Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-15/2025-3

R E P UB L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 P-84/2022-26 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 P-84/2022-26 od 4. siječnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 33-032-02532-9 od 24.03.2006. godine, solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Kvakana, posl.br.: OU-278/06-1, od 01.04.2006.g., u dijelu odredbe koji glasi: “…Banka i Korisnik kredita ugovaraju redovnu promjenjivu godišnju kamatnu stopu u visini od 6,50% (slovima: šestcijelihpedesetposto), od dana stavljanja kredita u otplatu…

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 4. Aneks I Ugovora o kreditu broj 33-032-02532-9, od 23.08.2010.g., u dijelu odredbe koji glasi: “… Banka i Korisnik kredita ugovaraju redovnu kamatnu stopu u visini od 7,40% (slovima: sedamcijelačetiriposto) godišnje, promjenjivu sukladno Načelima za utvrđivanje kamatnih stopa te načina i dinamike obračuna kamate po kreditima i depozitima i Općim uvjetima poslovanja Banka…

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju NŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.470,44 EUR zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na:

iznos 13,71 EUR od 14. listopad 2008. do isplate,

iznos 15,93 EUR od 14. studeni 2008. do isplate,

iznos 15,93 EUR od 14. prosinac 2008. do isplate,

iznos 15,93 EUR od 14. siječanj 2009. do isplate,

iznos 15,93 EUR od 14. veljača 2009. do isplate,

iznos 15,93 EUR od 14. ožujak 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. travanj 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. svibanj 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. lipanj 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. srpanj 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. kolovoz 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. rujan 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. listopad 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. studeni 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. prosinac 2009. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. siječanj 2010. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. veljača 2010. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. ožujak 2010. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. travanj 2010. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. svibanj 2010. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. lipanj 2010. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. srpanj 2010. do isplate,

iznos 26,04 EUR od 14. kolovoz 2010. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. rujan 2010. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. listopad 2010. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. studeni 2010. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. prosinac 2010. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. siječanj 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. veljača 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. ožujak 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. travanj 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. svibanj 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. lipanj 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. srpanj 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. kolovoz 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. rujan 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. listopad 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. studeni 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. prosinac 2011. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. siječanj 2012. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. veljača 2012. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. ožujak 2012. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. travanj 2012. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. svibanj 2012. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. lipanj 2012. do isplate,

iznos 27,87 EUR od 14. srpanj 2012. do isplate,

iznos 31,98 EUR od 14. kolovoz 2012. do isplate,

iznos 31,98 EUR od 14. rujan 2012. do isplate,

iznos 31,98 EUR od 14. listopad 2012. do isplate,

iznos 31,98 EUR od 14. studeni 2012. do isplate,

iznos 27,90 EUR od 14. prosinac 2012. do isplate,

iznos 27,90 EUR od 14. siječanj 2013. do isplate,

iznos 109,67 EUR od 23. rujan 2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.706,81 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. siječnja 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja kao potrošača za zaštitu od nepoštenih odredbi, te isplatu iznosa od 1.470,44 eura na ime preplate novčanog iznosa mimo početno ugovorene kamatne stope.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 33-032-02532-9 i Aneks I istog ugovora prema kojem je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 32.000,00 eura, a kojim odredbama je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, da je tužitelj „potrošač“ u smislu odredbe članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), te da je tuženik „trgovac“ u smislu odredbe članka 3. stavak 1. ZZP/03, kao i da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužitelj plaćati tuženiku promjenjive kamate time da će se promjenjiva kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatama kreditora, a odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope nije jasno i razumljivo sastavljena i nepoštena je, te da je tužitelj na temelju nepoštene odredbe o izmjeni promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci banke na ime razlike između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa preplatio iznos od 1.470,44 eura.

7. U ovoj pravnoj stvari ugovor je sklopljen 24. ožujka 2006., te su za ocjenu poštenosti i valjanosti odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope u ugovoru o potrošačkom kreditu mjerodavne odredbe članka 81. do članka 88. tada važećeg ZZP/03.

8. Pritom za ocjenu poštenosti i valjanosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope u ugovoru o potrošačkom kreditu na temelju tih odredbi ZZP-a nije odlučno je li potrošač mogao umjesto ugovora s promjenjivom kamatnom stopom zaključiti ugovor s fiksnom kamatom.

9. Prilikom ocjene o poštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR kojom je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, koja se ocjena provodi uz primjenu članka 81. ZZP/03, nije odlučno (stoga niti nužno) utvrđivati kolike bi kamate potrošač platio da je umjesto promjenjive ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima za vrijeme cijelog trajanja kredita.

10. Odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope jasno i razumljivo je sastavljena ako je potrošaču bio dostupan sadržaj akta tuženika prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, ako su mu istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope jer je način izračuna te stope objavljen.

11. Neodlučni su prigovori tuženika o tome da sporna ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope ne bi bila ništetna uz primjenu članka 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te da nije suprotna općim načelima obveznog prava. To zato jer se ocjena prvostupanjskog suda o valjanosti te odredbe ne temelji na članku 296. ZOO-a niti na općim načelima obveznog prava. Ocjena o nepoštenosti te odredbe temelji se na članka 81. stavak 1. posebnog zakona - ZZP/03, dok se ocjena o njezinoj ništetnosti temelji na članku 87. stavak 1. tog Zakona. Riječ je o posebnim odredbama (lex specialis) prisilnog propisa (ius cogens), pa nema mjesta tomu da se primjenjuje opći propis - članak 296. ZOO-a.

12. Imajući na umu da je riječ o potrošačkom ugovoru, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je za ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope odlučno da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovor o kreditu mogao zaključiti drukčiji ugovor, odnosno umjesto promjenjive kamatne stope ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. Riječ je o neodlučnoj okolnosti. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovorenoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj mogao pregovarati o načinu na koji će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora. Činjenica da je tužitelj bio obaviješten u svakoj promjeni kamatne stope ne znači da je o načinu te promjene mogao pregovarati.

13. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je izborom kredita s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj koristio svoje pravo pregovora o načinu izmjene kamatne stope. On je izborom kredita s promjenjivom kamatnom stopom konzumirao (samo) svoj izbor između više vrsta ponuđenih financijskih proizvoda. Činjenica da je tužitelj znao da sklapa ugovor s promjenjivom kamatnom stopom ne znači da su se o načinu izmjene te kamatne stope vodili pojedinačni pregovori. Činjenica da je ugovor sklopljen na unaprijed otisnutom obrascu znači zakonsku presumpciju da je riječ o odredbi o kojoj se nije pregovaralo. To još više vrijedi za ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope u vezi s kojom je na obrascu unaprijed otisnuto da se mijenja prema odluci ili drugom aktu kreditora. Tvrdnje tuženika, na kojem je teret dokaza o protivnom, a koje se svode na to da je odabirom ugovora tužitelj zapravo pregovarao o načinu promjene kamatne stope, nisu dostatne za obaranje zakonske presumpcije iz članka 81. stavak 2. ZZP/03 kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

14. Prilikom ocjene o poštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR kojom je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, koja se ocjena provodi uz primjenu članka 81. stavak 1. ZZP/03, nije odlučno (stoga niti nužno) utvrđivati kolike bi kamate potrošač platio da je umjesto promjenjive ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima za vrijeme cijelog trajanja kredita.

15. Imajući na umu kriterije iz članka 81. stavak 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba može za predmet imati određenu i odredivu činidbu. Drugim riječima, ako je činidba odrediva ne znači da je istovremeno i poštena.

16. S obzirom na to da žalitelj naglašava da su opći uvjeti kreditora čija je primjena ugovorena i kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama - ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, ključno je jesu li, a imajući na umu potrošaču dostupan sadržaj akta tuženika prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope transparentne, odnosno je li tužitelj o mehanizmu promjene kamatne stope bio dostatno obaviješten.

17. Zaštita potrošača uspostavljena glavom X. ZZP/03 „NEPOŠTENE ODREDBE U POTROŠAČKIM UGOVORIMA“ polazi od toga da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti. Taj položaj potrošača vodi do pristanka na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. S tim u vezi, sud je dužan, uzimajući u obzir kriterije navedene u članku 81. stavak 1. i članku 85. ZZP-a, utvrditi ispunjava li takva ugovorna odredba, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, zahtjeve savjesnosti i poštenja, ravnoteže i transparentnosti, kako ih propisuje taj zakon.

18. U skladu s člankom 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

19. Odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope je jasno i razumljivo sastavljena ako je potrošaču bio dostupan sadržaj akta tuženika prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, ako su mu istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope jer je način izračuna te stope objavljen.

20. Tuženik je u prilog svojih tvrdnji da je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena poziva na Načela za utvrđivanje kamatnih stopa te načina i dinamike obračuna kamata po kreditima i depozitima (dalje: Načela), kao i Opće uvjete poslovanja prednika tuženika (dalje: Opći uvjeti), koji da detaljnije objašnjavaju način obračuna kamata. S obzirom da je riječ o aktima čiju su primjenu stranke ugovorile, u skladu sa člankom 83. ZZP/03 sud je prilikom ocjene je li ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni poštena dužan uzeti u obzir ista Načela kao i Opće uvjete.

21. Prvostupanjski sud nije ocjenjivao njihov sadržaj, pa kako je zbog pogrešne primjene članka 83. ZZP/03 činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju članka 370. ZPP-a prihvatiti žalbu te ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

22. U ponovnom postupku sud će u skladu s člankom 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzeti u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe uključivo i sadržaj navedenih akata. Pritom će imati na umu da u smislu članka 84. i članka 85. ZZP-a ugovorne odredbe uvijek moraju ispunjavati zahtjev jasnog i lako razumljivog sastavljanja. Informiranje prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama njegova sklapanja od temeljne je važnosti za potrošača. On, među ostalim, i na osnovi te informacije donosi odluku o tome želi li biti ugovorno vezan uvjetima koje je prethodno sastavio trgovac. Zbog toga se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi koji proizlazi iz članka 85. ZZP-a ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđa dio glave X. ZZP/03 treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti.

23. Kada je riječ o odredbi kojom se u ugovoru o potrošačkom kreditu predviđa naknada za taj kredit u obliku kamata koje se obračunavaju na temelju promjenjive stope, zahtjev transparentnosti treba shvatiti tako da određuje ne samo da ta ugovorna odredba potrošaču mora biti razumljiva na formalnoj i gramatičkoj razini nego i da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna te stope i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne gospodarske posljedice koje bi takva ugovorna odredba mogla imati na njegove financijske obveze. Je li trgovac ispunio zahtjev transparentnosti utvrđuje sud uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti, uključujući oglašavanje i informacije koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu. To znači da je u ponovljenom postupku sud dužan provjeriti jesu li u predmetnoj situaciji potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupnu cijenu svojeg kredita, te jesu li sporne odredbe ugovora bile za potrošača jasne, lako razumljive i uočljive.

24. Osim toga, za ocjenjivanje transparentnosti spornih ugovornih odredbi odlučno je i je li tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu iz članka 173. stavak 3. toč. 3. Zakona o bankama („Narodne novine“, broj 84/02, 141/06, 117/08, 74/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, odnosno je li tuženik upoznao tužitelja s podacima o uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovne i zatezne kamate tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. Takve informacije također mogu potrošaču ponuditi objektivan pokazatelj o financijskim posljedicama koje proizlaze iz primjene promjenjive kamatne stope.

25. Navedenim, u nastavku postupka sud će ocijeniti sve gore ukazane okolnosti i potom donijeti novu odluku.

U Splitu 25. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević