Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-44/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić- Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Viganj commerce d.o.o., OIB: 63349894640, iz Orebića, Dubravica 15, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Vuković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-244/2025 od 15. prosinca 2025., 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana, te se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-244/2025 od 15. prosinca 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke za iznos od 165,90 EUR (slovima: sto šezdeset pet eura i devedeset centi) i u točki II. Izreke,

- preinačuje u točki I. izreke za iznos od 1.334,10 EUR (slovima: tisuću tristo trideset četiri eura i deset centi) tako da se rješava:

Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak u iznosu od 1.334,10 EUR (slovima: tisuću tristo trideset četiri eura i deset centi), u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 111,25 EUR (slovima: sto jedanaest eura i dvadeset pet centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka osiguranja u iznosu od 1.500 € u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu (5.987,50 €) zahtjev za naknadu troškova se odbija.“

2. Protiv točke I. izreke rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 14. siječnja 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 30. prosinca 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu dani.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. I tužitelj i tuženik navode da žalbe podnose zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pri čemu ne konkretiziraju bitnu povredu koju je počinio prvostupanjski sud.

6.1. Zbog toga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

7.1. Rješenjem prvostupanjskog suda broj P-79/2022 od 16. srpnja 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, pri čemu sud nije donio odluku o naknadi troška kojeg je zatražio tuženik.

7.2. Prijedlogom od 30. srpnja 2024. tuženik je predložio da prvostupanjski sud donese dopunsko rješenje o troškovima s tvrdnjom da je tužitelj svojim radnjama odnosno neosnovanim prijedlogom uzrokovao troškove, da se on očitovao na takav prijedlog te po tom osnovu zahtijeva trošak od 7.487,50 eura.

7.3. Člankom 164. stavak 7. ZPP-a propisano je da sud u tijeku postupka posebnim rješenjem odlučuje o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne ovisi o odluci o glavnoj stvari. Primjenom navedenog članka prvostupanjski sud je prihvatio tuženikov zahtjev i pobijanim rješenjem je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a tuženiku dosudio parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, koji se sastoji od nagrade za sastav podneska kojim se tuženik očitovao na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 1.200,00 eura po Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa), koji iznos je uvećan za iznos PDV-a od 300,00 eura i to prema naznačenoj vrijednosti spora od 79.633,00 eura. Preko dosuđenog do zatraženog od 7.487,50 eura zahtjev tuženika je odbijen.

8. Tužitelj osporava pravilnost primjene članka 164. stavak 7. ZPP-a jer da je prijedlog za izdavanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine tužitelja podnijet u okviru pokrenutog parničnog postupka pa da je o svim troškovima postupka, uključujući i trošak vezan uz izdavanje privremene mjere, trebalo odlučiti po dovršetku postupka prema uspjehu stranaka u postupku. U okviru osporavanja osnove osporava i visinu dosuđenog iznosa.

8.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odlučivao o prijedlogu tuženika za donošenje odluke o trošku vezane uz prijedlog i odluku za izdavanje privremene mjere iz razloga koji su navedeni u odluci ovog suda broj Gž-1232/2024-3 od 19. studenog 2024., kojom je uvažena žalba tuženika i ukinuto rješenje prvostupanjskog suda broj P-79/2022 od 23. kolovoza 2024., kojim je odbijen prijedlog tuženika za donošenje dopunskog rješenja o trošku koje nije doneseno u odluci kojom je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere, pa se tužitelja upućuje na navedenu drugostupanjsku odluku. Bez obzira što je prijedlog za izdavanje privremene mjere stavljen u parničnom postupku, isto ne isključuje primjenu članka 164. stavak 7. ZPP- a jer pravo na naknadu troška vezanog uz prijedlog za izdavanje privremene mjere ne ovisi o odluci o glavnoj stvari. Stoga je prvostupanjski sud pravilno posebnim rješenjem odlučio o zahtjevu tuženika za naknadu troškova vezanih za postupak oko izdavanja privremene mjere.

8.2. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno dosudio tužitelju za sastav podneska od 17. studenog 2022. kojim se tuženik očitovao na prijedlog za izdavanje privremene mjere iznos od 1.500,00 eura.

8.3. Člankom 164. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Drugim riječima to znači da je bez obzira na vrijednost predmeta spora sud vezan zahtjevom kojeg postavi stranka.

8.4. U konkretnom slučaju tuženik je svoj zahtjev za naknadu troškova postavio u podnesku od 17. studenoga 2022. kojim je zahtijevao naknadu troška u visini odvjetničke nagrade od 1.000,00 kuna i PDV od 250,00 kuna ili ukupno 1.250,00 kuna, a što prema službenom tečaju kune za euro iznosi 165,90 eura. Od podnošenja tog zahtjeva pa do donošenja rješenja kojim je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere tuženik nije potraživao veći trošak, pa je nebitno što je u to vrijeme već prigovorio vrijednosti predmeta spora.

8.5. Zbog toga je ovaj sud djelomično potvrdio točku I. izreke za iznos od 165,90 eura, a preinačio za iznos od 1.334,10 eura na način da je za taj iznos odbio zahtjev tuženika.

9. Tuženik prije svega ističe kako vrijednost premeta spora nije pravilno označena, a da je on pravovremeno stavio prigovor na vrijednost predmeta spora. U pravu je tuženik kada navodi da je vrijednost predmeta spora trebalo utvrditi primjenom članka 36. ZPP-a kojim je propisano da ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina. Tužitelj je tražio osiguranje novčane tražbine minimalno u iznosu od po 3.318,07 eura mjesečno počevši od 1. kolovoza 2015. pa do predaje nekretnina u suposjed tužitelju i radi osiguranja novčane tražbine minimalno u iznosu od po 6.636,14 eura mjesečno počevši od 1. kolovoza 2015. pa do predaje nekretnina opisanih u točki I. petita tužbe u posjed tužitelju i VČ i ZČ kao članovima nasljedničke zajednice iza pok. ŠČ. Dakle, radi se o osiguranju novčanih tražbina koje dospijevaju u buduće pa je vrijednost predmeta spora trebalo utvrditi prema članku 36. ZPP-a, jer su kod novčanih potraživanja tužitelj i sud vezani zakonskim određenjem izračuna VPS-a, za razliku od nenovčanih potraživanja.

9.1. Međutim, žalba tuženika je odbijena iz razloga što je, kako je to već navedeno u ovoj odluci, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud vezan određenim zahtjevom stranke, pri čemu je nebitno zbog kojih razloga stranka potražuje manje nego što bi joj pripadalo prema vrijednosti predmeta spora. Tuženik je određeno postavio zahtjev za naknadu troškova vezanih uz prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere u svom podnesku od 17. studenog 2022. U vrijeme donošenja odluke o prijedlogu za izdavanje privremene mjere prvostupanjski sud je imao zahtjev tuženika za naknadu troška sastava podneska kojim se očitovao na prijedlog tužitelja u iznosu od 1.500,00 kuna/165,90 eura. Kada je prvostupanjski sud donio rješenje o privremenoj mjeri, a nije odlučio i o zahtjevu tuženika za naknadu troška, tuženik je podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja, podredno žalbu, u kojem zahtjeva za se odluči o njegovom zahtjevu za naknadu troška koji sada navodi u iznosu od 7.487,50 eura. O takvom povećanom zahtjevu prvostupanjski sud uopće nije mogao odlučivati jer taj zahtjev nije mogao biti predmet dopunskog rješenja, jer kao takav nije bio podnesen do trenutka donošenja odluke o privremenoj mjeri pa je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o tako postavljenom zahtjevu.

9.2. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i potvrdio točku II. izreke rješenja.

9.3. U svojoj žalbi tuženik navodi kako prvostupanjski sud nije odlučio niti o njegovom zahtjevu za naknadu troškova prijedloga za donošenje dopunskog rješenja, a niti o trošku žalbe protiv rješenja broj P-79/2022 od 23. kolovoza 2024. kojim je odbijen njegov zahtjev za donošenje dopunskog rješenja, a koje rješenje je povodom njegove žalbe ukinuto rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Gž-1232/2024-3 od 19. studenoga 2024.

9.4. Prvostupanjski sud je trebao, donoseći pobijano rješenje, odlučiti i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova vezanih uz naprijed navedene radnje pa kako o tome nije odlučio, o istom će naknadno odlučiti donošenjem rješenja kojim će odlučiti i o tom zahtjevu tuženika za naknadu troška, a koji trošak je inicijalno vezan uz postupak odlučivanja o prijedlogu za izdavanje privremene mjere.

10. Kako je tužitelj uspio djelomično sa svojom žalbom, to mu je tuženik sukladno uspjehu žalbe dužan naknaditi trošak u iznosu od 111,25 eura. Tužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe prema Tbr. 10.4. Tarife polazeći od VPS-a 1.500,00 eura koji iznos je obuhvaćen žalbom, a što iznosi 100,00 eura i PDV od 25,00 eura ili ukupno 125,00 eura. Kada se u omjer stavi preinačeni iznos sa ožalbljenim iznosom, proizlazi da je tužitelj uspio sa 89%, pa bi mu tuženik bio dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 111,25 eura, kako je i suđeno.

11. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

Koprivnica, 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Vesna Rep