REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2116/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB 86962125052, Donja Zelina, Goričića, Zagrebačka cesta 44a, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2786/2024-3 od 17. listopada 2024. kojom je potvrđena presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-433/2021-29 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije zbog sljedećeg pitanja;

„Je li trgovačko društvo Hrvatske autoceste d.o.o., ovdje tuženik odgovorno za štetne događaje uslijed naleta na divljač na brzoj cesti, iako u parničnom postupku nije utvrđen određeni propust u izgradnji ili održavanju ceste i pripadajuće joj opreme?“

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-433/2021-29 od 11. ožujka 2024. prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.299,75 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom II. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.452,35 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 11. ožujka 2024. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je;

„I. Odbijaju se žalba tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 433/2021-29 od 11. ožujka 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.299,75 EUR (sedamtisućadvijestodevedesetdevet eura i sedamdesetpet centi) sa zateznim kamatama na iznos od:

- 6.636,14 EUR (šesttisućašestotridesetšest eura i četrnaest centi) od 21. ožujka 2020. i

- 663,61 EUR (šestošestdesettri eura i šestdesetjedan cent) od 2. travnja 2020.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.327,35 EUR (dvijetisućetristodvadesetsedam eura i tridesetpet centi) sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2024. do isplate po stopi od 7,50% godišnje.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 433/2021-29 od 11. ožujka 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 7.299,75 EUR (sedamtisućadvijestodevedesetdevet eura i sedamdesetpet centi) od 1. siječnja 2024. do isplate i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR (stodvadesetpet eura) s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 7.299,75 EUR (sedamtisućadvijestodevedesetdevet eura i sedamdesetpet centi) od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR (stodvadesetpet eura).“

3. Protiv drugostupanjskog rješenja prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tuženik postavljajući devet pitanje za koje ističe da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatom regresnog potraživanja koje je proizašlo iz štetnog događaja koji se dogodio **.**.2019. oko 23.20 sati na državnoj cesti D-10 dionici 3, na 7 km + 200 m kod čvorišta Gradec, u kojem je sudjelovalo motorno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala NG, uslijed naleta na divlju životinju (čaglja). Tužitelj je na ime naknade štete isplatio 55.000,00 kn pa sad potražuje regresnu isplatu sa zateznim kamatama.

7. Prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbu članka 50. stavaka 1. i 2. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22; dalje: ZOC), Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine", broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 2/15; dalje: Pravilnik) i Pravilnik o održavanju cesta ("Narodne novine", broj 90/14) zaključio da je upravo radi sigurnosti prometa na cesti na kojoj vozila prometuju većim brzinama Pravilnikom posebno propisano postavljanje zaštitnih žičanih ograda i to upravo radi zaštite prometa od divljači i drugih životinja.

7.1. Sukladno tome i uvažavajući činjenicu da se u konkretnom slučaju čagalj nalazio na cesti izletjevši pred vozilo tužiteljevog osiguranika, prvostupanjski sud je izveo zaključak da potreba zaštita od divljači u vidu zaštitne ograde nije bila adekvatna. Utvrdivši činjenicu da se divlja životinja našla na kolniku ceste, prvostupanjski sud izvodi zaključak da ta činjenica ukazuje na mogućnost postojanja rupe ili procjepa u zaštitnoj ogradi, odnosno da ona nije postavljena na pravilan način. Slijedom toga ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Drugostupanjski sud ističe da je tuženik društvo koje upravlja cestama i njegova je zakonska obveza održavati državne ceste (arg. iz članka 2. stavka 1. točka 18., članka 26. i članka 82. ZOC-a). Redovito održavanje ceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na cestama. U konkretnom slučaju na kolniku državne ceste našla se divljač (čagalj), što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika ceste. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa bile su na strani tuženika. Sama činjenica što je tuženik izvršio ophodnju spornog dijela državne ceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Naime, s obzirom na to da tuženik upravlja državnom cestom i da ju je on bio u obvezi održavati na način koji omogućava siguran promet, tuženik je dužan naknaditi štetu korisniku državne ceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na cestu.

8.1. Uvažavajući činjenicu da se na javnoj cesti kojom upravlja tuženik u vrijeme nezgode i pored postojanja zaštitne žičane ograde te i pored obilazaka ophodarskih umješačevih službi, dogodila nezgoda zbog naleta vozila osiguranog kod tužitelja na čaglja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da to ukazuje na vjerojatni čin ili propust tuženika (nepažnju; članak 1049. ZOO-a). Propust tuženika se očituje u stanju njegove zaštitne žičane ograde uz cestu koja je na neki, točno neutvrđeni način, na tom dijelu javne ceste zbog njenog oštećenja ili izvedbe, ostala propusna za čaglja.

9. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeće pitanje;

„Je li trgovačko društvo Hrvatske autoceste d.o.o., ovdje tuženik odgovorno za štetne događaje uslijed naleta na divljač na brzoj cesti, iako u parničnom postupku nije utvrđen određeni propust u izgradnji ili održavanju ceste i pripadajuće joj opreme?“

„Je li tužitelj-oštećenik, uslijed naleta na divljač, u obvezi konkretizirati pojedini propust ili štetnu radnju tuženika, zbog kojih se divljač našla na cesti ili je već sama činjenica što se divljač našla na cesti dokaz propusta u održavanju brze ceste, dok je na tuženiku teret dokaza da propusta u održavanju nije bilo?“

„Je li tuženik dužan dokazivati negativnu činjenicu da nije propustio održavati cestu, kada je iznio dokaze da je održavao cestu, ili je onaj tko tvrdi da tuženik nije održavao cestu, dužan tu tvrdnju i dokazati?“

9.1. Kao razloge za navedena pitanja tuženik se poziva na niz drugostupanjskih odluka u kojima su zauzeta drugačija pravna shvaćanja nego u pobijanoj odluci te na odluku ovog suda Rev 1350/15 od 11. srpnja 2018., presudu Županijskog suda u Varaždinu Gž-721/2019 od 27. prosinca 2019., presudu Županijskog suda u Zadru Gž-854/2018 od 24. rujna 2020.

10. Budući da iz navedenih odluka proizlazi da je za odgovornost tuženika bilo potrebno utvrditi propust u održavanju prometnice, a da iz pobijane drugostupanjske presude proizlazi drugačije pravno shvaćanje, to je na temelju članka 389.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja. Za ostala se pravna pitanja smatra da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil