1              Poslovni broj: II Kž-541/2023-5

Poslovni broj: II Kž-540/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog R. Č. i optuženog D. Č., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-I-192/2023. (K-29/2023.) od 23. studenoga 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog R. Č. i optuženog D. Č. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Š. i drugih, zbog kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog R. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a protiv optuženog D. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je odbijen prijedlog optuženog R. Č. za određivanje jamstva. U trajanje istražnog zatvora optuženicima je uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to R. Č. od 21. prosinca 2022. pa nadalje, a D. Č. od 11. ožujka 2021. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi R. Č. po branitelju, odvjetniku V. M., bez isticanja posebne žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor, a podredno isti zamijeniti određivanjem jamstva u iznosu od 50.000,00 eura ili odgovarajućim mjerama opreza, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žali se i optuženi D. Č. po braniteljici, odvjetnici J. S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine istražni zatvor optuženiku, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebnih pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza i/ili jamstvom. 

7. Tako u odnosu na postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. kod optuženog R. Č. valja istaknuti kako se isti neposredno nakon počinjenja kaznenih djela udaljio iz Z. gdje ima prijavljeno prebivalište te je tijekom cijelog kaznenog postupka bio nedostupan pravosudnim tijelima, a uhićen je tek po raspisanoj tjeralici i izdanom europskom uhidbenom nalogu, nakon što je u njegovoj odsutnosti donesena nepravomoćna osuđujuća presuda. Stoga imajući u vidu težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i ovog suda kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti, a blaže mjere u konkretnom slučaju u ovom trenutku nisu dostatna garancija kojom bi se prevenirala konkretna i neposredna opasnost od bijega kod ovog optuženika. Pri takvom stanju stvari njegove osobne i obiteljske okolnosti na koje ukazuje u žalbi ne umanjuju opisanu opasnost od bijega.

8. Nadalje, analizirajući okolnosti i način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, iskazani stupanj kriminalne volje i upornosti koji se posebice očituje u činjenici da su optuženici iz automatske puške ispalili najmanje 19 komada streljiva, a iz pištolja najmanje 3 komada streljiva prema oštećenicima, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako kod optuženog D. Č. postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se, za sada, može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Osim toga, optuženi D. Č. višestruko je pravomoćno osuđivana osoba pred pravosudnim tijelima T. R. za različita kaznena djela kao i pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, broj K-307/2020. od 14. prosinca 2020. za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz primjenu uvjetne osude, pa je očigledno da optuženik učestalo dolazi u sukob sa zakonom te da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo s obzirom da mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret počinjenje dva teška kaznena djela. Stoga, njegove obiteljske okolnosti koje ističe u žalbi ne utječu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

9. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje kako kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora jer se ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti u žalbi ponuđenim iznosom jamstva za optuženog R. Č.

10. Žalbene tvrdnje optuženog D. Č. kojima ukazuje na svoje loše zdravstveno stanje nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, optuženiku adekvatna zdravstvena skrb može pružiti i u zatvorskim uvjetima, Zatvorskoj bolnici ili drugoj zdravstvenoj ustanovi.

11. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da produljenjem istražnog zatvora optuženicima nije došlo ni do povrede načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu u konkretnom slučaju ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

12. Konačno, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip, jer sve gore opisane  okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, a niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

13. Stoga, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu, a u žalbi predložene mjere opreza, za sada, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela ovog intenziteta.

14. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2024.