Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1496/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NCN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik iz Zadra, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-460/2022-62 od 29. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

p r e s u d i

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-460/2022-62 od 29. kolovoza 2025. u točki I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika ukida se citirana presuda u točkama III- V izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Ugovor o kreditu broj 266-169/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužitelja i tuženika 8. lipnja 2007. ništetan te kao takav ne proizvodi pravne učinke. Točkom II. izreke usvojen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 3. i članka 6. navedenog ugovora o kreditu zaključenom između stranaka 8. lipnja 2007. te da su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.059,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate po stopi kako je to navedeno u izreci, u roku od 15 dana. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.440,91 eur na ime dospjele zakonske kamate do 30. rujna 2015. koja na taj iznos teče počev od 1. listopada 2015. godine do isplate po stopi kako je to navedeno u izreci, u roku od 15 dana. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.277,85 eur sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen ali je propušteno to navesti u izreci.

2. Protiv te presude žalbu podnose obje stranke i to svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, odnosno tužitelj protiv odbijajućeg dijela presude iz točke I. izreke te odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke V. izreke, dok tuženik podnosi žalbu protiv točke II., III., IV. i usvajajućeg dijela točke V. izreke, pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).

3. Predlažu da se uvaženjem žalbi presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja u tom dijelu potvrdi.

5. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok žalba tužitelja nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu sklopljenom između stranaka 8. lipnja 2007. u cijelosti (prvo postavljeni zahtjev), zatim zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za povrat preplaćenih iznosa po toj osnovi (drugo postavljeni zahtjev).

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Isto tako, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se stranke pozivaju u žalbama u odnosu na točku I. i II. izreke jer pobijana presuda suprotno žalbenim navodima, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, između ostalog i o konverziji kredita, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Međutim, osnovano se tuženik sadržajem žalbe poziva na tu apsolutno bitnu procesnu povredu kod donošenja odluka o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa iz točke III. i IV. izreke jer su u tom dijelu razlozi o odlučnim činjenicama proturječni,odnosno da je sud odlučio o nečem drugom a ne onom što je traženo. Naime, po provedenom vještačenju tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev pa i restitucijski na način da je zatražio isplatu iznosa od 38.059,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je to precizirano u podnesku od 11. veljače 2025. (list 300-304 spisa) ali ne i zahtjev o kojem je odlučeno u točki IV. izreke presude (na ime dospjele zatezne kamate do 30. rujna 2015.). Stoga je uvaženjem žalbe tuženika u tom dijelu presudu suda prvog stupnja valjalo ukinuti (čl. 369. st. 4. ZPP-a).

9. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika sklopili 8. lipnja 2007. Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 191.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz rok otplate od 30 godina, kamatnu stopu od 4,6 % godišnje, koja je tijekom obaveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (čl. 3. i 6. ugovora) te da su mjesečni anuiteti obračunati po srednjem tečaju banke na dan dospijeća, kako je to određeno važećim odlukama o kamatnim stopama, odnosno anuiteti su naplaćeni u kunama po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Tijekom otplate kredita, kamatna stopa se mijenjala odnosno povisivala kao i tečaj CHF.

10. Nadalje je nesporno da su stranke 16. siječnja 2016. sklopile Aneks ugovora o kreditu sa Sporazumom osiguranja novčane tražbine kojim je provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eur temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje ZPK/15) kojim je utvrđena i pretplata na dan 30. rujna 2015. koja se koristila za namirenje budućih anuiteta, najviše do 50 % dospjelog anuiteta.

11. U ovoj fazi postupka sporna je ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti, odnosno ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezane za CHF te da li tužitelju s obzirom na izvršenu konverziju kredita pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi i visina iznosa. Sporan je i tijek zateznih kamata na preplaćene iznose, kao i zastara novčane tražbine tužitelja.

12. U odnosu na prvo postavljeni zahtjev tužitelj u žalbi pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava, uz tvrdnju u bitnom kako je sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom predstavljalo za tužitelja odlučujuću pobudu jer mu je tuženik prezentirao kako je u pitanju sigurna valuta s najnižom kamatnom stopom. Stoga pored činjenice da su u kolektivnom sporu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da je sud morao pravilnom primjenom materijalnog prava usvojiti zahtjev radi utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora, sve to tim više što sud nije ovlašten mijenjati odnosno nadomjestiti varijabilni element tj. promjenjivu kamatnu stopu, pozivajući se na odluke suda EU C-618/10 I C-260/18.

13. Na ove žalbene navode valja odgovoriti kako je prema odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, i 112/99 – ZOO/91), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 324. stavak 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2. članka 324. ZOO). Ugovorom se o kreditu, prema odredbi članka 1021. ZOO, banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

14. Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (članak 21. ZOO). Odredba članka 22. ZOO, dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. U konkretnom slučaju je inače dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, utvrđena ništetnom na temelju posebne odredbe, odnosno članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje: ZZP). Unatoč ništetnosti navedene ugovorne odredbe, i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti.

15. Prema stavu ovoga suda ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, iako su odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, te odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 21. i 22. u vezi s člankom 322. stavkom 1. i člankom 324. stavkom 2. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ocijenio neosnovanim te ga odbio.

16. Takvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (NC protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207). Stoga nisu prihvatljivi navodi tužitelja da je odredba o tečajnom riziku, valuti CHF, glavni predmet ugovora i kako održavanje takvog ugovora na snazi nije pravno moguće jer se radi o bitnom sastojku ugovora. To stoga što je presudom C-118/17, odlučeno, među ostalim, da članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:

- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala;

- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

17. Dakle, u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuje prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

18. Ovaj sud smatra u primjeni naprijed navedenih mjerodavnih odredbi nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske unije, da je i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja je udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 te bi tužitelju osnovom utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pripadao preplaćeni iznos.

19. Identično pravno shvaćanje izneseno je u revizijskim odlukama Rev-820/23, Rev-274/24 i Rev-259/22 u kojima je na dopušteno pravno pitanje odgovoreno:

Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge, pa je sud prvog stupnja odbijajući tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

20. Pravilno je nadalje sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo u odnosu na usvajajući dio drugo postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi (toč. II.) te da je tuženik u obvezi vratiti iznose koje je po toj osnovi primio.

21. Prvostupanjski sud zauzima stav da sklapanje aneksa samo za sebe ne upućuje na utvrđenje da je tužitelju vraćen iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne odredbe ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope, odnosno promjene tečaja CHF, te na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da preplaćeni iznos na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja CHF do konverzije kredita iznosi 38.059,90 eura, da su do obračuna preplate zatezne kamate koje su tekle na navedeni iznos iznosile 16.026,14 eur, tako da je na taj dan na ime dospjelih kamata preostao iznos od 7.440,91 eura te obvezuje tuženika isplatiti navedeni iznos na koji iznos teku zatezne kamate od 01. listopada 2015. do isplate.

22. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i da tužitelju pripada pravo na restituciju preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

23. Naime, s obzirom na direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19, dalje: ZZP/14), a sud je u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači vezan za utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika u ugovorima o kreditu i valutnoj klauzuli koje je sklapao u relevantnom razdoblju u kojem je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, pored utvrđenja da tuženik nije dokazao da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope i valutne klauzule, što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, pravilan je stav prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

24. Suprotno žalbenim navodima tuženika, izvršena konverzija kredita sklopljenim aneksom ugovora o kreditu nije od utjecaja na pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

25. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na nepostojanje pravnog interesa tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, nisu osnovani. Naime, zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 nije sporna kako je to utvrđeno i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač, korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Stoga, sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi tog ugovora, a što je uostalom već i utvrđeno u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., niti je potrošač izgubio pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Konačno, i Vrhovni sud RH je u Odluci broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim dodatkom ugovora o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne, pa time niti na kondemnatorne zahtjeve za isplatu temeljem takvih odredbi.

26. Nadalje, konverzija kredita izvršena je na temelju ZID ZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK/15 na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, odnosno da se otkloni dužnička kriza zbog rasta tečaja CHF.

27. Odredbama ZID ZPK/15, a niti dodacima (aneksima) ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule u CHF, niti taj zakon propisuje da bi se sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu gubila prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a nije riječ o sklapanju novog ugovora. Dodatkom osnovnom ugovoru ugovorne strane utvrdile su svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali nisu, niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije, čak i kada bi se uzelo da je Ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim pojedinih ugovornih odredbi ( tako i u Odluci VSRH broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

28. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., NC protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmetu riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK/15 predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) pa je bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije. Dakle, iz navedene odluke za zaključiti je da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.

29. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene, osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora.

30. S obzirom na prethodno navedeno i prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenom dodatku ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, odnosno pravo na razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

31. Stoga, u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju unatoč sklopljenom Aneksu Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, pri čemu nije utvrđeno da bi se aneksom odrekao tog prava.

32. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove tijekom razdoblja važenja ugovora o kreditu u CHF po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a što je djelomično otklonjeno provedenom konverzijom.

33. Sklapanjem Aneksa osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu 2007. pa do sklapanja Aneksa imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci VSRH br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)

34. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno pravo na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale, dakle pravo na punu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa kao razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, te razlika između tečaja CHF u vrijeme isplate kredita i prilikom plaćanja pojedinih anuiteta pri čemu valja uzeti u obzir u konverziji priznati iznos preplate s obzirom da se isti koristio za plaćanje budućih mjesečnih anuiteta kredita. U odnosu na prigovor zastare ovom sudu prihvatljivi su zaključci suda prvog stupnja o neosnovanosti tog prigovora.

35. Međutim, kod donošenja odluke u visini pripadajućeg iznosa, sud prvog stupnja počinio je apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su u odnosu tu odluku razlozi izneseni u obrazloženju nejasni i proturječni, na što osnovano ukazuje tuženik.

36. U prvom redu valja ukazati da je tužitelj po provedenom financijskom vještačenju precizirao tužbeni zahtjev na način da je uz zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u cijelosti (prvo postavljeni zahtjev), postavio zahtjev ukoliko ovaj ne bude prihvaćen, na utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu iznosa od 38.059,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u podnesku od 11. veljače 2025. (list 300 do 304 spisa), a sud prvog stupnja je tumačeći rezultate vještačenja obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate te je u točki IV. izreke obvezao tuženika isplatiti tužitelju po osnovi dospjelih kamata iznos od 7.440,91 eur, (očito kao uglavničeni iznos), iako takav zahtjev tužitelj nije postavio, a sud je sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a vezan zahtjevom i odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva. Uz to, nejasni su i zaključci suda prvog stupnja u tumačenju rezultata financijskog vještačenje tako da presudu u tom dijelu nije moguće ispitati.

37. Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka otkloniti počinjenu bitnu povredu, odlučiti o zahtjevu tužitelja te radi pravilnog utvrđenja visine pripadajućeg iznosa ovisno o očitovanjima stranaka ocijeniti potrebu dopune nalaza, odnosno izjašnjenja i obrazloženja vještaka o preplati na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli između početno ugovorene kamatne stope i one koju je tuženik obračunavao u vrijeme otplate te razlika između tečaja CHF u vrijeme isplate kredita te prilikom plaćanja anuiteta, uzimajući u obzir prilikom konverzije priznati iznos preplate i o zahtjevu tužitelja donijeti novu zakonitu odluku.

38. S obzirom na ishod postupka ponovo će odlučiti i o zahtjevima stranaka za naknadu troškova cjelokupnog postupka.

39. Slijedom iznesenog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 369. stavak 4. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak