REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4884/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ŽŽ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], /[adresa]/ [adresa], kojeg zastupa Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 297/2024-2 od 8. travnja 2025., kojim je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P - 2039/2022-12 od 21. studenog 2023., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 297/2024-2 od 8. travnja 2025., kojim je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P - 2039/2022-12 od 21. studenog 2023.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.

4. Pobijanom odlukom preinačena je prvostupanjska odluka na način kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasničkih prava nad nekretninom, te zahtjev na uknjižbu stečenih suvlasničkih prava u zemljišnim knjigama. Pobijana odluka temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima da je tužitelj nasljeđivanjem stekao 1/6 dijela predmetne nekretnine, te daljnjih 2/6 dijela (odnosno ukupno 3/6 dijela) predmetne nekretnine ustupanjem nasljednog dijela prije diobe u smislu odredbi čl. 145. st.1. i 2. Zakona o nasljeđivanju od sunasljednica TŽ i UŽ. Shodno navedenom, materijalnopravna pitanja koja se odnose na pretpostavke valjanosti ugovora o darovanju kako ih u prijedlogu naznačio tuženik ne proizlaze iz razloga na kojima se pobijana odluka temelji. Daljnja materijalnopravna pitanja koja se odnose na pretpostavke stjecanja prava vlasništva suprotna su činjeničnim utvrđenjima na kojima je pobijana odluka donijeta i u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U smislu ovih pitanja treba dalje reći da se pod pravnim pitanjima shodno prethodno navedenim odredbama ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju). U prijedlogu naznačena postupovnopravna pitanja u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako su propisana odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevu, prijedlozima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa