REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-525/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Željko Pajalić člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscouli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Režić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 4169/2022-2 od 14. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1734/2016-41 od 2. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije u odnosu na pitanje;

„Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s člankom 375. st. 1., Zakona o parničnom postupku, ukoliko drugostupanjska presude ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja, te čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama?“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 273.251,20 kn/36.266,67 eura1 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže označeno u točki I. izreke. U točki II. tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za isplatom iznosa od 54,33 kn/7,21 eura u dijelu u kom potražuje zatezne kamate izvan razdoblja dosuđenog u točki I., dok je u točki III. naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 33.821,50 kn/4.488,88 eura.

2. Rješenjem od 8. studenog 2021. prvostupanjski sud dopustio je preinaku tužbe sadržanu u podnesku od 12. travnja 2019.

3. Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje.

4. Protiv drugostupanjskog rješenja prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tuženi postavljajući četiri pitanje za koje ističe da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.

5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

6. Prijedlog je osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice nekretnine

– sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao stambena zgrada, garaža, drvarnica, dvorište, površine od 1145 m2, a koja nekretnina je bračna stečevina stranaka, i to tužiteljice u 454/1000 dijela, a tuženika u 546/1000 dijela, za isplatom razmjernog dijela vrijednosti ulaganja u nekretninu, koje je vršila tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice stranaka, a odnose se na troškove priključka struje, troškove postupka legalizacije, izgradnje garaže i spremišta i dr.

8. Sudovi zaključuju da je navedenim ulaganjima od strane tužiteljice kao suvlasnika uvećala vrijednost suvlasničkog dijela tuženika, odnosno da je time imovina tužiteljice bez osnove prešla u navedenom omjeru u imovinu tuženika kao suvlasnika, te da je stoga tuženik kao stjecatelj dužan naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje u tekstu: ZOO).

9. Tuženik u prijedlogu između ostalih postavlja sljedeće pitanje;

„Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s člankom 375. st. 1., Zakona o parničnom postupku, ukoliko drugostupanjska presude ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja, te čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama?“

9.1. Naime, tuženik ističe da je u žalbi istaknuo prigovor da ako bi se primijenile odredbe o stjecanju bez osnove, tužiteljica bi mogla ostvarivati naknadu od tuženika tek nakon predaje u posjed odnosno suposjed tuženiku, odnosno od dana kada je obogaćena osoba stekla mogućnost ostvarivanja koristi od izvršenih ulaganja, time bi sukladno dospijevala tražbina na ulaganje u nekretninu. Pri tom se poziva na odluke ovog suda Revx-647/2015 od 15.12. 2020., Revx-1147/11, Revr-312/2018 od 21.7.2020.

10. Budući da iz žalbe proizlazi da je tuženik navedeni prigovor istaknuo u žalbi, a da drugostupanjski sud na taj žalbeni prigovor nije odgovorio, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), odlučiti kao u izreci ovog rješenja. Za preostala pravna pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, smatra se da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil