REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-2093/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja IG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Andrej Bašović, odvjetnik u Rijeci, Trg sv. Barbare 5, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja građevinske dozvole za rekonstrukciju stambene građevine, 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/24-02/172, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 3. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Krku, KLASA: UP/I- 361-03/17-06/406, URBROJ: 2170/1-03-04/6-23-42 od 2. listopada 2023., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju ozakonjene stambene građevine (na način da se nadogradi kat i poveća građevinska bruto površina i tlocrtna površina) na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, s obrazloženjem da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole propisani odredbom čl. 110. st. 1. t. 3. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13 i 20/17, dalje: ZG) u pogledu usklađenosti projektiranog rješenja s odredbama prostornog plana u pogledu formiranja građevne čestice.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-03/24-02/172, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 3. rujna 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navodi u bitnome kako smatra da je tuženik pogrešno ocijenio da se ne može formirati građevna čestica od cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je to planirano geodetskim projektom, jer da to nije u skladu s prostornim planom, a niti u skladu s pravilima struke. Navodi da tuženik nije obrazložio koja su to pravila struke koja sprječavaju formiranje građevne čestice od cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok u odnosu na odredbe prostornog plana ukazuje na čl. 78. st. 1. Prostornog plana uređenja Grada Krka („Službene novine Primorsko- goranske županije“, broj 7/07, 41/09, 28/11 i 23/115, dalje: PPU Grada Krka) koji propisuje da za pojedinačne postojeće građevine koje se nalaze izvan građevinskog područja vrijede uvjeti kao za građevinska područja uz zadovoljene uvjeta iz tog članka. Stoga smatra da se ispravnom primjenom čl. 78. st. 1. PPU Grada Krka ima zaključiti kako za predmetnu postojeću građevinu koja se nalazi izvan građevinskog područja vrijede uvjeti kao za građevinska područja, pa da se prema tome tužitelju ima izdati zahtijevana građevinska dozvola. Kao dokaz svih svojih navoda iz tužbe predlaže da se u sporu pored uvida u dokumentaciju koja se nalazi u upravnom spisu i u spisu ovog spora provedu i dokazi saslušanjem stranaka i svjedoka (ŽG, sina tužitelja) te geodetsko vještačenje na okolnost formiranja građevne čestice. Slijedom navedenog, u tužbenom zahtjevu traži da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 10. ožujka 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan te je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaze saslušanjem stranaka i predloženog svjedoka te provođenjem geodetskog vještačenja. To stoga što su se odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pa radi toga nije bilo potrebno provoditi bilo kakve daljnje dokaze u ovom sporu, što će se nastavno više obrazložiti.

7. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Čl. 110. st. 1. t. 3. ZG propisano je da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom.

9. Čl. 20. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12 i 143/13, dalje: ZPNIZ) propisano je da se građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju utvrđuje sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju.

10. Čl. 157. st. 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13 i 65/17, dalje: ZPU) propisano je da ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice. St. 2. istoga članka propisuje da se smatra da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine: 1. ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko- tehnološki nisu cjelina, 2. ako je građevina izgrađena na dvije ili više katastarskih čestica [katastarska čestica]. ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina manja ili veća od površine propisane prostornim planom, 4. ako je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine i 5. ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.

11. Čl. 159. st. 1. ZPU propisano je da se građevna čestica određuje u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine. U st. 3. istog članka propisano je da se iznimno od st. 1. tog članka građevna čestica zgrade koja ima više samostalnih uporabnih cjelina (stanova, poslovnih prostora, garaža i sl.) i/ili funkcionalnih jedinica (hotelskih soba, apartmana i sl.), a koja je planirana, projektirana i/ili izgrađena tako da s više svojih strana graniči s površinom javne namjene, određuje kao zemljište koje je ispod te zgrade.

12. Iz stanja spisa upravnog postupka slijedi da je navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je tuženik rješenjem od 13. siječnja 2021. poništio prvotno doneseno prvostupanjsko rješenje od 25. veljače 2020. kojim je također bio odbijen predmetni zahtjev tužitelja te je predmet vraćen na ponovni postupak. Navedenim drugostupanjskim rješenjem od 13. siječnja 2021. tuženik je utvrdio kako je za predmetni slučaj relevantna odredba čl. 78. st. 1. PPU Grada Krka.

13. Nadalje, slijedi da je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja podnesenog prvostupanjskom tijelu dana 23. studenoga 2017. za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju stambene zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja, koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-14/628, URBROJ: 2170/1-03- 04/4-15-10 od 12. siječnja 2015. prema odredbama ZPNIZ.

14. Nadalje iz tekstualnog i grafičkog dijela glavnog projekta proizlazi da je zgrada koja je predmet rekonstrukcije ozakonjena kao nezavršena jednostavna slobodnostojeća zgrada stambene namjene, prizemnica, visine 2,9 m mjereno od najniže kote terena neposredno uz zgradu do krovnog vijenca, jednostrešnog krovišta i bruto građevinske površine i tlocrtne izgrađenosti 18,75 m[2] , te da se rekonstrukcijom namjerava dograditi u prizemlju i nadograditi kat tako da građevinska bruto površina nakon rekonstrukcije iznosi 184,33 m[2] , a tlocrtna izgrađenost 135,32 m , dok je geodetskim projektom planirano da se formira građevna čestica od cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. Kako se radi o ozakonjenoj zgradi izgrađenoj izvan građevinskog područja, to za tu zgradu nije određena građevna čestica, pa se radi o situaciji iz citirane odredbe čl. 157. st. 2. t. 5. ZPU. Stoga su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti da se formira građevna čestica za predmetnu zgradu u postupku izdavanja građevinske dozvole, međutim nisu postojali uvjeti da se građevna čestica utvrdi kao cijela predmetna čestica (šire od tlocrta ozakonjene zgrade i nužnog pristupa do te zgrade) kako to smatra tužitelj.

16. To iz razloga što se predmetna čestica prema PPU Grada Krka nalazi izvan građevinskog područja, dijelom na području oznake P2- vrijedno obradivo tlo, a dijelom na području oznake PŠ - ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište, na kojem području nije predviđena gradnja stambenih građevina, pa s obzirom na tu činjenicu u konkretnom slučaju građevnu česticu nije bilo moguće odrediti u skladu s prostornim planom kako to podrazumijeva odredba čl. 159. st. 1. ZPU, već sukladno pravilima struke. Po stavu Suda, prema pravilima struke, građevnu česticu za zgrade koje su ozakonjenje prema spomenutom ZPNIZ, a nalaze se izvan građevinskog područja, treba formirati prema površini ozakonjenje zgrade odnosno građevnu česticu treba utvrditi na način da odgovara zemljištu ispod ozakonjenje zgrade s time da ima pristup na prometnu površinu ako za to postoje prostorne mogućnosti. Takvom stavu ide u prilog i iznimka iz citiranog čl. 159. st. 3. ZPU prema kojoj se građevna čestica za zgrade koje su izgrađena tako da s više svojih strana graniče s površinom javne namjene određuje kao zemljište ispod te zgrade, a ovdje se radi o zgradi koja sa više svojih strana graniči s obradivim i poljoprivrednim zemljištem, pa se po stavu Suda ista iznimka analogijom ima primijeniti i u ovom slučaju.

17. Sud je u potpunosti suglasan s obrazloženjem tuženika da je potrebno voditi računa o uvjetima zaštite i uređenja prostora, na način da se formiranjem građevne čestice površine na kojima se nalazi ozakonjena građevina ne umanjuju preko granice nužnoga, a da se opet s druge strane omogući podnositelju zahtjeva da formira građevnu česticu u skladu s odredbama čl. 157.-159. ZPU, te da bi formiranje građevne čestice na način kako je predložen došlo do nerazmjernog umanjenja prostora koje je prostornim planom određeno kao područje vrijedno obradivog tla, ostalog poljoprivrednog tla, šume i šumsko zemljište, te međunarodno važnog područja za ptice, a što je protivno i pravilima struke jer bi se propustilo voditi računa o uvjetima uređenja i zaštite prostora određenih prostorno planskom dokumentacijom, a niti predloženo formiranje građevne čestice može predstavljati zemljište nužno za redovitu uporabu građevine.

18. U odnosu na primjenu odredbe čl. 78. st. 1. PPU Grada Krka kojom je propisano da za pojedinačne postojeće građevine koje se nalaze izvan građevinskog područja vrijede uvjeti kao za građevinska područja uz zadovoljene uvjete iz tog članka, navodi se da je u ponovnom postupku tuženik dao valjano obrazloženje o tumačenju te odredbe. Naime, da bi se rekonstrukcija građevine uopće mogla dopustiti, potrebno je da postojeća građevina koja se rekonstruira ima utvrđenu pripadajuću građevnu česticu, a koju s obzirom na sve prethodno navedeno nije moguće utvrditi tako da istu čini cijela predmetna čestica, već uzimajući u obzir područje na kojem se nalazi predmetna čestica, građevnu česticu za postojeću građevinu koja je predmet rekonstrukcije moguće je formirati samo kao zemljište ispod građevine uz eventualni prostor od 1 m oko građevine kako bi takvo zemljište služilo redovitoj uporabi građevine.

19. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

20. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, Trg sv. Barbare 5

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14