REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5455/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, Darka Milkovića i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv I. tuženice VS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II. tuženice ČS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženice zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2226/2023-2 od 13. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-132/2020-18 od 3. travnja 2023., u sjednici vijeća od 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2226/2023-2 od 13. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-132/2020-18 od 3. travnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, i to zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova pri čemu je ukazano na pravno shvaćanje izraženo u presudi Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 178/17-2 od 11. srpnja 2018.

2. Pitanja koja je predlagatelj naznačio u prijedlogu glase:

1) Je li protivan moralu, a time i ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen između primateljice uzdržavanja i davateljice uzdržavanja unatoč činjenici što je primateljica uzdržavanja s tužiteljem kao davateljem uzdržavanja imala sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju s čijim postojanjem i sadržajem je upoznata i davateljica uzdržavanja iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a sadržaj prava i obveza davatelja uzdržavanja i primatelja uzdržavanja u oba ugovora je bio identičan i davatelji uzdržavanja su po osnovi oba ova ugovora na ime naknade za uzdržavanje trebali dobiti istu imovinu primateljice uzdržavanja;

2) Može li primatelj uzdržavanja prije raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopiti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s trećom osobom s istim pravima i obvezama kakve je imao s davateljem uzdržavanja u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a treća osoba je bila upoznata s postojanjem tog Ugovora i sadržajem prava i obveza iz tog Ugovora;

3) Može li primatelj uzdržavanja zbog eventualnog neispunjenja obveza davatelja uzdržavanja iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju prije raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopiti novi Ugovor o doživotnom uzdržavanju s trećom osobom koja je upoznata s činjenicom da između davatelja uzdržavanja i primatelja uzdržavanja postoji Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji nije raskinut?

3. Tuženice nisu odgovorile na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 1123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te ne opravdavaju dopuštenje revizije zato što, suprotno navodima prijedloga, sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne upućuje na neujednačenost prakse drugostupanjskih sudova.

5. Naime, u postupku je bilo sporno je li ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su zaključile tuženice 12. ožujka 2020. (prvotuženica kao primateljica uzdržavanja, a drugotuženica kao davateljica uzdržavanja) zato što je sklopljen nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju između prvotuženice i njezina pokojnog supruga kao primatelja uzdržavanja s tužiteljem kao davateljem uzdržavanja, odnosno 30. kolovoza 2010., iako ovaj Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije raskinut, a predmet istog je bila identična nekretnina. Također je bilo sporno i pitanje je li postupanje tuženica protivno načelu savjesnosti i poštenja u okolnostima kada su one zaključile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iako su znale da je prethodno zaključen spomenuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, jednako kao što je bilo sporno i pitanje je li tužitelj kao davatelj uzdržavanja ispunjavao svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

5.1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spomenutog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju na temelju pravnog shvaćanja da okolnost što prethodno zaključeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije raskinut ne povlači za sobom automatski ništetnost kasnije sklopljenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s drugim davateljem uzdržavanja, u okolnostima kada sklapanje kasnijeg Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne predstavlja postupanje protivno moralu društva. To konkretno znači da bi u ovom slučaju bilo povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja u pravnoj situaciji u kojoj bi tužitelj uredno i savjesno ispunjavao svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Međutim, u ovom je postupku utvrđeno da tužitelj nije uredno i savjesno ispunjavao svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je ocijenjeno da se ne može opravdano ni pozivati na načelo savjesnosti i poštenja.

5.2. U presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-178/2018-2 od 11. srpnja 2018. radilo se o drugačijim činjeničnim okolnostima, i to okolnostima u kojima je davatelj uzdržavanja iz kasnije zaključenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio nesavjestan, dok u okolnostima konkretnog slučaja nesavjesnost tuženica nije utvrđena. Stoga ovaj razlog važnosti nije odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja.

6. U takvim je okolnostima prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil