REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-2233/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER LAMBDA j.d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 53062837670, protiv tuženika Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., Zagreb, Zelinska ulica 3, OIB: 46550671661, kojeg zastupa PT, OIB: [osobni identifikacijski broj] odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o leasingu i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. veljače 2026. godine u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e :
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjevi tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o financijskom leasingu br 50203/16 od 11. veljače 2016. godine koji su zaključili Tuženik Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. OIB: 46550671661 ; Zagreb Zelinska ulica 3 kao Davatelj leasinga i ANAMIL d.o.o. OIB: 29315506757; ZAGREB, Josipa Lončara 2c kao Primatelj leasinga na iznos 15.076,94 EUR radi korištenja vozilo PRIKOLICA SMITZ 801.“.
II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjevi tužitelja koji glasi:
„Nalaže se Tuženiku Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. OIB: 46550671661 ZAGREB; Zelinska ulica 3 u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER LAMBDA j.d.o.o. OIB: 53062837670 Zagreb, Šenoina ulica 3, iznos od 155,66 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01.siječnja 2023. godine, a od 01.siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena
počev od 01.03.2016. pa do isplate na iznos 36,28 EUR
počev od 08.07.2016. pa do isplate na iznos 1,72 EUR
počev od 17.08.2016. pa do isplate na iznos 2,98 EUR
počev od 10.09.2016. pa do isplate na iznos 2,70 EUR
počev od 15.09.2016. pa do isplate na iznos 0,33 EUR
počev od 22.10.2016. pa do isplate na iznos 2,39 EUR
počev od 15.11.2016. pa do isplate na iznos 2,44 EUR
počev od 17.12.2016. pa do isplate na iznos 2,40 EUR
počev od 14.01.2017. pa do isplate na iznos 2,40 EUR
počev od 09.02.2017. pa do isplate na iznos 2,38 EUR
počev od 15.03.2017. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 12.04.2017. pa do isplate na iznos 2,37 EUR
počev od 16.05.2017. pa do isplate na iznos 2,38 EUR
počev od 28.06.2017. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 28.07.2017. pa do isplate na iznos 2,41 EUR
počev od 12.08.2017. pa do isplate na iznos 2,41 EUR
počev od 08.09.2017. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 21.09.2017. pa do isplate na iznos 0,00 EUR
počev od 11.10.2017. pa do isplate na iznos 2,38 EUR
počev od 01.12.2017. pa do isplate na iznos 2,39 EUR
počev od 23.01.2018. pa do isplate na iznos 2,51 EUR
počev od 24.02.2018. pa do isplate na iznos 4,87 EUR
počev od 09.03.2018. pa do isplate na iznos 2,50 EUR
počev od 23.05.2018. pa do isplate na iznos 4,78 EUR
počev od 16.06.2018. pa do isplate na iznos 2,45 EUR
počev od 21.09.2018. pa do isplate na iznos 2,40 EUR
počev od 23.10.2018. pa do isplate na iznos 2,46 EUR
počev od 13.11.2018. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 22.12.2018. pa do isplate na iznos 2,33 EUR
počev od 05.01.2019. pa do isplate na iznos 2,35 EUR
počev od 16.01.2019. pa do isplate na iznos 0,84 EUR
počev od 16.01.2019. pa do isplate na iznos 1,96 EUR
počev od 16.01.2019. pa do isplate na iznos 2,64 EUR
počev od 16.01.2019. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 19.03.2019. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 20.04.2019. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 30.05.2019. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 15.06.2019. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 24.07.2019. pa do isplate na iznos 2,35 EUR
počev od 10.08.2019. pa do isplate na iznos 2,35 EUR
počev od 10.09.2019. pa do isplate na iznos 2,35 EUR
počev od 12.10.2019. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 19.11.2019. pa do isplate na iznos 2,37 EUR
počev od 09.12.2019. pa do isplate na iznos 2,36 EUR
počev od 11.01.2020. pa do isplate na iznos 2,37 EUR
počev od 15.02.2020. pa do isplate na iznos 2,37 EUR
počev od 31.03.2020. pa do isplate na iznos 2,38 EUR
počev od 14.05.2020. pa do isplate na iznos 2,42 EUR
počev od 10.06.2020. pa do isplate na iznos 2,41 EUR
počev od 11.06.2020. pa do isplate na iznos 2,41 EUR
počev od 08.07.2020. pa do isplate na iznos 2,41 EUR
počev od 30.07.2020. pa do isplate na iznos 0,11 EUR
počev od 07.08.2020. pa do isplate na iznos 1,00 EUR
počev od 01.01.1900. pa do isplate na iznos 0,00 EUR.“.
III/ Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 € zajedno sa zateznom kamatom od 26. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine.
IV/ Odbija se djelomično tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 € zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 23. listopada 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da su tuženik i Anamil d.o.o. sklopili ugovor o financijskom leasingu 11. veljače 2016., da je Anamil d.o.o. pripojen društvu Anamil logistika d.o.o., da su tužitelj i Anamil logistika d.o.o. sklopili ugovor o cesiji kojim je tužitelju ustupljena jedna desetina tražbine s osnove restitucije na temelju ništetnosti ugovora o financijskom leasingu. Navodi da je ugovorom o financijskom leasingu ugovorena promjenjiva naknada jer je navedeno da se visina rate obračunava i usklađuje prema indexu Euribor 3 mjesečni. Navodi da nisu određeni parametri i način usklađivanja, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja, niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj kriterij te postoje li objektivni kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar. Navodi da je činidba zbog toga neodrediva i neodređena te da pojmovi Euribor ne predstavljaju opće poznate činjenice. Također navodi da je ugovor napisan na nerazumljiv način kad nije točno određeno kako se mijenja naknada, a isto tako napominje da je za ugovorne stranke promjenjiva naknada bila bitna i odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora. Navodi da ugovor o financijskom leasingu ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora pa da je zato ništetan. Navodi da je korisnik leasinga platio tuženiku iznos od 177.282,42 kn po ugovoru o leasingu. Navodi da tužitelj traži isplatu jedne stotine novčane tražbine po osnovi ništetnosti pravnog posla, odnosno iznos od 155,66 €, obzirom da je tuženik bio nepošteni stjecatelj.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio u tužbu i tužbeni zahtjev te naveo da je ugovor o leasingu sklopljen između dva poslovna subjekta koji su dužni postupati s povećanom pažnjom u pravnom prometu. Navodi da ugovor o leasing sadrži sve odredbe koje su propisane Zakonom o leasingu i Pravilnikom o sadržaju i obliku ugovora o leasingu. Navodi da je činidba iz ugovora o leasingu određena i odrediva. Čl. 6. ugovora je sadržavao točno određen iznos pojedinačne rate, iznos nominalne kamatne stope na dan sklapanja ugovora, efektivnu kamatnu stopu te jasnu odredbu da se visina rate obračunava i usklađuje sukladno 3 mjesečnom Euriboru. Kamatna stopa koja utječe na izmjenu leasing rata sastoji se od dva parametra, fiksne marže i 3 mjesečnog Euribora. Navodi i to da je Euribor javno dostupan i njegove vrijednosti mogu se pronaći na internetskim stranicama Europskog instituta za tržište novca koji upravlja Euriborom. Navodi i to da Zakon o leasingu i Pravilnik ne propisuju da ugovorom o leasingu mora biti ugovoreno da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja ugovora.
Također je istaknuo prigovor zastare.
3. Tijekom postupka tužitelj je u ovaj predmet podnio prijedlog radi pokretanja oglednog spora i to u odnosu na slijedeća pitanja: A) je li ništetna odredba ugovor o (operativnom, financijskom) leasingu u kojima je ugovorena promjenjivost naknade tako određena u općim uvjetima, a nije bio određen (jedan ili više) promjenjivi parametar odnosno i/ili nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom - trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar , te postoje li objektivni i/ili provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar? B) je li ništetan ugovor o (operativnom, financijskom) leasingu u kojima je ugovorena promjenjivost naknade koja je bila odlučujuća pobuda i uvjet za sklapanje ugovora za davatelja leasinga obzirom je tako odredio u svojim općim uvjetima, a nije bio određen (jedan ili više) promjenjivi parametar odnosno i/ili nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom - trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar postoje li objektivni i/ili provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar? C/ Primjenjuju li se odredbe Zakona o obveznim odnosima o pravilima o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu bit na ugovore o financijskom leasingu pokretnih stvari? D/ Je li ugovor o financijskom leasingu pokretnih stvari ništetan kada je ugovoreno pravo otkupa predmeta leasinga nakon isplate zadnje rate/naknade ako ne sadržava odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora? E/ Primjenjuje li se zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora i na trgovačke ugovore?“. Na ročištu 19.02.2025. naveo je u odnosu na ranije navedena pitanja da je potrebno pokrenuti ogledni spor jer da postoji praksa VTS RH u odnosu na ta pitanja vezano za utvrđenje ništetnosti ugovora o leasingu kao i djelomične ništetnosti ugovora o leasingu koja je različita pa smatra da bi bilo potrebno sazvati sjednicu parničnog odjela radi davanja savjetodavnog mišljenja te potom pokrenuti ogledni spor.
4. Također tužitelj ukazuje da je Savjetodavno mišljenje sudaca Trgovačkog suda u Varaždinu da je potrebno podnijeti prijedlog za pokretanje oglednog postupka sa pitanjima: "Je li ništetna odredba ugovora (o kreditu) u kojem je naknada odnosno iznos koji dužnik (korisnik kredita) glavnicu i/ili kamate treba vratiti/platiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja; Je li ugovor (o kreditu) ništetan kada je ništetna odredba ugovora (o kreditu) u kojem naknadu odnosno iznos glavnice i/ili kamata koji dužnik (korisnik kredita) treba vratiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja; Je li ništetna odredba ugovora o kreditu kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi); Je li ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi)." Napominje kako se isto odnosi na ugovore o kreditu, no smatra da se pitanje trebaju postaviti i u odnosu na ugovore o leasingu. Tužitelj navodi kako je tijekom 2020. i 2021. godine Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga provela nadzor nad tzv. leasing društvima – davateljima leasinga te utvrdila brojne nepravilnosti te su donesena razna rješenja kojima je leasing kuće naloženo radi otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti koje su uočene poduzimanje točno određenih radnji.
5. Tuženik se protivio pokretanju oglednog postupka jer smatra da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje istog. Smatra da pitanje koje tužitelj postavlja mora biti važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da je Vrhovni sud RH je već kroz svoju praksu pokazao da uvjeti važnosti pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava podrazumijevaju jednu od sljedećih situacija: ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu. Napominje da tužitelj ne dostavlja nikakvu sudsku praksu iz koje bi proizlazilo da su sudovi u RH, pogotovo sudovi drugog stupnja, na bilo koji način odlučivali o pitanju koje je tužitelj postavio te da eventualno postoji različita praksa između tih sudova ili tih sudova i Vrhovnog suda RH u tom pogledu. Osim toga, ne samo da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje oglednog postupka, već i pitanje koje tužitelj postavlja u podnesenom prijedlogu uopće nije primjenjivo na ovaj postupak obzirom da, kao što to tuženik navodi u prvom dijelu odgovora na tužbu, činidba iz ugovora o leasingu nije bila neodređena ili neodrediva, ugovor nije morao sadržavati odredbu o pravu na raskid ugovora u roku od tri dana te EURIBOR uopće nije sporan. Što se tiče nadzora HANFA-e i rješenja koja je HANFA donijela, još jednom se ističe da se radi o rješenjima regulatora koji nemaju nikakve poveznice sa sudskim sporovima niti obvezuje sud na bilo koji način.
6. U odnosu na prijedlog tužitelja za pokretanje oglednog postupka radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, valja ukazati da, po shvaćanju ovog suda, u skladu s odredbama Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu: ZPP) kojima je navedeni institut uređen, stranke imaju pravo predložiti pokretanje oglednog postupka sudu pred kojim se postupak u kojem pokretanje oglednog postupka vodi, međutim takav prijedlog sud ne obvezuje niti je o njemu dužan odlučiti, a poglavito ne rješenjem na koje bi stranke imale pravo na žalbu. Tek ako, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, sud sazna za postojanje postupaka koji ispunjavaju uvjete za pokretanje oglednog spora, zatražiti će od predsjednika suda sazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka (čl. 502.k ZPP-a). Naime, ovdje valja napomenuti kako Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku ostvaruje svoju ulogu propisanu odredbom čl. 119. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", pročišćeni tekst, broj 85/10) time što osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i to: u postupku po reviziji kao pravnom lijeku, koju stranke mogu podnijeti protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije (čl. 382. st. 1. ZPP), odnosno koju iznimno mogu podnijeti protiv presude donesene u drugom stupnju i bez dopuštenja Vrhovnog suda RH (čl. 382.a. st. 1. ZPP), u oglednom postupku radi rješenja pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, kojeg može predložiti sud prvog stupnja nakon održavanja pripremnog ročišta i sjednice sudskog odjela, ako je na sudu podnesen veći broj tužbi u sličnim sporovima ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava (čl. 502.k. st. 1. ZPP).
7. Prema shvaćanju ovog suda ustavna uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kako je koncipirana odredbama ZPP, se prvenstveno ostvaruje u postupcima po reviziji stranaka, nakon što je već donesena odluka u prvom i drugom stupnju. Samo iznimno se ta ustavna uloga ostvaruje u oglednom postupku kao svojevrsnom „skokovitom“ institutu, po dopuštenju vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske na prijedlog prvostupanjskog suda, ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 502.k. st. 1. ZPP.
8. Ogledni postupak ima svrhu omogućiti da se u situaciji koja je uzrokovala pokretanje velikog broja parnica prevenira dugotrajno odlučivanje u tri stupnja, tako da se već u ranoj fazi postupka pred prvostupanjskim sudom omogući da Vrhovni sud Republike Hrvatske riješi pravno pitanje u temama od javnog interesa, i time otkloni dileme oko tumačenja zakona, a ujedno i spriječi priljev velikog broja žalbi i revizija.
9. Sud je uvidom u rješenje VSRH Gop-4/2024 od 18. veljače 2025. utvrdio da je VSRH odbio prijedlog Trgovačkog suda u Varaždinu za pokretanje oglednog postupka navodeći nisu ostvarene pretpostavke za pokretanje oglednog postupka jer da su pitanja postavljena na preopćenit način koji, prema ocjeni revizijskog suda, ne predstavlja valjanu osnovu za donošenje odluke bi mogla osigurati jedinstvenu primjenu prava. To je osobito važno zbog vezujućeg učinka pravnog shvaćanja Vrhovnog suda donesenog u povodu pokrenutog i okončanog oglednog postupka koji se sastoji u tome da su nižestupanjski sudovi vezani tim shvaćanjem u skladu s odredbom članka 502.n ZPP. Općenitost pitanja naznačenih u prijedlogu za pokretanje oglednog postupka razvidna je iz činjenice što u njima nije navedeno na koje se pravne odnose referiraju ugovori o kreditu, je li riječ o potrošačkim ili trgovačkim ugovorima. S tim u vezi nisu naznačena ni svojstva stranaka iz ugovora o kreditu (fizička ili pravna osoba, fizička osoba u svojstvu potrošača, fizička osoba koja nema svojstvo potrošača, pravna osoba kao trgovac, pravna osoba kao cesionar i sl.). Također pitanja ne ukazuju ni u kojoj su valuti zaključeni ugovori o kreditu na koje se odnose naznačena pravna pitanja, ni na koji način je ugovorena kamatna stopa. Naprijed navedeno upućuje da činjenično stanje na temelju kojeg se u postupcima odlučuje nije u bitnom nesporno, već će biti predmetom utvrđivanja u postupcima. U takvim se okolnostima ne može ocijeniti da se uopće radi o sličnim (istovrsnim) sporovima u smislu odredbe članka 502.j ZPP.
10. Također valja napomenuti kako je pred ovim sudom već donesena pravomoćna presuda (P-1029/23) koja se tiče slične činjenične osnove, a koja odluka je potvrđena od strane VTS RH (Pž-3152/22), a također je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije s pitanjem: 1/ Je li činidba određena ili odrediva u ugovorima (o operativnom leasingu) kojima je ugovorena promjenjivost naknade, a nije bio određen (jedan ili više) promjenjivi parametar odnosno i/ili nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom - trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar, te postoje li objektivni i/ili provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar? 2/ je li ugovor o (operativnom) leasingu napisan na razumljiv i pregledan način kada sadrži ništetne odredbe odnosno je li ništetan ugovor o leasingu koji nije napisan na razumljiv i pregledan način. 3/ Postoji li ovlaštenje suda svojom odlukom (presudom) - intervenirati u ugovorni odnos –- na način da izmijeni pravu volju stranka, bitni uvjet, odlučujuću i dopuštenu pobudu kod sklapanja ugovora koja nije suprotna prisilnim propisima ili moralu društva - da bi ga održao utvrđujući pojedine odredbe ništetnim što tužitelj nije tražio umjesto cijelog oglasio ništetnim? 4/ Na kome je teret dokazivanja da bitni uvjet, odlučujuća i dopuštena pobuda kod sklapanja nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen – na suugovaratelju koji je sastavljao (adhezijski) ugovor koji uključuje opće uvjete i tražio unaprijed prihvaćanje takvog ugovora – koji je pred sudom priznao da ugovor koji ima takav sadržaj je uobičajeni način njegovog poslovanja ili drugom suugovaratelju koji je pristao na unaprijed sastavljen ugovor i opće uvjete ? 5/ Smatra li se bitnim sastojkom ugovora po volji stranaka i onaj sastojak (koji inače po prirodi pravnog posla to nije) od kojega makar i jedna ugovorna stranka čini zavisnim sklapanje samog ugovora. 6/ Jesu li (osim suda) stranke i/ili umješač ovlašteni predlagatelji pokretanja oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske odnosno postoji li ovlaštenje prvostupanjskog suda - da prijedlog stranke (umješača) za pokretanje oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske - odbaci ili odbije ili uopće o tome ne odluči ili uopće ne dostavi Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje?“. VSRH je odbio prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na ranije navedena pitanja (Revd-4089/2024), navodeći kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Također su donesene i prvostupanjske odluke u sličnim predmetima ovog suda P-2237/24, P-2231/24 i P-2224/24. Isto tako u odnosu na posljednje pitanje navodi se da je VS RH donosi pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela 30.01.2020.
11. Slijedom svega navedenog ovaj sud smatra kako u ovom slučaju ogledni postupak nije svrsishodan (tako i u odluka VSRH Gop-1/2020, Gop-2/2020), a posebice obzirom da se radi o preopćenitim pitanjima.
12. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da se ovaj predmet spoji na predmet P- 2220/24, no sud je nakon uvid u spis utvrdio da nije oportuno spajati iste predmete.
13. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to ugovor o financijskom leasingu (list 22-23 spisa), Ugovor o cesiji (list 24 spisa), popis uplata (list 25-58, 59-60 spisa), rješenja HANFE (list 61-76, 77-88, 89-106, 107-126, 127-134, 135-146, 147-160,161-173, 214 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 174- 191, 192-199 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu (list 200-213 spisa), stručne članke (list 215-222, 223-235 spisa), tužbe (list 251-270, 271-291, 292-306, 307-327, 329-345, 352-372, 373-392, 394-412, 413-432, 433-453, 455-474 spisa), ponuda za financijsku leasing (list 328 spisa), Opće uvjete (list 346-351 spisa), informativna ponuda (list 393 spisa), izvod iz zapisnika VSRH (list 454 spisa), sudska praksa (list 475-491, 526-559, 566-570 spisa), prijedlog za pokretanje oglednog postupka (list 494-497spisa), zapisnik sa sjednice svih sudaca Trgovačkog suda u Varaždinu (list 498-503 spisa), dopis Trgovačkog suda u Osijeku (list 573-575 spisa), zapisnike Trgovačkog suda u Osijeku (list 580-583, 597-598 spisa), zapisnike Trgovačkog suda u Zagrebu (list 584-588, 589-596, 599-603 spisa), sudska praksa Suda EU (list 604- 643 spisa), saslušao je svjedoke ET (list 644-646 spisa), VT (list 646-647 spisa), TT (list 647 spisa).
14. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša kao svjedok sutkinja Ivana Manestar na okolnost iz točke 44. presude ovog suda P-2224/4 od 11.04.2025. obzirom da je za ovaj predmet neodlučno što je sutkinja u svojoj presudi napisala u drugom predmetu. Također je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede financijsko vještačenje radi utvrđenja da je primatelj leasinga po predmetnom ugovoru o leasingu uplatio tuženiku iznos od 117.282,42 kn, a obzirom da je istu činjenicu tuženik na ročištu dana 19.02.2025. učinio nespornom.
15. Sud nije saslušao svjedoka DT obzirom da je tužitelj na ročištu 20.02.2026. naveo da povlači dokazni prijedlog saslušanje istog.
16. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
17. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim u cijelosti Ugovor o financijskom leasingu, s posljedicom dužnosti vraćanja 1/100 iznosa koji su tuženiku temeljem ovog ugovora plaćeni.
18. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovora o financijskom leasingu od 27.02.2016.
19. Među strankama je sporna osnova predmetnog potraživanja, odnosno prvenstveno je sporno je li predmetni Ugovor o financijskom leasingu ništetan odnosno je li činidba iz istog u pogledu promjenjive naknade određena ili odrediva te je li promjenjiva naknada bila odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora, kao i je li nastupila zastara.
20. Iz ugovora o cesiji proizlazi da su tužitelj kao primatelj i Anamil logistika d.o.o. kao ustupitelj sklopili ugovor o cesiji 21. listopada 2024. Čl. 2. tog ugovora ugovoreno je da Anamil logistika d.o.o. ustupa tužitelju jednu desetinu novčane tražbine s osnove restitucije na temelju ništetnosti – stjecanja bez osnove iz plaćanja po ugovoru o financijskom leasingu broj 50203/16 od 11. veljače 2016., odnosno njegovih odredbi koje ima prema cesusu Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o.
21. Iz izvatka iz sudskog registra za društvo Anamil logistika d.o.o. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu proizlazi da je tom društvu pripojeno društvo Anamil d.o.o. na temelju ugovora o pripajanju od 13. travnja 2021. te da je pripajanje upisano u sudski registar u koji je upisano društvo preuzimatelj. Anamil logistika d.o.o. je sveopći pravni sljednik Anamil d.o.o. sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 dalje: ZTD).
22. Dakle ranije navedeni Ugovor o ustupu sklopljen je u smislu odredbe čl. 80. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Kako je predmetna tražbina novčana to se ista po svojoj naravi ne protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom se može slobodno raspolagati.
23. Nadalje prema odredbi čl. 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dakle identitet tražbine ustupom nije promijenjen. Tuženik ne sporio da je obaviješten o navedenom ustupu potraživanja. Slijedom navedenog je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici.
24. Iz ugovora o financijskom leasingu broj 50203/16 proizlazi da je objekt leasinga Prikolica Schmitz S01 (čl. III. ugovora). Čl. V. ugovora o leasingu ugovoreno je da je vrijeme trajanja ugovora 48 mjeseci, da se rate plaćaju mjesečno i da je broj rata 48. Čl. VI. ugovora o leasingu ugovoreno je da rata iznosi 237,97 €, učešće je 25%, što iznosi 3.437,50 €, otkupna rata je 100,00 eura, efektivna kamatna stopa 6,34%, nominalna kamatna stopa 5,50%. Istom odredbom ugovoreno je da je ugovorna valuta EUR te da se visina rate obračunava i usklađuje prema indexu: Euribor 3 mjesečni. Isti ugovor sačinjen je sukladno Ponudi za financijski leasing i Informativnoj ponudi koju je korisnik leasing potpisao.
25. Iz rješenja HANFE od 22.04.2021. razvidno je kako je ovdje tuženiku između ostalog naloženo da radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti od dana zaprimanja tog rješenja s primateljima leasing sklapa ugovore o leasingu na jasan i razumljiv način tako da u ugovorima o financijskom leasingu koji se sklapaju s promjenjivom kamatnom stopom vezano uz određeni promjenjivi parametar bude jasno određena struktura kamatne stope te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom te da je dužno u roku od 30 dana dostaviti HANFI izvješće o poduzetim mjerama zajedno s izmijenjenim te od strane Uprave usvojenim tipskim ugovorima o leasingu (obrazac ugovora i opći uvjeti), mišljenjem internog revizora o provedbi naloga iz tog rješenja, i druge dokaze koji potvrđuju izvršenje naloga. Dakle, radi se o nepravilnostima koje su postojale prije sklapanja predmetnog ugovora o financijskom leasingu. Također rješenjem HANFE od 23.05.2008. razvidno je da je ista dala odobrenje PTG, ĐT za obavljanje funkcije člana uprave u tuženiku te je tuženiku dala odobrenje za obavljanje poslova financijskog leasinga i poslova operativnog leasinga.
26. Tužitelj je u spis dostavi i druga rješenja HANFE, no uvidom u ista rješenja je razvidno kako se ista ne odnose na tuženika već na druge poslovne subjekte, slijedom čega ta rješenja nisu odlučna za donošenje odluke u ovom predmetu.
27. Iz zapisnika Trgovačkog suda u Osijeku (list 580-583, 597-598 spisa) i Trgovačkog suda u Zagrebu (list 584-588, 589-596, 599-603 spisa), razvidno je da se radi o zapisnicima u kojima su se saslušavali svjedoci u drugim predmetima i to nekima koji se tiču ovih stranaka, a nekima koji su se vodili između drugih stranaka. Navedeni zapisnici dostavljeni su u spis nakon zaključenja prethodnog postupka te se tuženik protivio korištenju istih u ovom predmetu. Kako se tuženik nije usuglasio da se koriste zapisnici o saslušanju svjedoka koji su predloženi u ovom predmetu, a koji su saslušani u drugim predmetima, tako je ovaj sud proveo dokazni prijedlog saslušanja svjedoka.
28. U svojem iskazu svjedok ET je naveo da inicijativa za sklapanje kod ugovora o leasingu dolazi od strane klijenata za financiranje njihovih leasing objekta, a koji su im potrebi za njihov biznis. Što se tiče ovog korektnog ugovora on u sklapanju istog ugovora nije sudjelovao niti ga je potpisao, a niti se sjeća samog klijenta tog ugovora. Čak i da je potpisao isti ugovor to ne znači da bi se sjećao istog ugovora jer oni potpisuju jako puno ugovora godišnje i misli da je portfelj oko 10.000 ugovora u to vrijeme. On je tamo radio godinu dana. Nema nikakvih saznanja vezano za to da je klijent morao plaćati nakladnu po ugovoru o leasingu kako bi izbjegao prisilnu naplatu po zadužnici. On je u 11. mjesecu 2015. pa i tijekom sklapanja ovog ugovora o leasingu bio član uprave tuženika. Ne sjeća se tko je donio Opće uvjete u to vrijeme, no zna da se oni konstanto adaptiraju. U trenutku kada je došao kao član uprave Opći uvjeti su već postojali, no da li su se oni u vrijeme dok je bio član uprave nešto mijenjali on se toga sada ne sjeća. On se sa temom Općim uvjetima nije bavio pa ne zna tko ih je donosio. Vezano za konkretni Ugovor o financijskom leasingu i za pobudu za sklapanje istog isti je naveo da nije sudjelovao u sklapanju ovog ugovora pa onda ne može ništa reći za ovaj ugovor, ali da sklapanje ugovora ovisilo o onom što je klijent htio jer da su oni nudili dva proizvoda ugovor za fiksnom i ugovor sa varijabilnom kamatnom stopom i ovisno o tome što je klijent htio to se i sklapalo. Konkretni ugovor o financijskom
1 0
leasingu liči mu na uobičajene ugovore koje su oni sklapali s drugim klijentima s varijabilnom kamatnom stopom i indeksom EURIBOR te mu ne izgleda da se radi o nekom posebnom ugovoru. EURIBOR mu je poznat jer je to općenit pojam koji se određuje na dnevnoj bazi, mjesečno, tromjesečno, šesto mjesečno i godišnja baza koje najveće banke daju dnevnu ponudu za novac kojoj cijeni bi si oni međusobno posuđivali taj novac. Na taj način se određuje taj index EURIBOR i on se na svakodnevnoj bazi može očitati na internetu na stranicama svih banaka.
29. U svojem iskazu svjedok VT naveo je da on nije potpisao konkretni Ugovor o financijskom leasingu niti je sudjelovao u radu istog ugovora. Nakon što je pročitao ugovor zaključuje da je klijentov motiv za sklapanje predmetnog ugovora bio da kupi prikolicu, no da on nema izravnih saznanja vezano za motiv klijenta ili tuženika oko sklapanja predmetnog ugovora. Uobičajeno kada se sklapa ugovor o leasingu temeljem kojeg klijent dobiva nekakav objekt leasing, klijent za to mora plaćati određenu naknadu te ukoliko se ona ne plaća leasing kuća aktivira zadužnicu. Vezano za ovaj konkretni ugovor ne zna je li po njemu bila predana zadužnica od strane klijenta. U studenom 2015. godine on je bio član uprave tuženika. Opće uvjete donio je tuženik, a pretpostavlja da ih je potpisala uprava društva, a to bi značilo i on. Ovaj konkretni ugovor nakon što je izvršio uvid je tipski ugovor tuženika jer izlazi iz njihova sustava, a i Opći uvjeti su tipski. On nije davao nalog kako će izgledati taj tipski ugovor o leasingu. Nije mu poznato tko je to davao. Ne zna što znači naknada za leasing 15.076,94 €. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora stranke su mogle birati između fiksne i varijabilne kamatne stope prilikom sklapanja ugovora o financijskom leasingu. Ne zna je li u drugim ugovorima bila iskazana ukupna naknada za leasing.
30. U svojem iskazu svjedok TT je naveo da mu predmetni ugovor o financijskom leasingu nije poznat, da ga on nije potpisao i da o njemu nema nikakvih saznanja pa tako ni saznanja za motive sklapanja tog ugovora. Naveo je da je uobičajeno da klijenta plaća naknade o ugovoru o leasingu kako bi izbjegao prisilnu naplatu po zadužnici, no međutim ne može konkretno reći za ovaj posao da je to tako i bilo. On je direktor sektora za upravljanje rizicima, on nije upoznat je li klijent u ovom konkretnom slučaju trebao dostaviti nekakvu dokumentaciju radi sklapanja ovog ugovora no međutim pretpostavlja da je kada je ugovor potpisan. Ne zna kako je došlo do sklapanja ovog ugovora, nije o tome upoznat.
31. Iz ovako provedenog dokaznog postupka razvidno je kako su prednik tužitelja i tuženik sklopili ugovor o financijskom leasingu sukladno čl. 5. st. 2., čl. 52. tada važećeg Zakona o leasingu (Narodne novine br. 141/13, dalje u tekstu: ZL).
32. Odredbom čl. 52. ZL-a propisano je kako ugovor o leasingu obvezno mora sadržavati: 1. naziv »ugovor o operativnom leasingu« ili »ugovor o financijskom leasingu«, 2. datum sklapanja ugovora o leasingu, 3. tvrtku i sjedište davatelja leasinga, 4. tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i adresu primatelja leasinga, 5. tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i adresu dobavljača objekta leasinga, 6. detaljno određenje objekta leasinga, 7. vrijednost objekta leasinga, 8. ukupni iznos naknada (zbroj iznosa pojedinih naknada), 9. iznos pojedine naknade, 10. vrijeme trajanja ugovora, 11. razloge i uvjete prijevremenog prestanka ugovora, dok ugovor o financijskom leasingu, osim ranije navedeni sastojaka mora obvezno sadržavati i odredbe: 1. iznos učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga, 2. iznos, broj i rokove plaćanja pojedinih rata (otplatna tablica), 3. nominalnu kamatnu stopu i efektivnu kamatnu stopu.
33. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje da je ugovor o leasingu sklopljen između stranaka ništetan, valja prvenstveno reći kako korisnik leasinga
1 1
trgovačko društvo pa stoga nije potrošač u smislu odredbe čl. 5. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15) zbog čega se na njega ne odnose propisi o zaštiti potrošača. Ugovor o financijskom leasingu sklopljen između Anamil d.o.o. i tuženika je trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15).
34. Suprotno tužiteljevim navodima, ugovorena činidba nije neodređena i neodrediva. Odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.
35. Odredbom čl. VI. ugovora o financijskom leasingu određen je iznos rate (237,97 €), kamatna stopa (efektivna 6,34%, nominalna 5,50%) te je ugovoreno da se visina rate obračunava i usklađuje prema indexu: Euribor 3 mjesečni. Dakle, visina rate se mijenja (obračunava i usklađuje) u omjeru promjene 3. mjesečnog Euribora. Iz ugovora je vidljivo da se obračunava i usklađuje svaka rata (plaćanje je ugovoreno u 48 rata) ovisno o promjeni 3 mjesečnog Euribora. Ovakva obveza je odrediva u smislu odredbe čl. 272. st. 1. ZOO-a jer ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti s obzirom na to da je promjena rate vezana isključivo uz kretanje tromjesečnog Euribora. Podaci o kretanju Euribora su objektivni i javno dostupni svima putem internetskih stranica na kojima se objavljuju pa vezivanje promjene visine rate uz njihovo kretanje ne predstavlja neodredivu činidbu što bi imalo za posljedicu ništetnost ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a, već je takva činidba odrediva sukladno odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a.
36. Tužiteljevi navodi kako mu nije poznato što je Euribor i da to nije općepoznata činjenica ne dovode do ništetnosti ugovora. Kako je već navedeno, u ovom predmetu se ne radi o potrošačkom ugovoru pa se ne primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača. Društvu Anamil d.o.o. kao trgovcu mora biti poznato što je Euribor, kao i da su ti podaci javno dostupni svima, jer je trgovac dužan postupati s povećanom pažnjom
– pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZOO-a.
37. Sam ugovor o financijskom leasingu je napisan na pregledan i razumljiv način primatelju leasinga u smislu odredbe čl. 52. ZL-a. Usklađenje visine rate je vezano uz objektivan i javno dostupan kriterij – 3. mjesečni Euribor, koji kriterij primatelju leasinga kao trgovcu mora biti poznat. Nadalje, iz ugovora o financijskom leasingu proizlazi da sadrži sve odredbe koje obavezno mora sadržavati sukladno odredbi čl. 52. st 1. ZL- a.
38. Pogrešno tužitelj smatra da je predmetni ugovor o financijskom leasingu ništetan iz razloga što ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora, pozivajući se na odredbe ZOO-a koje uređuju ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene.
39. Iz ugovora o financijskom leasingu i Općih uvjeta uz ugovore o financijskom leasingu proizlazi da predmetni ugovor o financijskom leasingu ne sadrži takvu odredbu o pravu primatelja leasinga raskinuti ugovor. Međutim, ugovor o financijskom leasingu nije zbog toga ništetan.
40. Odredbom čl. 464. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji pokretne stvari s obročnom otplatom cijene obvezuje prodavatelj predati kupcu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje isplatiti njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima. Odredbom čl. 466. st. 2. ZOO-a propisano je da isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti, sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju
1 2
u roku od tri dana od potpisivanja isprave te da se ovoga prava kupac ne može odreći unaprijed.
41. Odredbom čl. 472. ZOO-a propisano je da pravila o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene vrijede i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu bit, kao što je, na primjer ugovor o zakupu s odredbom da će stvar koja je dana u zakup prijeći u vlasništvo zakupnika ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme.
42. Ugovor o financijskom leasingu nije ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene, već poseban ugovor koji je uređen Zakonom o leasingu. Odredbama Zakona o leasingu nije propisano da je ugovor o financijskom leasingu ništetan ako ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora. Također, Zakon o leasingu propisuje situacije u kojima primatelj leasinga i davatelj leasinga mogu raskinuti ugovor o leasingu (raskid zbog pravnih i materijalnih nedostataka – čl. 55. i čl. 58. tog Zakona, raskid zbog neisporuke objekta leasinga – čl. 58. tog Zakona, raskid zbog neplaćanja naknade – čl. 59. tog Zakona, raskid zbog predaje objekta drugome na korištenje bez suglasnosti davatelja leasinga – čl. 61. tog Zakona) te nije propisana i mogućnost raskida ugovora pisanim priopćenjem u roku od tri dana od potpisivanja ugovora.
43. Nadalje, ugovor o leasingu nije ugovor koji ima istu bit kao kupoprodaja s obročnom otplatom cijene u smislu odredbe čl. 472. ZOO-a. Odredbom čl. 5. st. 2. Zakona o leasingu propisano je da je posao financijskog leasinga pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga.
44. Bit ugovora o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene je stjecanje prava vlasništva i otplata kupoprodajne cijene u obrocima. Za razliku od kupoprodaje s obročnom otplatom cijene ili ugovora o zakupu primjerice navedenog u čl. 472. ZOO- a gdje zakupnik postaje vlasnik stvari samom činjenicom plaćanja zakupnine kroz određeno razdoblje, sukladno navedenoj odredbi čl. 5. st. 2. ZL-a primatelj leasinga ne postaje vlasnik objekta leasinga samim istekom trajanja ugovora i plaćanjem ugovorenih rata, već nakon isteka ugovora ima opciju kupnje objekta leasinga po određenoj otkupnoj cijeni koja mora biti manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga. Takvu opciju kupnje primatelj leasinga može i ne mora iskoristiti. Stoga, ugovor o leasingu i ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene se po svojoj biti ne mogu u potpunosti poistovjetiti. Zbog toga, ugovor o leasingu nije ništetan ako ne sadrži odredbu prema kojoj primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora.
45. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka naveo kako je ugovaranje promjenjive naknade bila odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora pa da je zbog toga ugovor o leasingu ništetan.
46. Sud je radi utvrđenja te odlučne činjenica izvršio saslušanje svjedoka, međutim nakon saslušanja svih svjedoka sud nije utvrdio da bi odlučujuća pobuda stranaka za sklapanje predmetnog ugovora bilo ugovaranje promjenjive naknade. Dapače iz iskaza svjedoka je razvidno da isti nisu potpisali ugovor niti su o njemu pregovarali.
47. Iako su, sukladno odredbama ZL-a, odredbe o ukupnom iznosu naknada, kao i iznosi pojedinih naknada, bitni sastojci ugovora o leasingu, ne proizlazi iz navoda stranaka tijekom postupka i provedenih dokaza, da bi promjenjivost naknade bio uvjet ili odlučujuća pobuda zbog koje je predmetni ugovor sklopljen. Na tužitelju je, koji tvrdi
1 3
da je određena ugovorna odredba bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda za zaključivanje ugovora, dužnost dokazivanja ove odlučne činjenice, jer na ovoj činjenici temelji svoj zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora u cijelosti zbog ništetnosti pojedine njegove odredbe, a ne na tuženiku koji bi time bio u položaju dokazivanja negativne činjenice, da određena ugovorna odredba nije bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
48. Slijedom navedenog sud je cijenio neosnovani tužiteljev zahtjev da je predmetni ugovor o financijskom leasingu ništetan te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.
49. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva povrata iznosa od 155,66 € zajedno sa zateznim kamatama, a sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a valja napomenuti kako sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a ugovorne strane imaju pravo potraživati jedna od druge sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora te takav zahtjev postoji bez obzirom što jedna strana svoje potraživanje ustupi trećoj osobi, stoga je tužitelj aktivno legitimira i u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev, jer je korisnik leasinga prenio tražbinu na njega. Nadalje, valja navesti kako je sud temeljem dokaznog postupka (uvidom u financijske kartice) utvrdio da je tužitelj tuženiku isplatio temeljem predmetnog ugovora o operativnom leasingu naknade leasinga u ukupnom iznosu od 117.282,42 kn, a što između stranka nije sporno. Kako sud nije utvrdio da bi ugovor o financijskom leasingu u cijelosti bio ništetan, tako ni tužitelj nije sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a ovlašten potraživati da mu tuženik vrati što mu je tužitelj uplatio na ime jamčevine i naknada.
50. U odnosu na prigovor zastare vezano za ovaj dio tužbenog zahtjeva valja napomenuti kako se prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora (čl. 323. ZOO-a), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a rok zastare tražbine iznosi pet godina. Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja.
51. Slijedom navedenog neosnovanim je utvrđen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 155,66 € po osnovi povrata iznosa plaćenih tuženiku na temelju predmetnog ugovora o leasingu. Stoga je tužitelj odbijen u tom dijelu s tužbenim zahtjevom te je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.
52. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora kako ju je tužitelj označio na ročištu dana 19.02.2025. u ukupnom iznosu od 15.721,71 € (točka I/ tužbenog zahtjeva 15.566,05 € i točka II/ tužbenog zahtjeva 155,66 €) te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 138/2023, 107/2025; dalje: Tarifa). Kako tužitelj nije uspio u sporu, tako je dužan naknaditi trošak tuženiku.
53. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 19.02.2025., 14.05.2025. i 20.02.2026. svaki u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 24.09.2025., 24.10.2025. i 03.02.2026. svaki u iznosu od 250,00 € (Tbr. 9/2 i Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 2.750,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi sveukupno 3.437,50 €. Tuženiku je dodijeljena zakonska zatezna kamata na dosuđeni trošak od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
1 4
(Narodne Novine broj 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.).
54. Tuženik je odbijen za trošak zastupanja na ročištima 24.09.2025., 24.10.2025. i 03.02.2026. obzirom da su ista ročišta odgađana jer svjedok DT nije pristupio radi saslušanja, slijedom čega odvjetnik ima pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7 Tarife, sukladno Tbr. 9.2. Tarife, a ne 100% kako je to tuženik zatražio. Stoga je sud o troškovima postupka tuženika odlučio kao pod točkom III/ i IV/ izreke ove presude.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelju po punom. uz sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženiku po punom.
