Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2700/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FP, zbog prekršaja iz članka 289. stavak 1. i 4., članka 282. stavak 1. i 9. i članka 239. stavak 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 42/20 i 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika FP i tužitelja Policijske uprave vukovarsko-srijemske Policijske postaje Vinkovci, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp-262/2026-6 od 15. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenika FP i ovlaštenog tužitelja Policijske uprave vukovarsko-srijemske Policijske postaje Vinkovci i potvrđuje pobijana presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik FP je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik FP proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura i kaznom zatvora u ukupnom trajanju od 14 (četranest) dana, zbog djela prekršaja iz članka 289. stavak 1. i 4., članka 282. stavak 1. i 9. i članka 239. stavak 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci presude. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od 2 (dva) dana te mu je preostalo za izdržati 12 (dvanaest) dana zatvora.

2. Okrivljenik je propisno upozoren na odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.

4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

5. Privremeno oduzeto vozilo marke Opel Astra, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], sa pripadajućim ključem i prometnom dozvolom broj [broj prometne dozvole], vraćeni su vlasniku SP.

6. Protiv navedene presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe.

7. U svojoj žalbi okrivljenik ističe da je svjestan težine počinjenih prekršaja, izražava iskreno kajanje i navodi da slične prekršaje više neće činiti. Izrečena zaštitna mjera za njega predstavlja iznimno težak udarac koji izravno utječe na njegovu radnu i financijsku stabilnost pa moli da se ista izrekne u kraćem trajanju

8. Ovlašteni tužitelj u svojoj žalbi smatra da je prvostupanjski sud trebao oduzeti osobno vozilo kojim je prekršaj počinjen, jer odluka o neprihvaćanju njihovog prijedloga za trajnim oduzmanjem vozila je brzoplata i neprihvatljiva i istom se neće postići svrha kažnjavanja jer se radi najtežim prometnim prekršajima. Predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Žalbe okrivljenika i ovlaštenog tužitelja su neosnovane.

9. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 9 (devet) mjeseci, za što je dao valjanje razloge, koje prihvaća i ovaj Sud. Ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenih djela prekršaja u stjecaju.

11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila marke Opel Astra, reg. oznake [registarska oznaka], ali ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi s obzirom da se vozilo može oduzeti i od osobe koja je različita od osobe koja je počinila prometni prekršaj. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da će se okrivljenika odvratiti od činjenja najtežih prekršaja oduzimanjem vozila, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik za prekršaj iz članka 282. stavak 1. i 9. zakona o sigurnosti prometa na cestama samo jednom kažnjavan i to ublaženom novčanom kaznom u iznosu od 880,0 eura i zaštitnom mjerom zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 mjeseca, te je kažnjavan za blaže prometne prekršaje, posjedovanje droge i narušavanje javnog reda i mira kada su mu također izricane novčane kazne, u zakonskom minimumu ili ispod zakonskog minimuma. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao strožu sankciju – kaznu zatvora, pa je i ovaj Sud mišljenja da je opravdano za očekivati da će se istom djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.

13. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.