Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-202/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Melite Tandara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EB, zbog kaznenih djela iz članka 147. stavak 1. i 2., a u svezi članka 51. Kazneni zakon (Narodne novine, broj: 125/11, 142/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika EB i privatne tužiteljice HB, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-1153/2020-27, od 10. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana, 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika EB i privatne tužiteljice HB, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-1153/2020-27, od 10. ožujka 2025., okrivljenik EB, proglašen je krivim zbog počinjenja pet kaznenih djela (točke I.-V. izreke presude) protiv časti i ugleda – uvreda – djela opisanih po članku 147. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivih po članku 147. stavak 2. KZ/11, u svezi s člankom 51. KZ/11, te mu je za svako kazneno djelo, utvrđena novčana kazna u visini od po 30 (trideset) dnevnih iznosa, visina dnevnog iznosa utvrđena je u iznosu od 44 (četrdeset četiri) eura, pa novčana kazna za svako djelo iznosi po 1.320,00 (tisuću tristo dvadeset) eura, nakon čega je osuđen na jedinstvenu novčanu kaznu od 3.000,00 (tri tisuće) eura, s tim da mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se novčana kazna na koju je osuđen u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura, neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. U slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljenik je dužan, na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11, izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku, naplatit će je prisilno Porezna uprava Ministarstva financija. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi tako da će se jedan dnevni iznos koji iznosi 50,00 eura (pedeset eura) zamijeniti s dva sata rada, sukladno odredbi članka 43. stavak 1. KZ/11. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, sukladno odredbi članka 43. stavak 3. KZ/11, pri čemu će se jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.

1.2. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) optuženik EB oslobođen je od optužbe da bi počinio devet kaznenih djela (točka X. izreke presude) protiv časti i ugleda – uvreda – djela opisanih po članku 147. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivih po članku 147. stavak 2. KZ/11, u svezi s člankom 51. KZ/11.

1.3. Na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08, protiv optuženika EB odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo ( točka XII. izreke presude) protiv časti i ugleda – uvreda – djelo opisano po članku 147. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 147. stavak 2. KZ/11.

1.4. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 1., 2. točkom 6. i 7. ZKP/08, okrivljenik EB obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka, u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, a sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljeni EB, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona i predlaže da županijski sud ukine pobijanu presudu i oslobodi ga od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv oslobađajućeg dijela navedene presude pravodobno je podn ijela žalbu privatna tužiteljica HB, po punomoćniku Toniu Vukičeviću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o izrečenoj sankciji i troškovima postupka, te predlaže da nadležni županijski sud pobijanu odluku preinači na način da se ista u pobijanom dijelu ukine, te se okrivljeni i za ta kaznena djela oglasi krivim, te se kazni strožom sankcijom uz obavezu naknade troškova zastupanja žaliteljice, sukladno dostavljenom troškovniku, uvećanom za troškove sastavljanja ove žalbe, podredno da se ista u skladu s iznesenim žalbenim navodima ukine, te se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijela je privatna tužiteljica i predložila da se ista odbije kao neosnovana.

5. Žalbe okrivljenika EB i privatne tužiteljice HB, nisu osnovane.

U odnosu na žalbu okrivljenika EB.

6. Nije u pravu okrivljenik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenog krivim zbog predmetnih kaznenih djela, na način kako mu je to stavljeno na teret privatnom tužbom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik putem društvene mreže Facebook inkriminiranih prigoda objavljivao objave sadržaja iz privatne tužbe, te da je objavljeni sadržaj postao dostupan većem broju osoba, navedeni tekst napisan s očiglednim ciljem omalovažavanja privatnog tužitelja, te da na takav način našteti njegovoj časti i ugledu.

8. Imajući u vidu izbor riječi i sadržaj teksta koji je objavljen putem Facebook profila očigledna je namjera okrivljenika usmjerena upravo na vrijeđanje i omalovažavanje privatne tužiteljice, odnosno namjera naštetiti časti i ugledu privatne tužiteljice , a inkriminacije koje se privatnoj tužiteljici stavljaju na teret predstavljaju isključivo negativne vrijednosne sudove koje okrivljenik iznosi protiv privatne tužiteljice.

9. Slijedom navedenog prema stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, te nije osnovan žalbeni navod pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja, niti da bi došlo do povrede kaznenog zakona.

10. Prema sudskoj praksi i pravnoj teoriji, uvreda je svako očitovanje kojim se omalovažava osjećaj osobne vrijednosti ili izražava nepoštovanje ljudskog dostojanstva druge osobe, a počinitelj mora biti svjestan uvrjedljivog sadržaja, svoje izjave, znaka ili djela. Točno je da isključenje protupravnosti kaznenih djela protiv časti i ugleda dolazi u obzir osobito u slučaju satire i karikature , jer je u njihovoj prirodi pretjerivanje koje je očito, što ipak ne znači da je svaka satira isključena iz kruga kaznenih djela protiv časti i ugleda, obzirom da prema stavu ovog suda pod krinkom satire zapravo je povrijeđena čast i ugled privatne tužiteljice na koji način je ostvareno biće kaznenog djela uvrede.

11. Sloboda izražavanja ograničena je pravom pojedinca da od drugih zaht ijeva štovanje njegova dostojanstva, da ga se ne omalovažava i da se ne umanjuje njegov ugled u životnoj zajednici. U ovom konkretnom slučaju i po stavu ovog drugostupanjskog suda okrivljenik u javnom prostoru objavljujući predmetne tekstove putem Facebook objave ne nastupa na način da iznosi svoje stavove, potiče raspravu o pojedinim pitanjima, a sve u svezi stranačkog djelovanja njih dvoje kao članova iste stranke SDP-a, već u namjeri da riječima u pogrdnoj formi, koje ne sadrže činjenice, koje nemaju supstance, na sugestivan način izjavljuje dojam o ličnosti privatne tužiteljice, te bez razumnog sadržaja izjavljuje svoje nepovoljno mišljenje o društvenoj sposobnosti i djelovanju i radu privatne tužiteljice.

12. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu i objektivnu, jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

13. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravni stav o odgovornosti okrivljenika na činjenici da isti ne osporava da je na svom Facebook profilu objavio tekst sadržaja preciziranog u izreci presude pod točkama I. do V., te s pravom zaključuje da je bio svjestan da se navedenim riječima omalovažava ugled i dostojanstvo privatne tužiteljice, koja je članica predsjedništva gradske organizacije SDP-a Grada Splita eksponiran u sredini toga grada. Isto tako s pravom prvostupanjski sud inkriminirane riječi tumači kao nešto vrlo negativno kojima se neka osoba u kolokvijalnom razgovoru, označava kao izrazito loša osoba.

14. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da inkriminirane riječi okrivljenika objavljene na Facebook profilu su išle za tim da se privatna tužiteljica okarakterizira kao loša osoba, te ponizi i omalovaži kako osobno, tako i u široj javnosti, a sve iz razloga međusobne netrpeljivosti.

15. Konačno, nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su inkriminirani tekstovi uvredljivog sadržaja kritične zgode objavljeni na Facebook profilu okrivljenika, te su uz privatnu tužiteljicu, iste vidjeli i svjedoci BB, VB, ĐB, DB, te MB, kao i da su predmetne objave putem društvene mreže bile dostupne većem broju osoba, te stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je objavom putem Facebook profila uvredljivih objava inkriminirana javna uvreda, koja je postala pristupačna većem broju osoba, čime su ostvarena sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11.

16. Dakle, pravilno vrednujući obranu okrivljenika, te posebno uzimajući u obzir da su odnosi okrivljenika i privatne tužiteljice od ranije poremećeni, prigovor okrivljenika vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, je i po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničime ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

17. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, okrivljenik upućuje na iste.

18. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjskim sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana.

19. Okrivljeni u svojoj žalbi ne navodi žalbenu osnov odluke o kazni, no kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj sud će se očitovati i o odluci o kazni.

20. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne.

21. Vijeće ovog drugostupanjskog suda, izrečenu kaznu prema okrivljeniku smatra primjerenom, te u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u tom dijelu. S obzirom na značaj olakotnih i otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, pri odabiru vrste i mjere, te imajući na umu da je predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, vodeći računa i o stupnju povrede zaštićenog dobra, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, je mišljenja da novčana kazna izrečena okrivljeniku uz primjenu članka 56. KZ/11, je u cijelosti primjerena počinjenom kaznenom djelu i ličnosti počinitelja i prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.

22. Stoga, novčana kazna uz primjenu članka 56. KZ/11, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se s navedenom kaznom, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenog i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja , te resocijalizacije okrivljenika.

23. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba okrivljenika, zbog naprijed navedenih razloga.

U odnosu na žalbu privatnog tužitelja.

24. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, privatni tužitelj u žalbi obrazlaže na način da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnos t između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Privatni tužitelj ukazuje da prvostupanjski sud, kada je okrivljenog oslobodio od optužbe, nije naveo razloge zašto smatra da nije dokazanim postojala namjera uvrede privatne tužiteljice, odnosno zašto smatra da nema malicioznog postupanja u sadržaju Facebook objave koji je objavio okrivljenik na svom Facebook profilu.

25. Suprotno istaknutom žalbenom prigovoru, prvostupanjski sud je u točkama 29. do 37. obrazloženja pobijane presude iznio jasne, dostatne i valjane razloge za svoj zaključak zašto smatra da nije dokazano počinjenje kaznenog djela stavljenog na teret okrivljeniku, te se privatna tužiteljica radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na iste, a druga je stvar što se privatna tužiteljica ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda.

26. Dakle, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju nije dokazano odnosno nije utvrđeno da bi okrivljenik putem društvene mreže Facebook uvrijedio privatnu tužiteljicu na način pobliže naveden u točki X. izreke presude.

27. Zaključno, kazneno djelo uvrede postoji samo ako privatni tužitelj na kojem je teret dokaza o postojanju činjeničnih tvrdnji, uspije dokazati da je riječ o uvredljivim objavama, u čemu privatna tužiteljica u konkretnom slučaju nije uspjela, tako da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključuje kako ne postoji zatvoreni krug indicija koje bi dovele do zaključka o ostvarenju kod okrivljenika objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela protiv časti i ugleda - uvredom u svom kvalificiranom obliku, odnosno da bi uvredljive objave postale pristupačne većem broju osoba putem Facebook objave.

28. Slijedom navedenog prema stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, te nije osnovan žalbeni navod pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja, niti da bi došlo do povrede kaznenog zakona.

29. U odnosu na odluku o kazni radi nepotrebnog ponavljanja privatna tužiteljica se upućuje na obrazloženje ove presude točke 20. -22.

30. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje privatni tužitelj u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjskim sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana.

31. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o troškovima postupka koju također privatna tužiteljica u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, valja istaći da je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 148.stavak 1. ZKP/08, u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točke 6. i 7. ZKP/08, obvezao okrivljenika da iste naknadi, imajući u vidu imovinske i materijalne prilike okrivljenika.

32. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenog, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

33. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski