REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3925/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Juričko & partneri d.o.o., Split, protiv tuženika: 1. AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Josip Anzulović-Mirošević, odvjetnik u Supetru, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž Ob - 60/2025-2 od 26. svibnja 2025., kojom potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P Ob - 248/2017-81 od 7. travnja 2025., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženici podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž Ob - 60/2025-2 od 26. svibnja 2025., kojom potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P Ob - 248/2017-81 od 7. travnja 2025.
2. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlozi tužiteljice i tuženika sadrže i što je uz njih dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Pobijanom odlukom potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je prvostupanjski sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista stekla suvlasništvo od 1/3 dijela nekretnine pobliže označene u izreci prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu (do 1⁄2 dijela) zahtjev tužiteljice odbio, s obrazloženjem da je tužiteljica u tom dijelu stekla predmetnu nekretninu kao bračnu stečevinu temeljem članka 287. stavka 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/1978., 45/1989. i 59/1990.), prema kojoj odredbi se udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini treba odrediti prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova udio tužiteljice iznosi 1/3 suvlasničkog dijela, s obzirom da su predmetnu tzv. novu kuću supružnici izgradili na zemljištu koje je bilo u vlasništvu oca tuženika, pa isto predstavlja njegovu posebnu imovinu, te zbog činjenice da je dio sredstva za izgradnju dao otac tuženika, od kredita koji je podigao.
4.1. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila pravno pitanje kako glasi: „Utvrđuje li Sud doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine samo temeljem zarade i financijskih doprinosa svakog od bračnih drugova, ili je dužan cijeniti, i po kojem kriteriju, i pomoć i brigu bračnih drugova o domaćinstvu i podizanju djece, kao i općenito o raspodjeli obveza bračnih drugova u bračnoj zajednici?“ Navedeno pitanje nije značajno za odluku u sporu, jer se pobijana odluka temelji na činjeničnom utvrđenju „…da je predmetna tzv. nova kuća građena u periodu od 1980. do 1982., da su u navedeno vrijeme tužiteljica i tuženi AF bili zaposleni i ostvarivali primanja koja su ulagali u gradnju predmetnog objekta, da je tuženi AF ostvarivao veće prihode kao pomorac, ali je tužiteljica brinula sama o djeci i domaćinstvu dok je on plovio…“. Tko se navedeno pitanje u bitnom odnosi na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova, kojim pitanjem tužiteljica zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje ne može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka.
4.2. Tuženici su u prijedlogu naznačili pravna pitanja kako glase: „1. Dali Županijski sud mora razlikovati boje prilikom odlučivanja ako su vještva u predmetu u različitim bojama? 2/ Dali se bračna stečevina utvrđuje isključivo skicom vještaka geometra a koja mu je pokazana od bračnog druga koji traži utvrđenje bračne stečevine? 3/ Dali se dogradnjom i nadogradnjom novih samostalnih uporabnih cjelina stječe pravo vlasništva postojećih samostalnih uporabnih cjelina? Prvo i drugo pitanje kako su ih tuženici naznačili u prijedlogu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Treće naznačeno pitanje ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji. Naime, pobijana odluka temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…da je za vrijeme trajanja braka stranaka, i to početkom osamdesetih godina, izgrađena tzv. nova kuća, i to na dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u naravi stan s terasom i podrumom)…“, - da je „…vještak je na skici, osim što je označio koji dio predstavlja novu kuću izgrađenu po supružnicima, utvrdio i okućnicu iste slovima H-E-F-G-H…“, te da je „…provedenim dokazima utvrđeno da su gradnju financirali u najvećem dijelu tužiteljica i tuženi AF, s obzirom da je namjena te kuće bilo rješavanje njihovog stambenog pitanja…“. Isto tako, prijedlog tuženika ne sadrži jasno određene razloge važnosti naznačenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, tuženici općenito navode da je odluka o naznačenim pitanjima važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Međutim, pritom u prijedlogu nisu izneseni razlozi važnosti primjerice u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda koje se odnose na naznačena pravna pitanja.
5. Kako, dakle u prijedlogu tužiteljice i tuženika nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
