/h nije poduzimao intenzivno kočenje prije prometne nesreće a koju bi izbjegao da se kretao brzinom od 111 km/h, dakle svakako da je upravljao motociklom dopuštenom brzinom od 40 km/h. Naime, iz suglasnih nalaza i mišljenja prometnih vještaka utvrđeno je da optuženi ŠV u konkretnoj prometnoj situaciji s obzirom na način kretanja motocikliste (vožnja na stražnjem kotaču velikom brzinom) nije mogao zaključiti da to što vidi u daljini je prijevozno sredstvo zbog čega je sa tehničkog stajališta vožnja optuženog ŠV bila tehnički opravdana. Povrh navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke motociklist u vrijeme poduzimanja radnje skretanja ulijevo od strane optuženog ŠV motociklist se nalazio u istoj prometnoj traci kao i optuženi, poduzimao je radnju pretjecanja te kada je motociklist bio udaljen 70-80 metara od optuženika optuženi je već bio u fazi skretanja ulijevo i u potpunosti zauzeo svojim vozilom prometnu traku te nije mogao ni na koji način izbjeći prometnu nesreću. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnoj prometnoj situaciji kraj opisanog načina upravljanja motociklom od strane žrtve s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka optuženi nije mogao zaključiti da njemu u susret dolazi prometno vozilo, kojom se brzinom prometno sredstvo kreće, uz poznatu činjenicu ograničenja brzine na konkretnoj prometnici, nije mogao pretpostaviti da se "nešto" neidentificirano kreće u njegovom smjeru brzinom dva i pol puta većom od dopuštene, u pretjecanju kolone jer navedeno vozač vozila nije dužan niti predvidjeti s obzirom na opće načelo povjerenja u prometu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud optuženog ŠV oslobodio optužbe na temelju članka 453.točka 3. ZKP/08 jer nije dokazano da je optuženi ŠV u vrijeme i mjesto kako je opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude upravljajući osobnim automobilom došavši do kolnog ulaza povrijedio blanketne odredbe članka 43.stavak 1. i 2. i članka 57.stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama olako držeći da do štetnih posljedica neće doći započeo s vozilom skretanje ulijevo na kolni ulaz nije obratio pozornost na vozila koja njemu dolaze u susret te nije propustio motocikl kojim je upravljala žrtva FV koji se kretao njemu iz suprotnog smjera zadržavajući pravac kretanja na kojem motociklu se kao putnik nalazio JV nije propustio motocikl koji je imao prednost prolaska te je došlo do kontakta motocikla u osobni automobil optuženog ŠV .Primarni kontakt je bio između prednje više desne strane motocikla i stražnjih desnih vrata vozila kojim je upravljao optuženi , vozilo optuženika u trenutku sudara bilo je u lijevom skretanju na kolni ulaz prednjom polovinom duljine nalazilo se na kolnom ulazu ,a stražnjom polovinom prepriječeno preko prometne trake kojom se kretao motocikl, te su od sline udara FV i JV odbačeni van kolnika na šljunčanu površinu i nogostup i zadobili mnogostruke teške ozljede od kojih su preminuli na mjestu događaja. Kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227.KZ/11 je kazneno djelo s tzv. blanketnom dispozicijom tako da povreda točno određenih zakonskih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama predstavlja odlučnu činjenicu. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da nije dokazano da je optuženi ŠV kao sudionik u cestovnom prometu prekršio naprijed navedene blanketne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama tada je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude te shodno navedenom oslobodio optužbe.

9.Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 26. ožujak 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović