REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž-1604/2025-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika 1. ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku u Osijeku, i 2. ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate naknade za korištenje tuđe stvari, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P- 860/2022-27 od 3. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-860/2022-27 od 3. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odlučeno je:
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji glasi:
„Nalaže se I. tuženom ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplate tužiteljici HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za korištenje nekretnine dospjeli iznos od 100,00 eura (stoeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.11.2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.11.2022. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti mjesečne obroke od 100,00 eura do 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, s time da na dospjele mjesečne obroke plati zakonsku zateznu kamatu počev od dospijeća svakog mjesečnog obroka pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.“
II. Nalaže se tužiteljici HL da I. tuženom ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeseteura), u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Nalaže se tužiteljici HL da II. tuženoj ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR (tisućutristosedamdesetpeteura), u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice HL za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.324,31 EUR (dvijetisućetristodvadesetčetirieuratrideset jedancent), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate, kao neosnovan.
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnom da tuženici nemaju status poštenog posjednika jer su ga izgubili primitkom pisanog dopisa te da su stoga dužni isplatiti joj korist koju ostvaruju držeći u posjedu stvar koja je u njenom suvlasništvu. Žalbeni je prijedlog da ovaj sud pobijanu odluku ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno preinači na način da usvoji njen tužbeni zahtjev. Potražuje troškove postupka zajedno s troškom za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu odluku u granicama istaknutih dopuštenih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti ovaj sud je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP.
6.1. Za svoju odluku sud je dao jasne i neproturječne razloge koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima, a isto tako ocijenio je izvedene dokaze, te na temelju istih donio svoju odluku. Na temelju potpunog i pravilnog utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je primijenio materijalno pravo, zbog čega je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu dospjelog iznosa od 100,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i daljnje mjesečne iznose od po 100,00 eura koje potražuje po osnovi korištenja njenog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 47 i 1 zgrada u [adresa] i dvor, ukupne površine od 146 m2, koje je suvlasnica u 1/6 dijela. Prvostupanjski je sud odbio njen tužbeni zahtjev jer je utvrdio da ona nije dokazala da bi ju tuženici onemogućavali u vršenju njenih prava na suposjed kuće te da tužiteljica ni ne traži da joj tuženici predaju tu nekretninu u suposjed.
8. U parnicama u kojoj je predmet spora zahtjev suvlasnika protiv posjednika koji koriste i posjeduju tuđi suvlasnički dio stvari, za isplatu naknade za to što su je upotrebljavali (ili je upotrebljavaju) i od nje imali koristi za vrijeme svojega posjedovanja, osnovanost tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti primjenom odredbe čl. 164. st.1. odnosno čl. 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV) i to na način da je potrebno utvrditi odlučnu činjenicu je li i kada su tuženici postali nepošteni posjednici tužiteljičinog suvlasničkog dijela nekretnine.
9. Prema odredbi čl. 164. st.1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Prema odredbi čl. 165. st.1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
10. U ovom predmetu nije sporno da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine (kuća, dvorište i jedna zgrada) ukupne površine 146 m2, u 1/6 dijela a da je njena majka TL – suvlasnica u 5/6 dijela, da je 1. tuženik nećak tužiteljice, sin njena brata EL, da su vlasnici te nekretnine bili supružnici pok. FL i DL, da je po smrti pok. ČL (1980.) tužiteljica tu nekretninu naslijedila u 1/6 dijela, da je drugu 1/6 dijela AL ustupio majci DL koja je time postala suvlasnicom u 5/6 dijela. Nije sporno da je 1. tuženik od rođenja stanovao u toj kući, najprije sa svojim roditeljima, pa sam a sada sa svojom suprugom, ovdje 2. tuženicom, da je cijelo vrijeme u kući živjela TL, da je tužiteljica slobodno dolazila u tu kuću, u posjet svojoj majci TL sve dok je to zbog zdravstvenog stanja mogla, da se 1. tuženik uvijek brinuo o svojoj baki TL, da to i sada čini, da je s TL sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg mu je dopušteno da obveze iz tog ugovora može izvršavati na način da davatelj uzdržavanja i primateljica uzdržavanja žive u istom kućanstvu, da je tužiteljica znala da tuženici žive s njenom majkom u zajedničkom kućanstvu, da ona nije tražila od njih da isele iz te nekretnine te da joj tuženici nisu nikad sprječavali u posjedu te nekretnine.
11. Sud prvog stupnja je pravilno, na temelju provedenih dokaza, pogotovo iskaza stranaka i svjedoka, utvrdio da je TL dozvolila tuženicima da žive s njom, da je zbog potrebe za skrbi sklopila sa svojim unukom GL ugovor o doživotnom uzdržavanju koji se izvršava i prema kojem će 1. tuženik po smrti primateljice uzdržavanja postati suvlasnikom u 5/6 dijela predmetne nekretnine, da tužiteljica ne snosi troškove održavanja i režijske troškove predmetne nekretnine već te troškove snose tuženici, da tužiteljica ne traži da se tuženici isele iz predmetne nekretnine već samo da joj isplate naknadu za njeno korištenje i to u visini njenog suvlasničkog dijela.
12. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, da se tuženici nalaze u poštenom posjedu nekretnine jer im je to korištenje omogućila TL, većinska vlasnica, da tuženici nisu nikada branili tužiteljici posjedovanje nekretnine a niti joj osporavali suvlasništvo, da oni nisu postali nepošteni posjednici nekretnine primitkom dopisa od 9. rujna 2022. koji im je u ime tužiteljice dostavljen a kojim su oni pozvani na plaćanje najamnine a ne na predaju u suposjed ili iseljenje, da je u tom dopisu navedeno da će tužiteljica biti primorana zatražiti njihovo iseljenje ako joj ne isplate naknadu za korištenje njenog suvlasničkog dijela i ako ne vrate vrata na kuhinji i dnevnoj sobi te skinu vrata u predsoblju, to je i po ocjeni ovog suda osnovano odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
13. U smislu odredbe čl. 38. st. 1. ZV svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.
13.1. Kako TL kao većinski suvlasnik ima pravo izvršavati glede cijele nekretnine ovlasti koje proizlaze iz njenog suvlasničkog dijela, pa tako dozvoliti tuženicima da se njome koriste u granicama koje i ona može, pod uvjetom da se time ne vrijeđa pravo tužiteljice kao suvlasnika, to neosnovano tužiteljica zahtjeva isplatu naknade za korištenje njezinog suvlasničkog dijela nekretnine u smislu odredbe čl. 38. st.1. u svezi s odredbom čl. 164. st.1. ZV-a.
14. Prema navodima i iskazu tužiteljice ona nema namjeru koristiti predmetnu nekretninu, a iz njena iskaza zaključuje se da njoj ne smeta da tuženici stanuju u kući i brinu se o njenoj majci a niti je tražila njihovo iseljenje. Prvo tuženik se u posjedu nekretnine nalazi od rođenja, a 2. tuženica od 2009. Tužiteljica je cijelo vrijeme bila upoznata sa time i tome se nije protivila a niti je od tuženika tražila predaju nekretnine suposjeda.
15. Tužiteljica nije dokazala da su je tuženici sprječavali u sukorištenju, a niti je dokazala da je između nje i majke dogovoreno koji dio svaka od njih može koristiti.
16. Po ocjeni ovog suda da bi tužiteljica imala pravo od tuženika zahtijevati predmetnu naknadu, trebala je dokazati da je od tuženika zahtijevala predaju nekretnine u posjed i da su tuženici to odbili učiniti.
17. To što je ona dopisom od 9. rujna 2022. tražila od tuženika ne smatra se zahtjevom za predaju u posjed već samo upozorenje tuženicima da će u slučaju neplaćanja za korištenje i vraćanje vrata u prvobitno stanje, biti primorana zatražiti njihovo iseljenje. Međutim, iako tuženici nisu postupili po njenom traženju ona njihovo iseljenje ili bilo kakvu predaju suposjeda od njih nije tražila.
18. Valja ponoviti da se tuženici u suposjedu nekretnine nalaze po ovlaštenju većinske vlasnice TL, da oni nekretninu posjeduju u onim granicama kao što to čini TL i da tužiteljica nije dokazala da tuženici posjeduju nekretninu u većem dijelu nego njena majka.
19. Slijedom navedenog žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
20. Tužiteljica koja nije uspjela sa svojom žalbom ne pripada joj naknada troškova ovog žalbenog postupka, pa je o tom zahtjevu odlučeno temeljem čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP.
U Puli 26. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić
