Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-216/2026-2

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari Ovrhovoditelja APS Delta S.A., Veliko Vojvodstvo Luksemburg 6, rue Eugene Ruppert L-2453-Luksemburg, OIB: 45421012929, zastupan po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetnik u Zagrebu, protiv Ovršenika ABC iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-670/2021-21 od 28. siječnja 2026., dana 25. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-670/2021-21 od 28. siječnja 2026,

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom nastavlja se ovrha u ovom ovršnom predmet.

2. Protiv iste odluke žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., i 06/24., dalje OZ) s prijedlogom da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu pOvredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu pOvredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ. 5. U žalbi se navodi kako sud u ovršnom postupku ne smije ocjenjivati motive pokretanja parničnog postupka niti prejudicirati njegov ishod, jer bi time povrijedio načelo odvojenosti postupaka i legitiman interes stranaka u parnici. Tvrdnja o opstrukciji, i ako se sud na nju implicitno oslonio, pravno je irelevantna za odlučivanje o nastavku ovrhe i ne smije biti temelj za ukidanje ranije odobrene odgode. Sud nije primijenio odredbe Direktive 93/13/EEZ niti relevantnu praksu Suda EU(C-407/18), prema kojima nacionalni sud mora osigurati zaštitu potrošača i odgoditi provedbu ovrhe dok se ne utvrdi ništetnost ugovornih odredbi. Sud nije smio donijeti odluku o nastavku ovrhe s obzirom na činjenicu da djelomično utvrđene ništetne odredbe ne uklanjaju sve pravne nesigurnosti za ovršenika. Praksa suda jasno nalaže da se odgoda ovrhe mora odobriti kako bi se spriječila nenadoknadiva šteta i kako bi se zaštitila prava potrošača u potpunosti, uključujući i one odredbe koje još uvijek mogu biti osporene u budućim pravnim radnjama. Sud bez ikakve promjene ključnih činjenica osim djelomične pravomoćne odluke nastavlja ovrhu.

6. Takvo odstupanje od ranijeg stava suda, tvrdi žalitelj, nije obrazloženo niti potkrijepljeno činjeničnim ili pravnim razlozima, a provođenje ovrhe u sadašnjem obliku moglo bi prouzročiti nenadoknadivu štetu žaliteljici, jer bi prisilna naplata ili eventualna prodaja nekretnine trajno ograničila prava i imovinsku sigurnost ovršenika. Takva situacija izravno proturječi svrsi pravne zaštite potrošača i načelu razmjernosti koje je propisano relevantnim zakonima i praksom Europskog suda. Ovrha provedena prije nego što su svi pravni razlozi u potpunosti riješeni dovela bi do nepovratnog narušavanja imovinske stabilnosti i otežala ostvarivanje prava iz djelomično ništetnih odredbi ugovora. Ovakva nenadoknadiva šteta predstavlja temeljni razlog za odgodu ovrhe, što je u skladu s pravnom praksom i načelima zaštite potrošača.

7. Sud prvog stupnja međutim posve pravilno u pobijanoj odluci utvrđuje, što niti navodima žalbe nije dovedeno u pitanje, kako je rješenjem o ovrsi ista određena na nekretnini, te je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe usvojen rješenjem od 14. srpnja 2021. Naime, rješenjem je odgođena provedba ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi ovršenika radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku, i to pod brojem P- 2982/2019. U istom je postupku pak pravomoćnom presudom P-2982/2019-37 od 14. kolovoza 2025. djelomično odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je zatraženo utvrđivanje ništetnosti Ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku, dok je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbe istog ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Dakle, parnični postupak P-2982/2019 pravomoćno je okončan, odnosno, prestali su razlozi zbog kojih je ova ovrha odgođena, a ništetnost ovršne isprave nije utvrđena, te je pravilno sud prvog stupnja odlučio o nastavku ovrhe temeljem čl. 70. i 71. OZ. 8. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sudac:

Josip Grubišić