REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1073/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Igoru Karaturoviću, odvjetniku iz Gline, protiv tuženika ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku iz Siska, radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-700/2022-2 od 23. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini broj P-36/2021-27 od 27. listopada 2022., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-700/2022-2 od 23. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini broj P-36/2021-27 od 27. listopada 2022.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su predlagatelji istaknuli da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). Istaknuli su da je tijekom nižestupanjskog postupka došlo do bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava što je dovelo do povrede prava na pravično suđenje, temeljnog ljudskog prava predlagatelja.
4. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima predlagateljima bilo omogućeno da se izjasne o svojim zahtjevima i navodima te da ravnopravno sudjeluju u postupku. U pobijanoj odluci sud je odgovorio na sve odlučujuće žalbene navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelji nisu imali pravično suđenje ili da je predlagateljima bio onemogućen pristup sudu.
5. U vezi navoda predlagatelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. Treba napomenuti da se dio navoda predlagatelja da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosi na pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak, a predmet ovog spora je brisovna tužba odnosno zahtjev tužitelja da se ispravi zemljišnoknjižno stanje na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini Z-12606/2020 od 16. prosinca 2020. Treba naglasiti da je sud pobijanoj presudi ocijenio da je prijedlog tuženika za pojedinačni ispravni postupak, u odnosu na suvlasničke dijelove ovdje tužitelja, valjalo odbiti jer da je tuženik u parničnom postupku trebao dokazati svoje pravo vlasništva, međutim kako je u ovom parničnom postupku povodom brisovne tužbe tuženik upravo i dokazao da je stekao dosjelošću vlasništvo na predmetnoj nekretnini, odnosno tužitelj nije dokazao da je valjalo ispraviti zemljišnoknjižno stanje pravilno je odlučeno da je brisovnu tužbu valjalo odbiti. Stoga o navodima koji se odnose na prethodni ispravni zemljišnoknjižni postupak ne ovisi odluka u ovom sporu.
7. Prema ocjeni ovog suda predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su istom tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić