REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5562/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NEW GENERATION Event&Touristik d.o.o. entertainment komanditno društvo za pružanje usluga u turizmu i putnička agencija, OIB 80470820977, sa sjedištem u Zagrebu, Miramarska cesta 24, kojeg zastupa punomoćnik Josip Perić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika P.B. GRAD d.o.o., OIB 10120762935, sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 50, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2849/2024-3 od 7. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2441/2023-7 od 13. svibnja 2024., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2849/2024-3 od 7. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2441/2023-7 od 13. svibnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), naznačuje pravna pitanja koja glase:

"1) Predstavlja li novčani iznos koji je pogrešno i bez osnove uplaćen određenoj osobi koja nije imala sredstava na računu, imovinu te osobe ili je to imovina osobe kojoj je taj novčani iznos trebao biti plaćen;

2) Postaje li pogrešno uplaćen novčani iznos automatizmom imovina osobe kojoj je taj novčani iznos pogrešno i bez osnove uplaćen na njezin račun;

3) Može li pogrešno uplaćen novčani iznos biti predmetom ovrhe na računu ovršenika, ukoliko je nedvojbeno utvrđeno da ovršenik prije primitka uplate tog novčanog iznosa uopće nije imao drugih novčanih sredstava na svom računu, a taj novčani iznos je nesporno doznačen na račun ovršenika pogreškom i bez pravne osnove te predstavlja imovinu druge osobe;

4) Može li se plijeniti novčani iznos na računu ovršenika koji je pogrešno uplaćen na njegov račun, ukoliko se nedvojbeno utvrdi da isti nije vlasništvo niti imovina ovršenika, već druge osobe?".

3. Predlagatelj kao razlog važnosti navodi odstupanje pobijane odluke od prakse revizijskog suda, pozivajući se na odluku poslovni broj Gzz-165/05-2 od 24. studenoga 2005. kao i na neujednačenost prakse drugostupanjskih sudova, navodeći odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž- 145/2018-2 od 9. lipnja 2020.

4. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju dopuštenje revizije.

6. Pobijanom je odlukom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom jer je utvrđeno da je tuženik sporni iznos stekao temeljem valjane ovršne isprave, a ne bez osnove - kako je to tvrdio tužitelj.

6.1. Predlagatelj u odnosu na naznačena pitanja nije iznio odgovarajuće razloge važnosti, budući da se odluka ovog suda broj Gzz-165/05-2 od 24. studenoga 2005. odnosi na situaciju u kojoj je tuženik osoba kojoj je tužitelj zabunom uplatio iznos kojeg potražuje temeljem stjecanja bez osnove, što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, odluka Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž- 145/2018-2 od 9. lipnja 2020. odnosi se na situaciju u kojoj je jedan od tužitelja osoba s čijeg su računa zaplijenjena sredstva u korist tuženika, a što činjenično i pravno ne odgovara okolnostima ovog predmeta.

6.2. Predlagatelju valja odgovoriti da su pravna shvaćanja iz pobijane odluke u skladu s pravnim shvaćanjima revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev-155/2021-4 od 10. studenoga 2021. u kojoj je odgovoreno na pitanje: „Je li stjecanje bez osnove obveznopravni odnos inter partes, ili se učinci istog (obveza vraćanja) mogu protezati na treće osobe-ovrhovoditelja koji je od ovršenika temeljem valjane pravne osnove (i ovršne isprave), prisilnim putem, naplatio dospjelo potraživanje pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika, a u kojima se potencijalno nalaze i sredstva koja je ovršeniku neka osoba uplatila bez pravne osnove?“ Na to je pitanje odgovoreno: „…ovdje se radi o pitanju primjene instituta stjecanja bez osnove kao jednog od zakonom reguliranih i uspostavljenih izvanugovornih obvezno pravnih odnosa. Za nastanak takvog odnosa potrebno je ispunjenje određenih, zakonom propisanih, pretpostavki. S obzirom na odredbu članka 1111. ZOO po kojoj odredbi stjecanje bez osnove postoji kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, time nastaje obveznopravni odnos koji djeluje između sudionika toga odnosa (inter partes) u kojem je stjecatelj dužnik, a vjerovnik je osoba čiji je dio imovine prešao u imovinu stjecatelja. Dakle, u nastanku takvog odnosa potrebno je promatrati je li on nastao između njegovih subjekata, odnosno stjecatelja s jedne strane i osiromašene osobe s druge strane. U konkretnom slučaju takvog pravnog odnosa nema jer se naplata tuženice nije izvršila tuđim novčanim sredstvima, već temeljem aktivirane zadužnice, pa stoga nije došlo do direktnog prijenosa sredstava iz imovine tužitelja u imovinu tuženice.“

6.3. U odnosu na navode da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.

7. U opisanim je okolnostima prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil