REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1341/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska Radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje kbr. 3 , OIB: 68419124305, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3258/2013-5 od 23. prosinca 2015., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4585/2010-44 od 19. prosinca 2012., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-4585/2010-50 od 28. siječnja 2013. te preinačeno dopunsko rješenje istog suda poslovni broj P-4585/2010-49 od 28. siječnja 2013., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se toč. II. Izreke presude i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3258/2013-5 od 23. prosinca 2015. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.208.700,00 kn sa zateznim kamatama računatim na pojedine iznose do isplate (toč. I. izreke), kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 61.841,38 kn (toč. II. izreke, a toč. II I. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova. Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka od 15.100,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -4585/10 od 19. prosinca 2012. u točki I. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku…isplatiti tužitelju…u roku od 8 (osam) dana iznos od 207.912,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama…,kao i u dijelu točke II. njene izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 40.391,38 kn u roku od 8 (osam) dana te u točki III. njene izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -4585/10 od 19. prosinca 2012. u točki I. njezine izreke u preostalom dijelu te se odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1,000.788,50 kn zajedno s pripadajućim kamatama te se odbija tužiteljev zahtjev da mu tuženik u roku od osam dana naknadi troškove u iznosu od 21.450,00 kn.“.

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Preinačuje se dopunsko rješenje poslovni broj P-4585/10 od 28. siječnja 2013. te se odbija tužiteljev zahtjev da mu tuženik u roku od osam dana naknadi troškove postupka u iznosu od 15.100,00 kn.“.

3. Protiv drugostupanjske odluke (presude i rješenja) tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu pod toč. II. izreke, na način da odbije žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude i potvrdi istu, preinači pobijano rješenje na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi dopunsko rješenje o trošku ili „podredno da ukine pobijanu presudu pod toč. II. izreke i pobijano rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev je za isplatu primjerene autorske naknade zbog korištenja autorskih djela autora ĆĐ u repriznom emitiranju u razdoblju od svibnja 2009. do siječnja 2010. na Hrvatskoj radioteleviziji.

7. U revizijskom dijelu postupka sporna je visina te naknade.

8. Nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-4285/09 od 7. listopada 2009. (tužitelj) proglašen univerzalnim pravnim sljednikom i nositeljem svih autorskih prava iza pok. DĐ,

- da je tuženik reemitirao u razdoblju od svibnja 2009. do siječnja 2010.: 13. epizodu televizijske serije „Naše malo misto“ 26. svibnja 2009. (režija ĆĐ),; TV dramu „Kanarinčeva ljubovca“ u prosincu 2009. (režija ĆĐ) ; TV serije „Ča smo mi na ovon svitu“ - osam epizoda, u srpnju i kolovozu 2009. (režija i scenarij ĆĐ); operu „Ero s onoga svijeta“ 30. svibnja 2009. (režija ĆĐ); operu „Čarobna frula“ 8. kolovoza 2009. (režija ĆĐ); operu „Oganj“ 19. ru jna 2009. (režija ĆĐ); operu „Porin“ 17. listopada 2009. (režija ĆĐ); operu „Ekvinocij“ 31. listopada 2009. (režija ĆĐ); operu „Doma i u buži“ 9. siječnja 2010. (režija ĆĐ), te opere „Saloma“ 3. listopada 2009. (režija ĆĐ) i epizodu televizijske serije „Naše malo misto“ pod nazivom „Hidalgo gre u raj“ 5. svibnja 2011. (režija ĆĐ),

- da se radi o dramskim i dramsko - muzičkim djelima koja su stvorena na način sličan kinematografiji, dakle (da) se radi o audiovizualnim djelima,

- da su to antologijska djela od izuzetnog kulturnog značaja,

- da tuženik tužitelju nije platio autorsku naknadu u skladu s odredbom čl. 53. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/03 i 79/07; dalje: ZAPSP),

- da između tužitelja i tuženika nije sklopljen ugovor o iskorištavanju autorskih djela (za reemitiranje u tom razdoblju) i da stoga autorska naknada nije određena pravnim poslom

9. Sud drugog stupnja ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o pravu iskorištavanja autorskih djela ostvarenih u radnom odnosu ili po narudžbi koje je regulirano čl. 20. - 26. Zakona o autorskim pravima („Službeni list broj 30/68, dalje: ZAP/68)“. Prema čl. 23. st. 2. ZAP/68 prema kojem u odnosu na autorska djela stvorena u radnom odnosu sa organizacijom koja samostalno vrši zakonom dopuštenu djelatnost, takvo djelo se može iskorištavati bez posebne dozvole autora ali uz plaćanje naknade za iskorištavanje tog djela, a može, ukoliko je to propisano općim aktom obračunati koristi koje je autor imao od toga što je u stvaranju tog djela koristio sredstva i druge pogodnosti te organizacije/organa. Pozivom na prethodno citiranu odredbu sud drugog stupnja smanjuje prvotno dosuđenu naknadu zbog troškova proizvodnje i produkcije koje je imao tuženik.

10. Nadalje ocjenjuje da su novčani iznosi primjerene naknade po osnovama kako ih je prvostupanjski sud odredio utvrđeni iznad iznosa koji bi proizlazili iz Cjenika naknada za korištenje autorskih i izvođačkih djela i naknada za ostalu programsku suradnju HTV-a (dalje: Cjenik), ali tako utvrđene iznose ne opravdavaju u konkretnom slučaju parametri koje je vještak uzeo u obzir, a sud u cijelosti prihvatio. Ocjenjujući da tuženikov Cjenik ne predstavlja sam po sebi isključivi kriterij na temelju kojeg se određuje visina autorske naknade koja pripada tužitelju, ali i da nalazom vještaka nisu obuhvaćeni zakonom propisani parametri, primjerice financijski uspjeh u korištenju predmetnih djela (mogućnost prodaje djela, materijalna korist i drugo) koji je mogao biti relevantan element pri određivanju naknade u višem iznosu od onog propisanog Cjenikom“, smatra da je primjerenu naknadu u konkretnoj činjenično pravnoj situaciji, valjalo odrediti sukladno odredbama Cjenika koje određuju da za svako daljnje ponovljeno emitiranje nositelju prava pripada određeni postotak od iznosa naknade predviđene Cjenikom HRT-a koji je na snazi u vrijeme svakog ponovljenog emitiranja, kako je to tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom i potraživao.

11. Ovaj sud je povodom revizije tužitelja odlučio presudom i rješenjem Revt 188/2016- 2 od 22. rujna 2020. kojom je revizije tužitelja u pogledu merituma spora odbijena, a u pogledu troškova postupka odbačena. Ova odluka donijeta je primjenom čl. 396.a ZPP pozivanjem na činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu suda drugog stupnja.

12. Prethodno navedena odluka ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5625/2020 od 26. rujna 2024. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje, uz utvrđenu povredu prava na pravično suđenje zajamčenu čl. 29. st. 1. Ustava ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/2014, dalje: Ustav). Razlozi ove povrede ocijenjeni su u odnosu na preinačavanje prvostupanjske presude prihvaćanjem žalbe tuženika i pritom neprihvaćanja nalaza vještaka na kojem se temeljila prvostupanjska presuda bez jasno izraženih razloga. Nadalje, da je sud drugog stupnja pravnu ocjenu da je ukupan iznos naknade za korištenje autorskog djela trebao umanjiti za troškove koje je tuženik imao izvršio u okolnostima kada tuženik nije iznio argumentirane prigovore da bi takve troškove imao, dok je prigovor o nepotpunosti nalaza vještaka iznio tek u žalbi protiv prvostupanjske presude. Kako je revizijski sud prihvatio ovakav pristup suda drugog stupnja koji je odlučio primjenom čl. 373.a ZPP pritom polazeći djelomično i od vlastite ocjene provedenih dokaza, bez argumentirano iznijetih razloga u pogledu neprihvaćanja nalaza vještaka, a na koju povredu je revizijom tužitelj ukazivao, ocijenjeno je da je na opisan način došlo do povrede čl. 29. st. 1. Ustava.

13. Osnovani su revizijski navodi tužitelja da je prilikom donošenja pobijane presude suda drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana odluka nema razloge o odlučnim činjenicama. Naime, sud drugog stupnja smanjuje dosuđeni iznos naknade za korištenje autorskog djela ocjenjujući da iznos naknade sukladno čl. 23. st. 2. ZAP/68 treba umanjiti za iznos troškova proizvodnje i produkcije koje je imao tuženik bez navođenja koliko ti troškovi iznose, o čemu se prethodno nije niti raspravljalo.

14. Nadalje, pobijana drugostupanjska odluka donijeta je uz pozivanje na čl. 373.a st. 1. ZPP koji glasi:

Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

15. Obzirom da je visina zatražene naknade za korištenje autorskog djela između strana bila sporna, a da sud drugog stupnja nije prihvatio nalaz vještaka u dijelu gdje iznosi ocjenu u pogledu primjerene visine naknade, proizlazi osnovanim revizijski navod tužitelja da pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

16. Stoga je revizija tužitelja prihvaćena te je pobijana odluka temeljem čl. 394. st. 1. ZPP u pogledu merituma spora, kao i u odnosu na troškove postupka ukinuta i odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

17. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. Izreke.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek