REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4643/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GAMBI d.o.o., Bilice, Novo Naslje 28, OIB: 22418618872, zastupanog po punomoćniku Đorđu Maleševiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika PODI ŠIBENIK d.o.o., Šibenik, Velimira Škorpika 17B, OIB: 56846309370, zastupanog po punomoćnici Danieli Rude, odvjetnici u Šibeniku, radi poništenja jednostrane izjave o otkazu ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-437/2024-2 od 15. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P -64/2023 od 2. studenoga 2023., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-437/2024-2 od 15. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-64/2023 od 2. studenoga 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naveo kako su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), i to pravo vlasništva i prava stečena ulaganjem kapitala, te načela jednakosti, razmjernosti, pravičnosti, zakonitosti, vladavine prava i pravne sigurnosti.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi kako je osporenom odlukom onemogućen u raspravljanju o odlučnim činjenicama, da obrazloženje pobijane odluke ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što sud utvrđuje o sadržaju ugovornog odnosa između stranaka i samog ugovornog odnosa. Ističe kako tuženik u konkretnom slučaju nije bio ovlašten jednostrano raskinuti predmetni ugovor budući da je raskid nastupio na temelju zakona, te da neispunjenje obveza od strane tužitelja nije moglo predstavljati razlog za raskid ugovora o pravu građenja. Navodi kako nije bilo moguće otkazati koji od ugovora sklopljen između stranaka ukoliko su isti bili zaključeni pod odgodnim uvjetom, te ističe kako objektivno nije bilo moguće ispoštovati određene ugovorene obveze. Ukazuje kako je između stranaka sadržajno sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je u cijelosti ispunjen, te da je tuženik naknadnim jednostranim ugovaranjem određenih uvjeta nerazmjerno ograničio tužiteljevo pravo na mirno uživanje vlasništva. Također ističe kako je odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga tužitelju uskraćeno pravo na pristup sudu, te da je ujedno povrijeđeno i pravo tužitelja na obrazloženu odluku.
6. Suprotno navodima predlagatelja, ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo vlasništva i pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu.
7. Naime, ocijenjeno je da je presuda drugostupanjskog suda dostatno obrazložena i da sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, čiji je sadržaj u potpunosti u skladu sa stanjem spisa. Predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bio onemogućen u raspravljanju, budući da takav zaključak ne proizlazi iz rezultata provedenog postupka, posebno uzimajući u obzir da su nižestupanjski sudovi jasno i detaljno analizirali sadržaj izvedenih dokaza, uz navođenje razloga zbog kojih određeni dokazni prijedlozi tužitelja nisu prihvaćeni kao potrebni radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovom predmetu.
8. Također je ocijenjeno da podnositelj nije učinio vjerojatnim navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih činjenica pravilno zaključili da je tuženik u konkretnoj situaciji opravdano jednostranom izjavom raskinuo ugovor o korištenju nekretnine sklopljen s tuženikom, zajedno sa svim pripadajućim aneksima, dok tužitelj pritom nije ničime ukazao da je za poništen je izjave tuženika bila ostvarena koja od pretpostavki predviđenih odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
9. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke po osnovi čl. 385.a st. 2. ZPP za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
