Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-370/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Filipu Vojnoviću, odvjetniku iz Omiša, protiv ovršenika OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku iz Splita, radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja i ovršenika podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr-66/2019- 107 od 2. srpnja 2025., 26. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe ovrhovoditelja i ovršenika kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr- 66/2019-107 od 2. srpnja 2025..

II. Odbija se zahtjev kupca EŽ za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe od 10. travnja 2025. (točka I. izreke), odbačena je žalba ovršenika podnesena 29.travnja 2025. protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-70/05 od 03.ožujka 2005. (točka II. izreke) te je odbijen prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe od 29.travnja 2025. (točka III. izreke). Točkom IV. izreke utvrđeno je da su iz iznosa od 235.000,00 eura dobivenog prodajom 1/3 dijela k. č. zem. [katastarska čestica] zgr. K. O. [katastarska općina] (koji suvlasnički dio je upisan na ime ovršenika) namirena sljedeća potraživanja ovrhovoditelja: a) cjelokupno potraživanje s osnova glavnice u iznosu od 33.316,25 eura i b) cjelokupno potraživanje s osnova kamata na glavnicu u iznosu od 67.694,62 eura, te je odlučeno da će po pravomoćnosti rješenja novčane iznose navedene pod točkom IV. a) i b) izreke isplatiti računovodstvo suda na tekući račun ovrhovoditelja kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa] (točka V. izreke), dok će po pravomoćnosti rješenja i nakon što ovršenik dostavi broj tekućeg računa na koji je potrebno izvršiti isplatu, a što se poziva učiniti u roku od 15 dana, ostatak kupovnine u iznosu od 133.989,13 eura isplatiti (vratiti) računovodstvo suda ovršeniku (točka VI. izreke). Točkom VII. izreke utvrđeno je da je provedbom namirenja kako je to navedeno pod točkom IV. i V. izreke rješenja dovršena ovrha na nekretnini ovršenika.

2.Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijele obje stranke.

3. Ovrhovoditelj je podnio žalbu protiv točke IV.b, V., VI. i VII. izreke prvostupanjskog rješenja, sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1.toč.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) u svezi s čl. 19. st.1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., dalje: OZ/96) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovrhe, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troškova žalbenog postupka ovrhovoditelju.

4. Ovršenik je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti, pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st.1. ZPP-a u vezi s čl. 19.st.1. OZ/96, s prijedlogom da se „prijedlog za ovrhu odbije i ovrha obustavi“.

5. U odgovoru na žalbu ovršenika kupac nekretnine osporio je žalbene navode te predlažio odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjskog rješenja, uz naknadu troškova odgovora na žalbu kupcu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ovršenik ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba postupka već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljenih žalbi na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 19.st.1. OZ-a na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 10. travnja 2025. prvostupanjski sud zaključuje da nije ispunjena jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 61.st.1.toč.1.- 8.OZ/96 za odgodu ovrhe, niti opća pretpostavka iz čl. 61.st.1. OZ-a, a s obzirom da ovršenik tijekom postupka ničim nije dokazao da živi u nekretnini koja je predmet ovog postupka pa nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta u vidu gubitka doma, a niti bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno ovršenikovo pravo na dom zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje: Konvencija) pa odbija prijedlog za odgodu kao neosnovan.

9. U odnosu na podnesenu žalbu nakon proteka roka od 29. travnja 2025., prvostupanjski sud imajući u vidu da se ovršenik u žalbi poziva na ništetnost ugovora o zajmu iz kojeg potječe tražbina ovrhovoditelja, zaključuje da je riječ o razlozima iz čl. 46. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ/96 koje je ovršenik mogao istaknuti već u žalbi protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-70/05 od 3. ožujka 2005. pa pozivom na čl. 49. st.4. OZ-a odbacuje navedenu žalbu.

10. Vezano za prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 29. travnja 2025. podnesen uz žalbu nakon proteka roka, prvostupanjski sud imajući u vidu da je žalba nepravodobna zaključuje da nije ispunjen posebni uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 61.st.1.toč.5. OZ/96. Također, prvostupanjski sud zaključuje da nije ispunjen niti opći uvjet iz čl. 61.st.1. OZ/96 za odgodu ovrhe s obzirom da ovšenik nije učinio vjerojatnim da bi mu prodajom nekretnine nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta u vidu povrede prava na mirno uživanje vlasništva i prava na dom, budući da nije dokazao da predmetna nekretnina predstavlja njegov dom, a pored toga pristao je na namirenje tražbine prodajom predmetne nekretnine. Ujedno , prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji nesrazmjer između vrijednosti nekretnine i tražbine ovrhovoditelja, kao i da nije došlo do povrede prava ovršenika kao potrošača s obzirom da nije riječ o potrošačkom ugovoru, niti ovršenik ima svojstvo potrošača, a niti je ovršenik dokazao da bi bio u tijeku postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora kao ovršne isprave. Stoga, odbija navedeni prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan.

11. Donoseći rješenje o namirenju, prvostupanjski sud utvrđuje da je pravomoćnim rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-66/19 od 18.prosinca 2024. nekretnina ovršenika dosuđena kupcu RŽ za iznos od 235.000,00 eura, koji iznos je kupac uplatio u cijelosti.

11.1. Nadalje, utvrđuje da je ovrhovoditelj potraživao namirenje glavnice u iznosu od 33.316,25 eura (65.000,00 DEM) sa kamatama od 01. siječnja 1996. do 07.svibnja 2025., sve umanjeno za iznos od 19.666,87 eura (148.180,00 kn) kojim je ovršenik 13. ožujka 2019. podmirio dio predmetne tražbine i troškove postupka sukladno obračunu u troškovniku postavljenom u podnesku od 18. travnja 2025. uvećanom za iznos od 32,28 eura s osnova troškova izrade obračuna kamata kod Financijske agencije. Također, utvrđuje da su namirenje iz kupovnine zatražili odvjetnik Alen Nola (troškova zastupanja ovršenika) i kupac RŽ (troškova zastupanja po odvjetniku), kao i da porezna uprava nije prijavila potraživanje u ovom postupku.

12. Imajući u vidu da je ovrhovoditelj pravo na namirenje stekao upisom založnog prava na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi 20. lipnja 1995. pod brojem Z-381, odnosno zabilježbom u zemljišnoj knjizi ovrhe određene rješenjem o ovrsi donesenim u ovom postupku, prvostupanjski sud zaključuje da je ovrhovoditelj jedini koji ima pravo na namirenje iz kupovnine dobivene prodajom predmetne nekretnine.

13. Stoga, pozivom na čl. 106. st. 1. toč.1. OZ/96 priznaje ovrhovoditelju plaćene sudske pristojbe za prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u iznosu od 404,80 eura, troškove vještačenja i očevida radi identifikacije i procjene predmetne nekretnine tj. troškove radi utvrđenja vrijednosti predmetne nekretnine u iznosu od 1.061,78 eura (8.000,00 kn), kao i dodatni uplaćeni iznos s iste osnove od 400,00 eura, odnosno ukupan iznos od 1.866,58 eura.

14. Nadalje, imajući u vidu da potraživanje ovrhovoditelja prema ovršnoj ispravi i obračunu ovrhovoditelja iznosi s osnova glavnice 33.316,25 eura (65.000,00 DEM), zatim s osnove kamata na glavnicu tekućih od 01. siječnja 1996. do 07.svibnja 2025. prema obračunu Financijske agencije u iznosu od 68.197,18 eura, kao i da ovrhovoditelju s osnove ostalih troškova ovrhe pripada iznos od 17.297,73 eura (pored već priznatih troškova u iznosu od 1.866,58 eura sukladno čl. 106. st. 1. toč.1. OZ/96) te ujedno imajući u vidu da je ovšenik nesporno isplatio ovrhovoditelju iznos od 19.666,87 eura (148.180,00 kn), a koji prvostupanjski sud uračunava primjenom na čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) na način da od tog iznosa podmiruje troškove iz čl. 106. st. 1. točka 1. OZ-a u iznosu od 1.866,58 eura, zatim ostale troškove ovrhe u iznosu od 17.297,73 eura te dio kamata na glavnicu u iznosu od 502,56 eura, iz iznosa kupovnine namiruje preostali dio nepodmirenog potraživanja ovrhovoditelja i to dio kamata na iznos glavnice u iznosu od 67.694,62 eura i glavnicu u iznosu od 33.316,25 eura, dok ostatak iznosa kupovnine od 133.989,13 eura vraća ovršeniku.

15. Cijeneći da su namirenjem tražbina ovrhovoditelja provedene sve ovršne radnje, prvostupanjski sud primjenom čl. 68. st.1. i 2. u vezi s čl. 75. OZ/96 utvrđuje da je ovrha dovršena.

16. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 61.st.1. OZ/96 kada je odbio prijedloge ovršenika za odgodu ovrhe od 10. travnja 2025. i 29. travnja 2025..

18. Prema odredbi čl.61.st.1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je pri tom kumulativno ispunjen jedan od taksativno navedenih uvjeta za odgodu ovrhe propisanih čl. 65. st. 1. toč. 1. do 8. OZ-a.

19. U konkretnom slučaju, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe od 10. travnja 2025. nije ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki iz čl. 61.st.1.toč.1. do 8. OZ/96 za odgodu ovrhe, a što ovršenik žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje, a niti je ispunjen opći uvjet iz čl. 61.st.1. OZ/96, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, slijedom čega je navedeni prijedlog za odgodu ovrhe odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

20. Također, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 49. st.1. i 4. OZ/96 kada je odbacio ovršenikovu žalbu nakon proteka roka od 29.travnja 2025..

21. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovršenik razloge zbog kojih tom žalbom pobija rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-70/05 od 3. ožujka 2005. mogao iznijeti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi. Naime, ovršenik predmetnom žalbom nakon proteka roka pobija rješenje o ovrsi jer da je ugovor o zajmu od 16. lipnja 1995. iz kojeg potječe tražbina ovrhovoditelja ništetan. Prije svega valja reći da ovršnu ispravu u ovom postupku ne predstavlja navedeni ugovor o zajmu, već pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-522/96 od 14. siječnja 1999. u dijelu kojom je ovdje ovršenik dužan dopustiti i trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.000,00 DEM sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 1966. pa do isplate sudskom prodajom založene 1/3 čes.t zgr. 999 KO [katastarska općina] koji dio u naravi predstavlja drugi kat stambene zgrade. Stoga se ovršenik na ništetnost ugovora o zajmu od 16. lipnja 1995., a iz kojeg potječe tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom, mogao pozvati već u tijeku tog parničnog postupka pa tako i u žalbi protiv rješenja o ovrsi, slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji opravdan razlog zbog kojeg ovršenik taj žalbeni razlog nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja u ovrsi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 49. st.1. i 4. OZ/96 kada je odbacio žalbu nakon proteka roka. Nisu osnovani niti žalbeni navodi ovršenika kojima se poziva da je postupak poslovni broj P-522/96 nastavljen i nakon pokretanja ovrhe te je u konačnici donesena presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4070/08 od 21. studenog 2008. kojom je utvrđena ništetnost ugovora o zajmu od 16. lipnja 1995. pa da se u žalbi protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-70/05 od 3. ožujka 2005. nije mogao pozvati na ništetnost ugovora. To iz razloga jer je presuda poslovni broj P-522/96 od 14. siječnja 1999. koja predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku pravomoćna i ovršna u odnosu na tražbinu radi čije se prisilne naplate vodi ovaj ovršni postupak pa presuda koja je donesena u ponovnom suđenju povodom ukidne odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4070/08 od 21. studenog 2008. u odnosu na preostali dio tražbine ovdje ovrhovoditelja nije od odlučnog značaja.

22. S obzirom da je žalba nakon proteka roka pravilno odbačena, to nije ispunjena kumulativna pretpostavka iz čl. 61.st.1.toč.5. OZ/96 za odgodu ovrhe, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe podnesen uz žalbu nakon proteka roka od 29. travnja 2025..

23. Žalbeni navodi kojima se ovršenik poziva na nemogućnost provođena ovrhe zbog ništetnosti ugovora o zajmu od 16. lipnja 1995. iz kojeg potječe tražbina ovrhovoditelja nisu osnovani. To iz razloga jer ovršnu ispravu u ovom postupku ne predstavlja navedeni ugovor pa suprotno žalbenim navodima ovršni sud nije bio dužan po službenoj dužnosti paziti na ništetnost tog ugovora, već ovršnu ispravu predstavlja pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-522/96 od 14. siječnja 1999., a čiju zakonitost ovršni sud nije ovlašten ispitivati. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da je donošenjem pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4070/08 od 21. studenog 2008. kojom je utvrđena ništetnost ugovora o zajmu od 16. lipnja 1995. došlo do prestanka tražbine ovrhovoditelja, budući da pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-522/96 od 14. siječnja 1999. koja predstavlja ovršnu ispravu nije ukinuta niti preinačena niti na drugio način stavljena izvan snage u odnosu na tražbinu ovrhovoditelja radi čije naplate se vodi ovaj ovršni postupak. Također, niti žalbeni navodi kojima se ovršenik poziva na konvencijsko i ustavno pravo na mirno uživanje vlasništva te pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije o obvezi ovršnog suda da ispita ništetnost ugovora i odredi prekid odnosno odgodu ovrhe nisu osnovani, budući da su pravna shvaćanja na koja se poziva ovršenik donesena u drugačijim činjeničnim okolnostima, konkretno u postupcima ovrhe u kojima ovršnu ispravu predstavlja isprava koja prethodno nije prošla sudsku kontrolu, što u ovom predmetu nije slučaj.

24. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 106.st.1. i čl. 107. OZ/96 prilikom donošenja odluke o namirenju tražbina.

25. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost obračuna kamata, navodeći da prilikom obračuna nije uzet u obzir nesporno podmireni dio tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 19.666,87 eura dana 15. travnja 2019. s osnova glavnice, pa da su kamate pogrešno obračunate na cjelokupan iznos glavnice od 33.316,25 eura kroz cijelo razdoblje od 1. siječnja 1996. do 7. svibnja 2025., nisu osnovani.

26. Naime, nije sporno da je tuženik tijekom ovog postupka uplatio ovrhovoditelju iznos od 19.666,87 eura. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovršenik prilikom plaćanja tog iznosa nije odredio da bi se uplata odnosila na glavnicu tražbine ovrhovoditelja jer iz priloženog pregleda transakcija (list 183 spisa) proizlazi da je uplata izvršena na ime dijela pravomoćne i ovršne tražbine na predmet Ovr-66/2019, a niti je tijekom postupka ovršenik naveo da bi tom uplatom podmirio dio glavnice, već je na ročištu 14. ožujka 2019. naveo da je uplatio dio potraživanja (list 180 spisa). Stoga je obračun kamata pravilno izvršen na cjelokupan iznos glavnice od 33.316,25 eura za cijelo razdoblje tijeka kamata, a prvostupanjski sud je pravilno uračunao uplaćeni iznos od 19.666,87 eura u skladu sa čl. 172. ZOO-a na način da je za taj iznos umanjio najprije troškove ovrhovoditelja (u iznosu od 1.866,58 eura i iznosu od 17.297,73 eura) i potom dio obračunatih kamata (u iznosu od 502,56 eura) te utvrdio da ostatak neplaćene tražbine ovrhovoditelja iznosi 33.316,25 eura s osnove glavnice i 67.694,62 eura s osnove preostalog dijela obračunatih kamata.

26.Odluka o troškovima ovrhe donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava.

27. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 14. st.4. OZ/96 i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje:Tarifa) priznao ovrhovoditelju trošak za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 eura kako je to zatražio podneskom od 18. travnja 2025.. Žalbeni navodi ovrhovoditelja kako je na taj način sud postupio protivno pravomoćnom rješenju o ovrsi kojim je ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 736,61 euro (tadašnjih 5.550,00 kn) sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2005. do isplate, odnosno do 7. svibnja 2025., nisu osnovani, budući da je sud odlučio u okviru zahtjeva za naknadu troškova ovrhe postavljenog podneskom od 18. travnja 2025., a pored toga trošak sudskih pristojbi koji je priznat rješenjem o ovrsi podmiren je uplatom ovršenika izvršenom tijekom postupka (u dijelu kojim su umanjeni troškovi ovrhovoditelja u iznosu od 1.866,58 eura)

28. Također, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja i ovršenika, pravilno je prvostupanjski sud priznao ovrhovoditelju trošak za sastav određenih radnji kao potrebnih za ovrhu sukladno čl. 14.st.4. OZ/96, u visini pravilno odmjerenoj prema Tarifi, a odbio zahtjev za naknadu troškova u odnosu na ostale radnje kao nepotreban odnosno kao previsoko postavljen.

29. Odluka o dovršetku ovrhe donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 68. st.1. i 2. u vezi s čl. 75. OZ/96.

30. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl.380.toč.2. ZPP-a u vezi s čl. 19.st.1. OZ/96 odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u točki I. izreke.

31. Zahtjev kupca za naknadu odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, budući da nije riječ o trošku koji je bio potreban za odlučivanje o žalbama u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a u vezi s čl. 19.st.1. OZ/96 pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 26. ožujak 2026.

Sutkinja

Ingrid Bučković