REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5182/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelcl, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-700/2025-3 od 8. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama P- 426/2023-19 od 17. veljače 2025., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-700/2025-3 od 8. svibnja 2025. zbog pravnih pitanja:
„Zastarijeva li potraživanje budućih zakonskih zateznih kamata, koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, u trogodišnjem ili desetogodišnjem zastarnom roku računajući od ovršnosti ovršnih isprava odnosno ovršnosti pravomoćne presude, a sve pri tome imajući na umu pravno shvaćanje izraženo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 21. studenog 2019. (Su-IV-56/19-5), kao i shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-733/2018-3 od 20. siječnja 2021., Rev-87/2022-2 od 12. travnja 2022., Rev-773/2018-3 od 20. siječnja 2021. i Rev-1635/2018-2 od 26. ožujka 2019.?
Je li pravilno zaključiti da postoje nesavladive prepreke u smislu čl. 237. Zakona o obveznim odnosima kao razlog za zastoj zastare u okolnostima kada vjerovnik (odnosno tuženik u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) tvrdi da nije nastupila zastara zbog zastoja zastare uslijed nesavladivih prepreka pozivajući se na odredbu čl. 237. ZOO pri čemu tvrdi da predmetne nesavladive prepreke (okolnosti) radi kojih nije mogao pravodobno pokrenuti postupak ovrhe- izravne naplate postoje zbog donesenog rješenja Suda s kojim je bila određena privremena mjera od strane treće osobe koja je imala svoju tražbinu prema vjerovniku (odnosno tuženiku u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) i s kojom privremenom mjerom je bilo zabranjeno njegovu dužniku (odnosno tužitelju u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) isplatiti vjerovniku (odnosno tuženiku u postupku radi proglašenje ovrhe nedopuštenom) novčani iznos koji vjerovnik (odnosno tuženik u postupku radi proglašenje ovrhe nedopuštenom) ima prema dužniku (odnosno tužitelju u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) po pravomoćnim presudama donesenima u postupku vođenom između vjerovnika i dužnika (odnosno tuženika i tužitelja u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom), a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2299/2013-2 od 3. siječnja 2018. i Rev- 1923/2012-2 od 21. ožujka 2017. prema kojima razlozi za zastoj zastare iz čl. 237. ZOO moraju biti objektivne prirode odnosno takve da isključuju mogućnost podnošenja tužbe sudu jer je vjerovnik, bez svoje krivnje, odnosno razloga koji se ne mogu pripisati u njegove propuste, došao u situaciju u kojoj je (u fizičkoj ili pravnoj) nemogućnosti ostvarivati svoja prava?“
II. Odluka o troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-700/2025-3 od 8. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama P-426/2023-19 od 17. veljače 2025.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan.
4. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda ocijenilo je da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al.
1. ZPP radi pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja (točka I.) s obzirom da je riječ o pravnim pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održanoj 21. studenog 2019. (Su-IV-56/19-5) kao i odlukama ovog suda Rev-87/2022 od 12. travnja 2022., Rev-733/18 od 20. siječnja 2021., Rev-1923/2012 od 21. ožujka 2017., Rev- 2299/2013-2 od 03.01.2018. i i drugim.
5. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja i dopustiti reviziju.
6. U odnosu na preostalo pitanje naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije kao i u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP.
7. Odluka o troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku sukladno čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić