REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5365/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, Darka Milkovića i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Sveučilište u Rijeci - Tehnički fakultet, OIB 46319717480, sa sjedištem u Rijeci, Vukovarska 58, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, Miramarska cesta 24, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž R- 89/2025-2 od 2. lipnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-271/2022-29 od 26. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž R-89/2025-2 od 2. lipnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-271/2022-29 od 26. ožujka 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluke broj Revr-127/2007-2 od 27. studenoga 2007., Revr-232/2007-2 od 23. svibnja 2007., Revr-540/2013-2 od 3. veljače 2015., Revx-45/2008-2 od 5. studenoga 2008. i Rev-2718/2013-2 od 18. prosinca 2013. Dopuštenje revizije se ujedno predlaže i po pravnoj osnovi povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje.

2. Pitanja koja je predlagatelj naznačio u prijedlogu glase:

1) Pripada li osobi kojoj je u postupku zapošljavanja povrijeđeno pravo prednosti iz članka 102. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi;

2) U parnici u kojoj traži naknadu izmakle koristi u vidu neostvarene plaće, mora li osoba u odnosu na koju je utvrđena povreda prava prednosti iz članka 102. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima tijekom postupka zapošljavanja dokazati da bi poslodavac zasnovao i morao zasnovati radni odnos upravo s tom osobom;

3) Je li u parnici radi naknade izmakle koristi u vidu neostvarene plaće osobe u odnosu na koju je utvrđena povreda prava iz članka 102. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima tijekom postupka zapošljavanja, odlučna činjenica da su se na isti natječaj javili i drugi kandidati s pravom prednosti iz članka 102. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima?

3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije te ga je ocijenio neosnovanim i predložio odbiti uz naknadu troška odgovora na prijedlog.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te ne opravdavaju dopuštenje revizije.

5. Naime, pobijanom je presudom preinačena prvostupanjska presuda kojom je bio odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog izmakle koristi činjenično utemeljen na tvrdnji da je tuženikovim nezakonitim postupanjem tužitelj onemogućen u ostvarivanju mjesečne zarade po osnovi plaće u razdoblju od 1. studenoga 2020. do 31. ožujka 2022., i to time što je tuženik tužitelja eliminirao iz natječaja na koji se javio za radno mjesto voditelja tehničke službe te zaposlio drugog radnika ne poštujući prednost tužitelja po osnovi braniteljskog statusa. Sud je prvog stupnja tužbeni zahtjev odbio smatrajući da je na tužitelju bio teret dokaza da bi, prema redovnom tijeku stvari, da ga tuženik nije već prije razgovora eliminirao iz natječaja, upravo on bio zaposlen na predmetnom radnom mjestu jer je bio jedini hrvatski branitelj, a da tužitelj nije dokazao činjenicu da bi tuženik već 30. listopada 2020. trebao sklopiti ugovor o radu baš s njim.

5.1. Razlog preinake prvostupanjske presude drugostupanjski sud nalazi u pogrešnoj primjeni odredbe članka 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) imajući na umu da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Sud je drugog stupnja pritom cijenio pravilno utvrđenim odlučna činjenična utvrđenja, a to su: tužitelj se javio na natječaj koji je raspisao tuženik za radno mjesto voditelja tehničke službe, a u prijavi se pozvao na pravo prednosti pri zapošljavanju utemeljenom na Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23), dok je tuženik izabrao treću osobu bez toga statusa i s tom osobom sklopio Ugovor o radu 30. listopada 2020. Međutim, po žalbi tužitelja Državni je inspektorat 1. ožujka 2021. donio rješenje klasa: UP/I-116- 02/21-01/11, Urbroj: 443-02-02-10-21-11, kojim je prihvatio zahtjev tužitelja i utvrdio da je sklapanjem Ugovora o radu između tuženika i treće osobe 30. listopada 2020. za radno mjesto voditelja tehničke službe tužitelju uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju kod tuženika. Nakon toga je tužitelj 31.ožujka 2022. s tuženikom sklopio Ugovor o radu. Ujedno je utvrđena visina štete tužitelja u iznosu od 21.517,41 eura po osnovi plaće te u iznosu od 597,24 eura po osnovi dviju božićnica i regresa.

5.2. U primjeni naprijed navedene zakonske odredbe, sud je drugog stupnja ocijenio da, s obzirom da je tuženik kao poslodavac sklopio ugovor o radu s trećom osobom, iako se na natječaj javio i tužitelj, koji je imao prednost kod zapošljavanja u smislu odredbe članka 102. stavka 1. spomenutog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, time je za tužitelja nastala šteta zbog neostvarenja plaće za određeno vremensko razdoblje, jer je ugovor o radu sklopljen s trećom osobom u odnosu na koju tužitelj ima prednost kod zapošljavanja. U takvim je okolnostima ocijenjeno da tužitelju pripada pravo na naknadu štete na ime razlike između neostvarene plaće za razdoblje u kojem je treća osoba s kojom je tuženik protivno zakonu nedopušteno sklopio ugovor o radu i mirovine koju je tužitelj primao u tom razdoblju. Ujedno je, pozivom na praksu revizijskog suda (odluka broj Revr- 232/2007-2 od 23. svibnja 2007.) sud drugog stupnja ocijenio da tužitelju ne bi pripadalo pravo na naknadu štete u utuženom razdoblju da tuženik kao poslodavac nije sklopio ugovor o radu ni s trećom osobom koja nije imala prednost kod zapošljavanja.

5.3. Pritom je žalbeni sud ocijenio neosnovanim zaključke prvostupanjskog suda prema kojima je na tužitelju bio teret dokaza da se samo on javio na natječaj s navedenom prednošću u zapošljavanju jer je tuženik taj koji raspolaže natječajnom dokumentacijom i koji nije naveo da se itko drugi s tom prednošću javio, a osoba koja je na natječaju izabrana nije imala tu prednost.

5.4. Stoga, kako se tužitelj javio na natječaj na kojem je trebao biti izabran jer je imao prednost u zapošljavanju i po redovnom tijeku stvari da je natječaj proveden zakonito, ocijenjeno je da bi on kao hrvatski branitelj ostvario prednost u odnosu na treću osobu i umjesto nje zasnovao radni odnos s tuženikom. Kako do toga nije došlo zbog nezakonitog postupka izbora, za tužitelja je nastala šteta u vidu razlike između mirovine koju je primao i izgubljene plaće za razdoblje od zasnivanja radnog odnosa treće osobe kod tuženika do dana zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika, pa je preinačenjem prvostupanjske presude prihvaćen tužbeni zahtjev.

6. U opisanim okolnostima prvo i drugo naznačena pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti zato što odluke na koje se tužitelj poziva ne ukazuju na nepodudarnost pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana presuda s praksom revizijskog suda. Riječ je o odlukama broj Revr-127/07-2 i Revr-540/2013-2 koje nisu donesene u podudarnim činjeničnim okolnostima, a to znači u okolnostima kada je samo jedan kandidat od više njih imao braniteljski status koji mu daje prednost pri zapošljavanju pred ostalim kandidatima, već su donesene u činjeničnim okolnostima utvrđenja da je istom natječajnom postupku braniteljski status imalo više kandidata (dva, odnosno dvanaest). Naprotiv, pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda je podudarno s praksom revizijskog suda na koju se drugostupanjski sud pravilno pozvao.

6.1. Istu pravnu sudbinu (nevažnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP) dijeli i treće naznačeno pitanje zbog toga što polazi od netočne činjenične tvrdnje, i to one prema kojoj su se na isti javni natječaj javili i drugi kandidati s istim pravom prednosti, što, pak, u postupku nije utvrđeno.

7. Slijedom svega naprijed navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke.

8. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj bez osnove ukazuje na povredu ovog prava zato što pogrešno zaključuje da mu je pobijanom presudom nametnut prekomjeran teret dokazivanja. Naime, pravo na pravično suđenje predstavlja skup postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

8.1. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koji su dani u pobijanoj presudi za prihvaćanje zahtjeva tužitelja, uključujući i ocjenu o teretu dokazivanja, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka te zbog kojih je razloga upravo na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je u natječajnom postupku bilo više kandidata s braniteljskim statusom. To stoga što tuženik raspolaže natječajnom dokumentacijom, nije naveo da se itko drugi s tom prednošću javio, a osoba koju je prvotno izabrao nije imala tu prednost, dok je rješenjem Državnog inspektorata utvrđeno da je pravo na prednost pri zapošljavanju tužitelja povrijeđeno izborom drugoga kandidata. Navedeni razlozi upućuju na to da pravna ocjena na kojoj je utemeljena pobijana presuda nije dana na nerazuman način, da pritom nije učinjena neka druga očita pogreška u prosudbi, da nije pogrešno procijenjeno postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propušteno razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemareni dokazi koje su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. Stoga je, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

10. Odlučujući po osnovi odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da ta parnična radnja, pa tako ni trošak koji ju prati, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zato što odgovor na prijedlog nije bio od utjecaja na odlučivanje o prijedlogu.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil