Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-184/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Mijatu, odvjetniku iz Vodica, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po Odvjetničkom društvu Markač-Greif i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-101/2024-37 od 29. listopada 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tuženikova žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-101/2024-37 od 29. listopada 2024.:

- potvrđuje u točkama I. i III. izreke

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je raskinut ugovor o radu s primjenom od 1.12.2016. sklopljenog na neodređeno vrijeme s BM s prebivalištem u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], za radno mjesto šalterski službenik

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je raskid ugovora o radu određen s datumom prvostupanjske presude (29.10.2024.) na način da se sudski raskid ugovora o radu iz točke II. izreke određuje s danom 30. lipnja 2021.

- potvrđuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR (šesto dvadeset pet eura) sa zateznim kamatama kako je to određeno prvostupanjskom presudom

- preinačuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR (stotinu dvadeset pet eura) sa zateznim kamatama na način da se taj dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbija.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 207,37 EUR (dvjesto sedam eura i trideset sedam centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s primjenom od 1.12.2106.g. sklopljenog na neodređeno vrijeme s BM s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za radno mjesto Šalterski službenik.

II. Raskida se ugovor o radu s primjenom od 1.12.2016. godine sklopljenog na neodređeno vrijeme s BM s prebivalištem u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], za radno mjesto šalterski službenik s danom objave ove presude (29.10.2024.)

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 8 mjesečnih bruto plaća u visini 6.202,29 Eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 750,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena kod Jadranske banke d.d. na radnom mjestu šalterskog službenika. Nadalje je utvrđeno da je Jadranska banka d.d. donijela odluku o zatvaranju nekoliko svojih poslovnica zbog poslovnih razloga te se je ukazao višak radnika zbog čega je Jadranska banka d.d. 2. siječnja 2019. donijela Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika. Višak radnika je utvrđen za više raznih radnih mjesta, a što se tiče tužiteljičinog radnog mjesta, dakle radnog mjesta šalterskog službenika, ukazao se je višak 14 radnika te je Jadranska banka d.d. provela postupak bodovanja radnika koji su radili na radnom mjestu šalterskog službenika. Nakon što je taj postupak proveden, utvrđeno je da je prestala potreba za radom tužiteljice te je Jadranska banka d.d. 4. veljače 2019. donijela Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu sa tužiteljicom. Nadalje, nije sporno da je Jadranska banka d.d. prestala postojati 1. travnja 2019. zbog spajanja sa tuženikom koji je pravni slijednik te banke.

6.1. Odredbom članka 115. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17.; dalje: ZR) propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

6.2. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužiteljicu trebalo zadržati na radu primjenom zakonskih kriterija iz citiranog članka 115. stavak 2. ZR-a i da Jadranska banka d.d. nije pravilno odlučila da tužiteljica spada u višak šalterskih službenika koji ostvaruju uvjete za poslovno uvjetovani otkaz. Pri tom je prvostupanjski sud primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) koji je u svojoj presudi poslovni broj Rev-318/2020-2 od 17. listopada 2023. naveo da je pravilno zaključivanje nižestupanjskih sudova da poslodavac, neovisno o njegovom pravu o odabiru i drugih kriterija, prvenstveno treba dati prednost zakonskim kriterijima, a ostalima tek u situaciji kad se prema zakonskim kriterijima pojedini radnici nalaze u približno sličnoj situaciji.

6.3. I ovaj sud prihvaća takvo pravno shvaćanje VSRH. Nije sporno da je Jadranska banka d.d. propisala dodatne kriterije za bodovanje radnika koji se odnose na ocjenu stručnosti radnika, podrške kolegi i zalaganja na poslu, dakle na evaluaciju rada. Primjenom gore navedenog stava je Jadranska banka d.d. te dodatne kriterije trebala primijeniti u odnosu na pojedine radnike koji se primjenom zakonskih kriterija nalaze u približno sličnoj situaciji kao i tužiteljica što znači da je Jadranska banka d.d. prilikom odlučivanja o tome koje će šalterske službenike zadržati na radu trebala dati prednost zakonskim kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR-a, a dodatnim kriterijima se je trebala poslužiti samo u odnosu na pojedine radnike koji se primjenom zakonskih kriterija nalaze u približno sličnoj situaciji kao i tužiteljica.

6.4. Međutim, prvostupanjski sud nije pobliže utvrdio rezultate bodovanja šalterskih radnika Jadranske banke d.d. pa te rezultate utvrđuje ovaj sud primjenom članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a.

6.5. Nije sporno da je prestala potreba za radom 14 šalterskih službenika od njih ukupno 30 što znači da je na radu trebalo zadržati 16 šalterskih službenika. Iz tablice bodovanja koja je priložena u spis proizlazi da je Jadranska banka d.d. bodovala sve svoje šalterske službenike i to prema zakonskim kriterijima i dodatnim kriterijima. Prema zakonskim kriterijima i to kriteriju trajanja radnog odnosa kod poslodavca su radnici mogli dobiti od 1 do 5 bodova, po kriteriju starosti također 1 do 5 bodova, a po kriteriju obveza uzdržavanja koje terete radnika su također mogli dobiti 1 do 5 bodova. Dodatni kriteriji se odnose na evaluaciju rada i prema tim dodatnim kriterijima su radnici mogli dobiti od minus 6 do plus 6 bodova, što znači da im se je zbroj bodova prema zakonskim kriterijima mogao umanjiti ili uvećati za 6 bodova.

6.6. Iz tablice bodovanja također proizlazi da su šalterski službenici nakon bodovanja dobili između 4 i 10 bodova na temelju primjene samo zakonskih kriterija. Tužiteljica je primjenom tih kriterija dobila 9 bodova. Ovaj sud smatra da se primjenom gore izloženog pravnog stava može smatrati da su u približno sličnoj situaciji kao i tužiteljica bili oni radnici koji su primjenom zakonskih kriterija dobili 7 i više bodova, a radnici koji su primjenom tih kriterija dobili 6 ili manje bodova nisu u sličnoj situaciji kao i tužiteljica te je stoga Jadranska banka d.d. prilikom odabira radnika koji će biti utvrđeni viškom trebala dati prednost zakonskim kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR-a i radnike koji će ostati na poslu izabrati između radnika koji su primjenom zakonskih kriterija dobili sedam ili više bodova i na tu grupu radnika primijeniti dodatne kriterije kako bi se utvrdilo koji radnici predstavljaju višak.

6.7. Iz navedene tablice bodovanja proizlazi da je bilo 19 radnika koji su bili u sličnoj situaciji kao i tužiteljica i imali su 7 i više bodova. Kada se na te radnike primijene dodatni kriteriji evaluacije rada koju je utvrdila Jadranska banka d.d. (oduzimanje ili dodavanje do 6 bodova), tada pojedini radnici iz grupe radnika koji su bili u sličnoj situaciji imaju slijedeći broj bodova:

1.) HM - 9 bodova po zakonskim kriterijima i minus 6 bodova po dodatnim kriterijima - ukupno 3 boda

2.) UM - 9 bodova po zakonskim kriterijima i minus 6 bodova po dodatnim kriterijima - ukupno 3 boda

3.) RM - 8 bodova po zakonskim kriterijima i minus 4 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 4 boda

4.) TM - 9 bodova po zakonskim kriterijima i minus 5 bodova po dodatnim kriterijima - ukupno 4 boda

5.) BMDG - 9 bodova po zakonskim kriterijima i minus 5 bodova po dodatnim kriterijima - ukupno 4 boda

6.) ĆM - 10 bodova po zakonskim kriterijima i minus 4 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 6 boda

7.) tužiteljica - 9 bodova po zakonskim kriterijima i minus 3 boda po dodatnim kriterijima

- ukupno 6 boda

8.) OM - 10 bodova po zakonskim kriterijima i minus 1 bod po dodatnim kriterijima - ukupno 9 boda

9.) IM - 7 bodova po zakonskim kriterijima i plus 4 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 11 bodova

10.) KM - 8 bodova po zakonskim kriterijima i plus 4 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 12 bodova

11.) AM - 9 bodova po zakonskim kriterijima i plus 3 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 12 bodova

12.) ŽM - 9 bodova po zakonskim kriterijima i plus 3 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 12 bodova

13.) CM - 9 bodova po zakonskim kriterijima i plus 3 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 12 bodova

14.) DM - 9 bodova po zakonskim kriterijima i plus 3 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 12 bodova

15.) SM - 9 bodova po zakonskim kriterijima i plus 3 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 12 bodova

16.) ŠM - 10 bodova po zakonskim kriterijima i plus 3 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 13 bodova

17.) EM - 8 bodova po zakonskim kriterijima i plus 6 boda po dodatnim kriterijima - ukupno 14 bodova

18.) LM - 8 bodova po zakonskim kriterijima i plus 6 boda po dodatnim kriterijima

- ukupno 14 bodova

19.) VM - 9 bodova po zakonskim kriterijima i plus 5 boda po dodatnim kriterijima

- ukupno 14 bodova.

6.8. Dakle, vidljivo je da su od navedenih 19 radnika tužiteljica i radnica ĆM ostvarile 6 bodova što ih stavlja na 13. - 14. mjesto liste. Budući da je Jadranska banka d.d. na radu zadržavala 16 radnika, a 14 je utvrđeno kao višak, proizlazi da je tužiteljica, pravilnom primjenom zakonskih kriterija iz članka 115. stavak 2. ZR-a i dodatnih kriterija na grupu radnika koji su bili u sličnoj situaciji kao i tužiteljica , trebala ostati na radu.

6.9. Zbog tih razloga je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno zaključio da otkaz ugovora o radu sa tužiteljicom nije dopušten.

7. Tuženik se žali navodeći u žalbi da njegov prednik Jadranska banka d.d. nije zanemarila zakonske kriterije. Štoviše, prema broju mogućih i primijenjenih bodova joj je dala prednost nad dodatnim kriterijima pa stoga smatra da stav prvostupanjskog suda da bodovanje nije pravilno provedeno nije osnovan. Međutim, taj žalbeni razlog nije osnovan. Iz navedene tablice bodovanja proizlazi da je tužiteljica u vrijeme bodovanja imala 57 godina i 32 godine radnog staža, time da nije imala uzdržavanih članova obitelji i prema zakonskim kriterijima je ostvarila 9 bodova da bi nakon oduzimanja 3 boda u konačnici je ostvarila 6 bodova. Radnica FM je imala 28 godina, 8 godina radnog staža i uzdržavala je jedno dijete te je prema zakonskim kriterijima ostvarila 4 boda, dakle više nego upola manje od tužiteljice, ali je ostvarila 6 bodova na temelju kriterija evaluacije rada te je u konačnici ostvarila 10 bodova, dakle znatno više od tužiteljice pa je vidljivo da Jadranska banka d.d. nije davala prednost zakonskim kriterijima već je u navedenom slučaju dala toliku prednost dodatnim kriterijima da se može smatrati da su kriteriji iz članka 115. stavak 2. ZR-a zanemareni. Stoga se ne može prihvatiti žalbena tvrdnja tuženika da je Jadranska banka d.d. prilikom bodovanja šalterskih službenika dala prednost zakonskim kriterijima u odnosu na dodatne kriterije. Zbog tih razloga je tuženikova žalba protiv točke I. izreke pobijane presude odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP -a i taj dio je potvrđen. Nadalje, kako tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 125. stavak 1. ZPP-a kada je u točki II. izreke pobijane presude raskinuo Ugovor o radu koji je tužiteljici otkazan predmetnom odlukom o otkazu Ugovora o radu pa je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i taj dio prvostupanjske presude potvrđen.

7.1. Tuženik se također žali zbog toga što je sudski raskid Ugovora o radu određen s danom 29. listopada 2024. navodeći u žalbi da smatra da se je taj Ugovor mogao raskinuti najkasnije s danom 30. lipnja 2021. jer je tužiteljica u srpnju ostvarila pravo na prijevremenu mirovinu. Taj žalbeni razlog je osnovan i ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je raskinuo Ugovor o radu s danom objave prvostupanjske presude, dakle s danom 29. listopada 2024. Iz tužiteljičinog iskaza proizlazi da je na vlastiti zahtjev u srpnju 2021. ostvarila pravo na prijevremenu mirovinu. Budući da je to učinila vlastitom voljom , Ugovor o radu je opravdano raskinuti s danom 30. lipnja 2021. kao zadnjim danom prije mjeseca kada je tužiteljica ostvarila pravo na prijevremenu mirovinu (tako i VSRH u odluci Revr- 587/2017-2 od 20. siječnja 2021.). Zbog toga je taj dio prvostupanjske presude preinačen na način da je određen sudski raskid Ugovora o radu s danom 30. lipnja 2021.

7.2. Prvostupanjski sud je tužiteljici primjenom članka 125. stavak 1. ZR-a dosudio naknadu štete u iznosu od 6.202,29 eura. Tuženik se žali navodeći da prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da taj iznos predstavlja osam prosječnih mjesečnih plaća iako se naknada štete odmjerava prema ugovorenoj plaći, a tužiteljica ničim nije dokazala iznos ugovorene plaće. Međutim, iz obračuna isplaćene plaće za siječanj 2019., dakle za mjesec koji je prethodio spornom otkazu, proizlazi da je tužiteljica ostvarila bruto plaću u iznosu od 5.841,39 kuna. Nema razloga sumnjati da taj iznos predstavlja ugovorenu tužiteljičinu bruto plaću u smislu članka 125. stavak 1. ZR-a. Dakle, ugovorena tužiteljičina bruto plaća je iznosila 5.841,39 kuna ili 775,29 eura. Kada se taj iznos pomnoži sa 8 dobije se iznos od 6.202,32 eura. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu štete u smislu članka 125. stavak 1. ZR-a imajući u vidu da je tužiteljica u vrijeme otkaza imala 57 godina i 32 godine radnog staža i nalazila se je pred mirovinom pa joj je opravdano dosuditi naknadu štete u visini od 8 ugovorenih bruto plaća bez obzira što u to vrijeme nije imala obveza uzdržavanja. Zbog tih razloga je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke kojim je tužiteljici dosuđena naknada štete u iznosu od 6.202,29 eura sa zateznim kamatama.

7.3. Tuženik se žali i protiv odluke o trošku postupka navodeći da se za postupke iz Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa), dakle u radnim sporovima za poništenje otkaza, primjenjuje tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je taj postupak okončan zbog čega bi vrijednost boda iznosila 10,00 kuna, a ne 2,00 eura, kako je to uzeo prvostupanjski sud. No, u Tbr. 52. stavak 3. Tarife je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je u Tbr. 54. Tarife propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio vrijednost boda.

7.4. Međutim, tuženik se osnovano žali zbog toga što je prvostupanjski sud tužiteljici priznao troškove zastupanja u vidu jednokratne nagrade u visini od 300 bodova na temelju Tbr. 7.2. Tarife. Ta jednokratna nagrada nije bila propisana u visini od 300 bodova već u visini od 250 bodova pa stoga tužiteljici pripada parnični trošak u iznosu od 500,00 eura uvećan za PDV što ukupno iznosi 625,00 eura, a ne 750,00 eura koliko je tužiteljici dosuđeno. Zbog toga je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP -a potvrđen dio točke IV. izreke kojim je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 625,00 eura, a primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a je preinačen dio kojim je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 125,00 eura na način da je taj dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen.

7.5. Budući da je tuženik sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a mu ne pripada naknada parničnog troška drugostupanjskog postupka te je stoga njegov zahtjev za naknadu tog troška u iznosu od 207,37 eura odbijen.

Koprivnica, 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić