Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-289/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jelena Košutić, odvjetnica u Sesvetama, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d. OIB: 87311810356 Velika Gorica, Poštanska ulica 9, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stančić-Rokotov i partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-450/2023-16 od 3. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-450/2023-16 od 3. srpnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenom Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, broj HP-02-003196/23 od 26. siječnja 2023. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu od 16. srpnja 2010. Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku izdati tužitelju novu Odluku o osobno uvjetovanom otkazu u kojoj će tužitelju biti omogućeno odrađivanje otkaznog roka u trajanju od pet mjeseci sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te je odbijen zahtjev za naknadu troška tužitelja. Ujedno je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 500,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2025. do isplate (točka II izreke).

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, podredno vrati predmet na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio navode žalbe kao neosnovane te predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2023., kao i zahtjev da se tuženiku naloži donošenje nove odluke kojom bi tužitelju bilo omogućeno korištenje otkaznog roka u trajanju od pet mjeseci.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju žalitelj ističe u žalbi, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a nisu proturječni ispravama priloženim u spis.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe tužitelja pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je pobijanom odlukom o otkazu tuženik otkazao ugovor o radu tužitelja zbog osobno uvjetovanih razloga, a u točki II odluke je navedeno da ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka u trajanju od četiri mjeseca utvrđenim člankom 122. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR), koji počinje teći danom dostave odluke;

- da prema Odluci od 26. siječnja 2023. tužitelj nije u obvezi odrađivati otkazni rok te mu ugovor o radu prestaje s danom 31. siječnja 2023.;

- da su Odluka o otkazu od 26. siječnja 2023. i odluka od 26. siječnja 2023. temeljem koje tužitelj nije u obvezi odrađivati otkazni rok, uručene tužitelju 31. siječnja 2023.;

- da je tužitelj 31. siječnja 2023. potpisao izjavu da se odriče prava zahtijevati zaštitu prava protiv odluke o otkazu i odluke o otpremnini te se odriče prava na pobijanje ili utvrđivanje zakonitosti, valjanosti i osnovanosti odluke o otkazu i odluke o otpremnini bilo kojim drugim pravnim sredstvima, da se odriče dospjelih novčanih potraživanja iz radnoga odnosa, izuzev plaće, odnosno naknade plaće, dospjele naknade za neiskorišteni godišnji odmor te otpremnine, da od poslodavca traži da otkazni rok ne odrađuje te da mu radni odnos prestane s danom 31. siječnja 2023. i da u znak slobodno izražene volje ovu izjavu vlastoručno potpisuje;

- da je tužitelj svjesno i slobodnom voljom potpisao izjavu od 31. siječnja 2023., da je bio upoznat sa sadržajem iste, koju je prije potpisivanja pročitao, te je potpisao kako bi dobio stimulativnu otpremninu;

- da je radni odnos tužitelja prestao na zahtjev tužitelja, dana 31. siječnja 2023.;

- da je otkazni rok u trajanju od četiri mjeseca utvrđen sukladno članku 122. ZR-a, a tužitelj bi kao invalidna osoba, imao pravo na otkazni rok od pet mjeseci u smislu članka 12. stavak 2. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ("Narodne novine" br. 157/13., 152/14., 39/18., 32/20.).

10. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako u konkretnom slučaju kada je tužitelj izjavom od 31. siječnja 2023. tražio da ne odrađuje otkazni rok i da mu radni odnos prestane s danom 31. siječnja 2023., pobijana odluka o otkazu nije nedopuštena zbog određene duljine otkaznog roka, jer radni odnos tužitelja nije prestao istekom otkaznog roka već na tužiteljev zahtjev dana 31. siječnja 2023.

11. Odredbom članka 115. stavak 1. točka 2) ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Prema ZR-u (članak 121.) radnik ima pravo na otkazni rok, ali ga ne mora odraditi ako se s poslodavcem drukčije sporazumije.

12. Za dodati je kako se radnik ne može unaprijed odreći zakonske zaštite, ali se može odreći određenih prava nakon nastanka situacije na koju se pravo odnosi. U konkretnom slučaju otkaz je već bio donesen pa se radnik može sporazumno odreći odrađivanja otkaznog roka. Osim toga, prvostupanjski sud nije temeljio odluku na tom odricanju, nego na činjenici da je radni odnos prestao na zahtjev samog tužitelja. Slijedom toga duljina otkaznog roka nije od utjecaja na zakonitost prestanka radnog odnosa.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka. Sud prvog stupnja je u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza obrazložio kojim dokazima poklanja vjeru i iz kojih razloga te je dao logične i uvjerljive razloge za svoje zaključke, koje prihvaća ovaj sud.

14. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući provedene dokaze, osobito iskaz tužitelja i svjedokinje ĆK, pravilno zaključio da je tužitelj navedenu izjavu od 31. siječnja 2023. potpisao svjesno i slobodnom voljom, nakon što je prije potpisivanja bio upoznat s njezinim sadržajem. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je tužitelj sam naveo kako je izjavu pročitao prije potpisivanja te da ju je potpisao kako bi ostvario pravo na stimulativnu otpremninu.

15. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da nije bio svjestan pravnih učinaka izjave. Naime, iz njegovog iskaza proizlazi da je bio svjestan sadržaja izjave, uključujući i činjenicu da je u njoj pogrešno navedeno trajanje otkaznog roka, ali ju je ipak potpisao radi ostvarivanja određene pogodnosti. Takve okolnosti opravdano su navele prvostupanjski sud na zaključak da je tužitelj prihvatio posljedice koje proizlaze iz potpisane izjave.

16. Nije osnovan ni žalbeni navod da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj osoba s invaliditetom. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi tužitelj, kao osoba s invaliditetom, prema posebnom zakonu imao pravo na dulji otkazni rok. Međutim, ta činjenica nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke jer tužiteljev radni odnos nije prestao istekom otkaznog roka, već na temelju njegove vlastite izjave kojom je zatražio da mu radni odnos prestane prije isteka toga roka.

17. U takvoj situaciji pravilno je prvostupanjski sud zaključio da duljina otkaznog roka nije odlučna za prestanak radnog odnosa, jer je prestanak radnog odnosa nastupio na temelju zahtjeva samog tužitelja. Stoga trajanje otkaznog roka u odluci o otkazu ne bi moglo utjecati na zakonitost odluke o otkazu.

18. Kako osim toga, u postupku i u žalbi nisu bili sporni razlozi zbog kojih je tužitelju otkazan ugovor o radu (osim otkaznog roka), to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i za donošenje nove odluke o otkazu.

19. Odluka o troškovima postupka pravilno je donesena primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.).

20. Kako žalbeni razlozi nisu osnovani, a ne postoje ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja valjalo je odbiti i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

21. Tužitelj nije uspio sa svojom žalbom pa mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a). Tuženiku nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić