Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-413/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Daliboru Ostoviću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, OIB 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-58/2021-45 od 20. veljače 2025., na sjednici vijeća 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn- 58/2021-45 od 20. veljače 2025. u točki I. izreke, te se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, da tužitelju SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova pravične novčane naknade štete zbog povrede prava osobnosti i s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ( a nakon dijela isplate ), isplati preostali iznos od ukupno 1.523,10 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 20. 2. 2025. do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.165,45 eura, sve to na račun tužitelja kod ADDIKO BANK D.D. IBAN: [broj bankovnog računa] i u roku od 15 dana“

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.209,55 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak u povodu žalbe u iznosu od 313,00 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika izjavljena protiv točke II. izreke citirane prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 1.523,10 eura sa sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate te da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.165,45 eura. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 123,64 eura.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 -dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je nedopuštena u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude u točki II. izreke, dok je u preostalom dijelu osnovana.

4.1. Naime, budući da je zahtjev tužitelja u točki II. izreke djelomično odbijen za iznos od 123,64 eura te u tom dijelu tužitelj nije uspio u ovom sporu, to tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog dijela presude, zbog čega je žalba u odnosu na taj dio pobijane presude odbačena kao nedopuštena primjenom čl. 367. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP -a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda u dosuđujućem dijelu nije zahvaćena ovim povredama postupka. Protivno tvrdnji žalitelja, nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, nisu proturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.1. Neosnovano tuženik prigovara da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a. U tom pravcu tuženik navodi da je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio medicinsku dokumentaciju (psihijatrijsku) koja datira iz 2019. godine te da stoga tu dokumentaciju nije trebalo koristiti u postupku, međutim, protivno tvrdnji žalitelja, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj već uz tužbu, među inim, dostavio nalaze spec. psihijatra i psihologa datirane 2019. godine (list 12,17, 19, 20, 22, 23-29).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu od 12. veljače 2019. koju tužitelj zahtjeva od tuženika kao osiguratelja od odgovornosti njegovog poslodavca Pružne građevine d.o.o. Zagreb.

6.1. Nije sporno da je predmetna šteta nastala na način da je tužitelj ušao unutar kolosijeka ispred kolica koja su se kretala te da mu je vodilica za šine na kolicima zahvatila nogu, a stopalo mu se zaglavilo između tračnice i pruge . Prvostupanjski sud je prihvatio tuženikov prigovor doprinosa tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja te je utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, cijeneći da je na temelju provedenih dokaza, posebno vještačenjem po vještaku zaštite na radu utvrđeno da je tužitelj bio obučen za rad na siguran način i upoznat sa zabranom kretanja ispred kolica prilikom istovara tračnica te da je svoj radni zadatak u konkretnom slučaju obavljao suprotno odredbama zaštite na radu na način da je stao u prostor ispred kolica za spuštanje tračnica, odnosno prostor gdje može biti zahvaćen tračnicama, čime da je postupio suprotno odredbi čl. 68. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14-dalje: ZZR). Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio da je predmetna šteta nastala u vezi s opasnom stvari u smislu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 –dalje:ZOO) te da za štetu od opasne stvari odgovara poslodavac tužitelja, ali da se u smislu čl. 1067. st. 3. ZOO-a djelomično oslobađa od odgovornosti jer je tužitelj pridonio nastanku štete budući da iako je osposobljen za rad na siguran način protivno pravilima zaštite na radu pristupio istovaru tračnica s prednje strane kolica, umjesto iza kolica.

6.2. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Željke Kolak, spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu, prijelom desne potkoljenice u razini gležnja, te je u odnosu na tu ozljedu vještak ocijenila da je došlo do umanjenja opće životne aktivnosti u omjeru od 5% (povremeni bolovi, raniji razvoj degenerativnih promjena desnog gležnja), a prilikom saslušanja dodatno je navela da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj pretrpio određene psihičke tegobe, da je tužitelj liječen od PTSP-a prije zadobivene ozljede, a sama ozljeda da je dovela do retraumatizacije i bila je okidač za veću psihičku dekompenziranost, da je vidljivo da je tužitelj redovito odlazio psihijatru i da je bio liječen putem dnevne bolnice na klinici u Osijeku, te je iznijela ukupnu ocjenu umanjenja životnih aktivnosti, u omjeru od 15 do 20 %. Nadalje, prema mišljenju vještaka, tužitelj da je zbog zadobivenih ozljeda trpio jake bolove dva dana, srednje jake bolove dva tjedna, slabe bolove kroz dva mjeseca, također da je u predmetnom štetnom događaju pretrpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja, potom sekundarni strah odnosno zabrinutost koja prati tijek liječenja i intenzitet fizičke boli, kao i da je zaostalo naruženje, odnosno postoperativni ožiljci na desnom gležnju, diskretni, vidljivi trećim osobama kada je gležanj bez odjeće, te predstavljaju malo naruženje tj. kozmetički defekt.

6.3. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, prvostupanjski sud je utvrdio da je zadobivanjem ozljede u predmetnom štetnom događaju tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 764,00 eura, pretrpljenog straha u iznosu od 1.000,00 eura, naruženja u iznosu od 500,00 eura te smanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od 10.000,00 eura, koju naknadu je umanjio s obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štete od 50 %. Pored toga, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju primjenom čl. 1095. st. 2. ZOO-a pripada naknada imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege koja je tužitelju prema danom nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna i to 2 sata dnevno kroz 10 tjedana za vrijeme hoda sa štakama uz rasterećenje operirane noge, te je po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223 ZPP-a ocijenio da tužitelju pripada iznos od 1.400,00 eura s obzirom na cijenu sata tuđe pomoći i njege od 10,00 eura po satu, koju je također umanjio zbog suodgovornosti od 50%.

6.5. S obzirom na prednja utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 6.832,00 eura te je istu umanjio za iznos naknade štete koju je tuženik (nesporno) isplatio u iznosu od 5.308,90 eura, pa mu je konačno dosuđen iznos od 1.523,10 eura. Odluku o troškovima postupka tužitelja prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 10715- dalje: Tarifa/15).

7. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude u pogledu osnova odgovornosti, tuženik u žalbi ustraje pri tvrdnji da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete ukazujući da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu na radu utvrđeno da je isključivo radnjom tužitelja došlo do štetnog događaja zbog njegove krajnje nepažnje jer se kretao ispred šina teških kolica, a bio je osposobljen za rad na siguran način i upozoren od strane poslovođe.

8. Protivno prednje iznesenom, pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 1067. st. 3. ZOO-a ocijenio da je tužitelj u konkretnim okolnostima doprinio nastanku štete u omjeru od 50%. Naime, tuženik u žalbi ukazuje na okolnosti koje se odnose na postupanje tužitelja protivno čl. 68. st. 1. ZZR-a te neosnovano smatra da je samim time tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, kraj činjenice da je na temelju sadržaja iskaza svjedoka ZA, poslovođe, utvrđeno da je radnik OA bio zadužen da bude iza vlaka kako bi kontrolirao gdje se radnici nalaze u trenutku pokretanja vlaka i da vlak nije mogao krenuti dok on to ne odobri, međutim da se OA u trenutku štetnog događaja nije nalazio iza, nego da je bio 15 do 25 m ispred, te da zbog toga nije imao preglednost o tome na koji način su radnici raspoređeni i nije se mogao uvjeriti da su svi na mjestima na kojima trebaju biti, te da u trenutku kada se uvjeri da može pokrenut šinski vlak, može obavijestiti strojovođu da je sve sigurno za pokretanje vlaka. Prema tome, imajući na umu da se šinski vlak nije mogao pokrenuti prije provjere položaja radnika, a da u trenutku davanja odobrenja za pokretanje kolica zaduženi radnik nije mogao provjeriti položaj radnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio jednak omjer odgovornosti za naknadu štete tužitelja i poslodavca.

9. Daljnjim žalbenim navodima tuženik osporava utvrđenja prvostupanjskog suda proizašla iz nalaza i mišljenja angažiranog vještaka medicinske struke u odnosu na danu ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti u omjeru od 15 do 20% ističući da angažirani vještak fizijatar nije kompetentan vještačiti psihijatrijsku dokumentaciju, posebno jer da je vidljivo da je tužitelj kroz godine liječen zbog PTSP-a uslijed ratnih zbivanja. Ovaj žalbeni prigovor kojim se osporava stručnog danog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka nije prihvaćen jer je vještak nalaz i mišljenje utemeljio na sadržaju medicinske dokumentacije iz koje u odnosu na psihičko stanje tužitelja proizlazi da je tužitelj prije zadobivene ozljede liječen od PTSP-a, a da je doživljena fizička ozljeda dovela do retraumatizacije i bila okidač za aktualnu veću dekompenziranost (nalaz i mišljenje psihologa od 14. rujna 2019., list 22 spisa), pri čemu je vještak pojasnio da je tužitelj redovito odlazio psihijatru i bio liječen putem Dnevne bolnice na Klinici za psihijatriju KBC Osijek. Stoga je i ovome sudu prihvatljiva dana ocjena vještaka o smanjenju opće životne aktivnosti tužitelja, uključujući i psihičke tegobe, ukupno u omjeru od 15 do 20%.

10. U odnosu na naknadu imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege, tuženik neosnovano u žalbi prigovara visini cijene sata tuđe pomoći i njege od 10,00 eura budući da je prvostupanjski sud pravilno u primjeni čl. 223. ZPP -a utvrdio visinu te naknade, cijeneći da je tužitelju tuđa pomoć bila potreban za vrijeme hoda sa štakama, te i prema ocjeni ovog suda, visina odmjerene naknade po prvostupanjskom sudu predstavlja realan trošak u današnje vrijeme.

11. Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da odmjerena pravična novčana naknada po kriteriju smanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od 10.000,00 eura, odnosno konačno prema doprinosu tužitelja nastanku štete u iznosu od 5.000,00 eura, s obzirom na konkretne okolnosti ne opravdava dosuđivanje naknade neimovinske štete u naznačenom iznosu i da je previsoko odmjerena. Pritom, imajući na umu da je tužitelj predmetnu ozljedu zadobio u dobi od 46 godina (rođen 1973.) te da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke utvrđeno da su kod tužitelja zaostale posljedice u vidu povremenih bolova, ranijeg razvoja degenerativnih promjena desnog gležnja i veće psihičke dekompenziranosti, uvažavajući izmijenjene Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ocijenjeno je da tužitelju u primjeni čl. 1100. st. 2. ZOO-a opravdano odmjeriti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.000,00 eura, a s obzirom na njegov doprinos, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO-a, pripada mu iznos od 2.000,00 eura. Kada se tako odmjerenoj pravičnoj novčanoj naknadi po kriteriju smanjenja opće životne aktivnosti pribroje pravične novčane naknade po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 382,00 eura, straha u iznosu od 500,00 eura i naruženja u iznosu od 250,00 eura, te naknada troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 700,00 eura, dobije se ukupan iznos naknade neimovinske i imovinske štete koja pripada tužitelju od 3.832,00 eura.

12. Budući da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.308,90 eura, proizlazi da je tužitelj u cijelosti namiren pa je zahtjev tužitelja za daljnjom isplatom naknade štete u iznosu od 1.523,10 eura sa zateznim kamatama trebalo odbiti kao neosnovan i preinačiti presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a, kao u točki I . izreke ove presude.

13. S obzirom na konačan ishod postupka, tuženiku je na temelju čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, 107/25- dalje: Tarifa/23) trebalo odmjeriti troškove postupka, za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1.), za zastupanje na ročištu od 26. svibnja 2022., 7. studenog 2024. i 29. siječnja u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1.), za sastavljanje podneska od 6. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. t. 3) te uvećano za PDV ukupno iznosi 1.125,00 eura, čemu treba pribrojiti predujam za vještačenje po vještaku za zaštitu na radu u iznosu od 350,00 eura, ali umanjen za troškove predujma medicinskog vještačenja koji je uplatio tužitelj i koji je bio neophodan u postupku u iznosu 265,45 eura, pa se dobije iznos od 84,55 eura, te konačno tuženiku pripada parnični trošak u iznosu 1.209,55 eura. U preostalom dijelu je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan te tuženiku nije odmjeren trošak zastupanja na ročištu na 18. travnja 2023. jer punomoćnik tuženika nije pristupio na to ročište, ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da tuženik nije bio izvrgnut tom trošku.

14. Tuženiku je odmjeren trošak u povodu žalbe primjenom čl. 154. st. 5. ZPP- a i Tbr. 10. toč. 1. Tarife/23 u iznosu od 250,00 eura uvećanom za PDV, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu preostalog žalbenog troška s osnova sudske pristojbe na žalbu jer iz podataka u spisu predmeta ne proizlazi da je platio tu pristojbu.

U Rijeci 26. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović