1              Poslovni broj: II Kž-547/2023-5

Poslovni broj: II Kž-547/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene K. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj K-22/2023. od 15. prosinca 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optužene K. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optužene K. M., zbog kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optužene K. M., iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji traje od 28. travnja 2023. te ima trajati i dalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optužena K. M. po branitelju, odvjetniku T. V., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se "pobijano rješenje preinači na način se mjera istražnog zatvora stavi izvan snage te zamijeni mjerama opreza".

 

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optužene K. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se istražni zatvor u konkretnom slučaju ne može zamijeniti mjerama opreza.

 

6. U odnosu na postojanje opće pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora koju optuženica nastoji osporiti žalbom, ocjena je drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Jednako tako, o vjerodostojnosti dokaza te dinamici i tijeku počinjenog kaznenog djela, kao i postojanju razloga za isključenje protupravnosti u vidu nužne obrane, odluku će donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Stoga, za odlučivanje o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženice kojima analizira i ocjenjuje sadržaj dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja kao ni navodi da je kazneno djelo počinjeno u nužnoj obrani.

 

7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženice i nadalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Naime, na navedenu opasnost upućuju osobite okolnosti koje se ogledaju u ranijoj osuđivanosti optuženice zbog prekršaja protiv javnog reda i mira u alkoholiziranom stanju. Kada se uz to uzme u obzir da prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja optuženica ima dugogodišnji problem s alkoholom zbog čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkohola te da je sklona impulzivnim reakcijama, emocionalno nestabilna uz slabiju kontrolu i snižen prag tolerancije na frustracije, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi uslijed navedenih okolnosti, optuženica mogla ponoviti kazneno djelo na slobodi. Stoga je i po ocjeni drugostupanjskog suda produljenje mjere istražnog zatvora nužno kako bi se preveniralo počinjenje novih istih ili istovrsnih kaznenih djela, a ta se svrha ne može ostvariti nijednom drugom blažom mjerom kako to predlaže žaliteljica.

 

8. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije od utjecaja žalbeni navod da prvostupanjski sud nije cijenio postupke žrtve koji su doveli do inkriminiranog događaja jer isti predstavljaju iznošenje obrane te nisu od utjecaja na utvrđenu opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, u pravu je žaliteljica da se osuda optuženice zbog prekršaja ne može izjednačiti s kaznenim djelom, međutim ranija osuđivanost ukazuje da ponašanje optuženice nije u skladu s društveno prihvatljivim normama, osobito kada se ima u vidu da je sada osnovano sumnjiva za teže protupravno ponašanje u vidu kaznenog djela.

 

9. Iz navedenih razloga žalba nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 10. siječnja 2024.