Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-307/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1015/2023-13 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1015/2023-13 od 23. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nezakonito Rješenje tuženika o plaći, KLASA: 4.5.1.- 23/2148-2686, Broj:03/011-ŽJ od 17. svibnja 2023. kojim je tužiteljici utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnova stupnja magistra struke 0,00%, kao i zahtjev na utvrđenje da tužiteljici pripada pravo na koeficijent od 1,571 s osnova stupnja magistra struke i zahtjev za naknadu troška postupka.

2. Žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je nezakonito rješenje tuženika o plaći tužiteljice kojim je tužiteljici utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnova stupnja magistra struke 0,00% te da istoj pripada pravo na koeficijent od 1,571 s osnova stupnja magistra struke.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje žaliteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude. Pobijana presuda sadrži bitne navode stranaka, provedene dokaze, odlučne činjenice te razloge zbog kojih je sud zaključio da tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno utvrđeno na temelju izvedenih dokaza i dokumentacije spisa te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski sud je pobijanom odlukom odbio tužbeni zahtjev smatrajući kako tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka, a ni naknadno, nije dostavila dokaz o postojanju kvalifikacije na koju se poziva niti dokazala da ista postoji. Osim toga, da iako pozivana u dva navrata radi saslušanja u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja, nije pristupila, zbog čega da nije bilo moguće utvrditi koje je točno poslove tužiteljica obavljala, a da bi joj pripadao zatraženi koeficijent. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na primjenu odredbe članka 269. stavak 2. ZPP-a te zaključio kako tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva pa da je tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti bez izvođenja daljnjih dokaza te neovisno o zatraženoj ispravci tužbe iz podneska od 6. prosinca 2023., kojoj se tuženik protivio.

10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužiteljica nema pravo na traženi koeficijent. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva – instrumentarka, temeljem ugovora o radu od 8. rujna 2020., koji tijekom postupka nije izmijenjen.

11. Prema rješenju o plaći od 17. svibnja 2023. tužiteljica obavlja poslove na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva-instrumentarka u Klinici za neurokirurgiju, Odjel za neurokirurške operacije te joj je utvrđen koeficijent složenosti poslova 1,200, uvećanje osnove plaće s osnova posebnih uvjeta rada (dodatak) 28% i uvećanje od osnove plaće s osnova odgovornosti (dodatak) 8,00%.

12. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica tijekom postupka nije dostavila dokaze kojima bi potkrijepila tvrdnju o stečenoj kvalifikaciji na koju se poziva, niti je dokazala da obavlja poslove koji bi opravdavali primjenu traženog koeficijenta. Teret dokazivanja činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev leži na tužiteljici, sukladno članku 219. ZPP-a, što je prvostupanjski sud pravilno cijenio.

13. Nadalje, iz spisa proizlazi da je bilo zakazano saslušanje tužiteljice radi razjašnjenja odlučnih činjenica o poslovima koje obavlja, međutim tužiteljica se nije odazvala na saslušanje, zbog čega je sud osnovano primijenio odredbu članka 269. stavka 2. ZPP-a i takvo ponašanje cijenio na njezinu štetu.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tužiteljica nije dokazala da obavlja poslove na temelju kojih bi joj, sukladno Uredbi o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", br. 82/22) kao i mišljenju Ministarstva zdravstva od 9. svibnja 2023. na koje se tužiteljica poziva, kao magistri sestrinstva pripadao viši koeficijent, odnosno koeficijent 1,571, a ne koeficijent određen predmetnim rješenjem o plaći 1,200.

15. Za dodati je kako je tužiteljica magistra sestrinstva, što nije znanstveni magisterij nego magisterij iz struke, a kako osobe koje su završile preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij i poslijediplomski znanstveni studij (koji u pravilu traje tri do četiri godine), stječu znanstveni stupanj magistra znanosti, to pogrešno tužiteljica smatra da joj je pobijanim rješenjem trebalo uvećati plaću s te osnove, jer se ne može izjednačavati magistar znanosti i magistar struke (koji je tužitelj stekao u trajanju od dvije godine- četiri semestra).

16. Žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda pa tako ni tvrdnjom da tužiteljica radi na poslovima invazivnih i specifičnih dijagnostičkih terapijskih postupaka i da bi rješenje o plaći u pobijanom dijelu bilo nezakonito, koje tvrdnje su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih tvrdnji i zaključaka, suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

17. Kako tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki za primjenu traženog koeficijenta, niti nezakonitost osporenog rješenja o plaći, pravilno je prvostupanjski sud njezin tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

18. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić