Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-398/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Anamaria Zubović-Bogosavljev, kao suca pojedinca, uz sudjelovanje Zorane Trbović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika BO, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011, 143/2012, dalje: KZ/97) povodom optužnice oštećenika kao tužitelja FO, zastupanog po Goranu Marjanović, odvjetniku iz [adresa] od dana 13. lipnja 2016., nakon održane rasprave dana 23. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika oštećenika kao tužitelja OO, odvjetnice iz [adresa], okrivljenika BO i njegovog branitelja Marka Rogić, odvjetnika iz Rijeke, a u odsutnosti oštećenika kao tužitelja , dana 25. ožujka 2026 . donio je i javno objavio

p r e s u d i o je

I. Optuženik GO OIB [osobni identifikacijski broj], sin CO i Majke Marjane Radatović rođ. B, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, otac dvoje mlt. djece u dobi od 11 i 2,5 godine, zaposlen Aqua Vičević d.o.o. Rijeka, sa mjesečnim primanjima od 1500,00 eura, po zanimanju vodoinstalater, sa završenom trogodišnjom školom, bez imovine, osuđivan prema izvatku iz KE

Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

dana 8. rujna 2015. godine oko 15,00 sati ispred poslovnog prostora obiteljske tvrtke Fidal d.o.o. na adresi [adresa], nakon što je uništavao i razbijao po dvorištu obiteljske kuće oštećenika JO istoga pokušao udariti 2 metra dugim željeznim podupiračem govoreći mu: „Šta me gledaš pederčino, ubit ću te, sve ću vas zaklati“, nakon čega je oštećenik pozvao policiju da bi potom isti svome ocu CO rekao da ga nije briga za policiju, da će sve pobiti što je kod oštećenog izazvalo opravdan osjećaj ugroženosti i strah za vlastitu sigurnost, tjelesni integritet i život, budući da okrivljenik već duže vrijeme ponavlja napade i prijetnje usmjerene prema oštećeniku i njegovoj obitelji upravo sa namjerom da kod oštećenog izazove osjećaj ugroženosti i straha

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno iz mržnje prema bliskoj osobi upravo sa namjerom da kod oštećenog izazove osjećaj ugroženosti i straha,

čime da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11.

III. Na temelju članka 149.stavak 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj LO u obvezi je nadoknaditi troškove postupka s osnova paušalne svote u visini od 200,00 eura (dvjesto eura) te troškove s osnova nužnih izdataka optuženika te nužnih izdataka i nagrada njegovog branitelja o kojima će sud temeljem odredbe članka 148. stavak 4. ZKP/08 odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Oštećenik kao tužitelj JO preuzeo je kazneni progon i podigao je optužnicu protiv okrivljenika BO dana 13. lipnja 2016., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, a nakon što je svojim rješenjem ODO u Rijeci pod brojem K-DO-163/16-XXI od 24. svibnja 2016., temeljem čl. 206. st. 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupka odbacilo kaznenu prijavu protiv BO zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. K-372/2017 od 6. veljače 2024., optuženi GO oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22– dalje u tekstu KZ/11).

2.1.Na temelju članka 149. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) oštećenik kao tužitelj JO obvezan je naknaditi troškove iz kaznenog postupka iz članka 145. Poslovni broj Kž-211/2024-2 stavak 2. točka 1.- 6. KZ/11, te nužne izdatke optuženika BO i nagradu njegovog branitelja Marka Rogić, odvjetnika iz Rijeke.

3. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kž 211/24-2 od 19. travnja 2024 ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem.

4. Punomoćnik oštećenika kao tužitelja na raspravi 23.ožujka 2026. godine izmijenio je činjenični opis optužnice na način da je u trećem redu činjeničnog opisa iza riječi oštećenik dodao riječi „ JO“

5. U ponovljenom postupku optuženik pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za predmetno kazneno djelo, a svoju je obranu iznosio na kraju dokaznog postupka.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to obavijest o žrtvi kaznenog djela III PP Rijeka od 8. rujna 2015, fotografije željeznog podupirača i oštećenih stvari (list 8-11 spisa) u Rješenje ODO u Rijeci broj K-DO-1383/15 od 29. ožujka 2016., u spis K-585/2016. u kojem oštećenik ima poziciju optuženika zbog kaznenog djela tjelesne ozljede počinjena na štetu članova obitelji BO , u kaznenu prijavu oštećenika kao tužitelja glede mjesta i vremena podnošenja, temeljem čl. 431.st.8. ZKP/08 pročitani zapisnici o saslušanju oštećenika kao tužitelja JO u svojstvu svjedoka te svjedoka EO, TO, ĐO, NO, uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o vanraspravnom saslušanju svjedoka ĆO. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u kaznenu evidenciju za optuženika (list 274- 276 spisa).

7. Uvidom u obavijest žrtvi kaznenog djela 3. PP broj 511-09-05-3490/15 DB od dana 8. rujna 2015. utvrđeno je da je oštećenik kao tužitelj od 3. PP Rijeka dobio obavijest žrtvi kaznenog djela.

8. Uvidom u fotografije željeznog podupirača i oštećenih stvari u dvorištu utvrđeno je da su na slici, na strani 8-11 vidljivi ostaci razbijenog zida.

9. Oštećenik kao tužitelj JO ispitan u svojstvu svjedoka , iskazivao je da je to bio negdje početak 9. mjeseca 2015. godine i on je radio u uredu koji se nalazi u obiteljskoj kući. Čuo je razbijanje vani i izašao je van i vidio je bratića BO koji razbija sa macom podupirače koji drže zid od stepeništa a koji se tada radio. Vidio je da se isti nešto mrmlja u bradu i kad ga je vidio rekao je „Ubit ću te pederčino“ i on je nakon toga krenuo ući nazad u ured i isti je tada bacio za njim jedan podupirač, jednu gredicu od metar i pol i stare skije. Tada je sa njim u uredu bio njegov otac i oni su tad pozvali policiju, a kad je došla policija isti su im rekli da moraju doći dati iskaz u policiju. Kada se vratio od davanja iskaza sva njihova pošta je bila porazbacana po cesti i poštanski sandučić i komadi tog zida pa ni jedan automobil nije mogao proći po cesti.

9.1. Na izričit upit pun. oštećenika kao tužitelja iskazuje da je čuo da otac CO njega smiruje i govori mu da ide u kuću, a na što isti je govorio da će svih poklat. Njegov otac je vidio ovaj događaj na način da je sve vidio iz ureda koliko se može vidjeti, ali nije izlazio van. Na daljnji upit iskazuje da je on radi izgovorenih riječi BO osjećao strah za sebe i svoju obitelj.

9.2. Na izričit upit branitelja okrivljenika iskazuje da on nije vidio da je toga dana okrivljenik uhićen, a na daljnji upit iskazuje da on nije ni riječi rekao BO, nego je otišao nazad u ured.

9.3. Na daljnji upit iskazuje da je čuo oca okrivljenika da dolazi iz garaže i da govori okrivljeniku da se smiri.

9.4. Na daljnji upit iskazuje da kada je on otišao u ured pozvati policiju tada je čuo oca od okrivljenika da dolazi i da mu govori da se smiri.

9.5. Na daljnji upit iskazuje da ne zna tko je od susjeda čuo što se događa, pretpostavlja da je netko morao čuti, a baš da li je netko vidio to ne zna.

9.6.Na daljnji upit iskazuje da se protiv njega na ovom sudu vodi postupak gdje je on okrivljenik a gdje je ĐO oštećenik, a odnosi se na događaj od kolovoza 2015. godine.

10. Svjedok KO ispitan na raspravi, iskazivao je na način da je navodio da on i kolega TO su policijski službenici II PP Rijeka, te su u sklopu svog redovitog obavljanja poslova zaprimili kaznenu prijavu gospodina FO i sve ono što je on naveo su stavili u kaznenu prijavu. Na izričit upit suca iskazuje da on i kolega nisu izlazili na lice mjesta događaja nego je izašla njihova ophodnja. Koliko je njemu poznato za inkriminirani događaj zatražena je intervencija policije te je šef smjene poslao ophodnju, a on ne zna tko je tom prigodom bio u ophodnji.

11. Svjedok TO ispitan iskazivao je da misli da je inkriminiranom zgodom bio u svojstvu zapisničara kada su kolega KO i on zaprimila kaznenu prijavu od oštećenika FO i misli da se radilo o prijetnji koliko se sjeća. Na izričit upit suca iskazao je da se ne sjeća da li je u ovom slučaju izašla na teren autoophodnja i baš se ničega ne sjeća iz tog slučaja.

12. Svjedok ĐO ispitan, iskazivao je da je inkriminiranog dana bio u garaži i pospremao je i bila su mu širom otvorena vrata i u jednom trenutku je čuo automobil koji dolazi i taman je iznio smeće iz garaže i vidio je da službenim autom dolazi njegov sin GO s posla. Isti mu je rekao da je umoran i da nije stigao jesti i produžio je kući. Nakon 10 minuta on je ušao u kuću i taman je njegov sin radio sendvič i došla je policija na vrata po njegovog sina BO i on ne zna u vezi čega su isti došli. Na izričit upit suca iskazuje da on poznaje FO koji je njegov nećak i toga dana ga je vrlo kratko vidio jer oni imaju poslovni prostor u podrumu njihove kuće, a na daljnji upit da li su se njegov sin GO i JO tog dana vidjeli u trenutku kada je on vidio BO, iskazuje da se tada nisu vidjeli. Na daljnji upit iskazuje da mu se tom prigodom njegov sin nije činio uzrujan. Na daljnji upit iskazuje da njegov sin i JO nisu bili posvađani, ali nakon događaja od 30. srpnja 2015. ne razgovaraju, a ni tada kada je došla policija nisu razgovarali.Na izričit upit punomoćnika oštećenika kao tužitelja navodi da misli da je njegov sin došao kući oko 15,00 sati, a misli da je došao s bijelim službenim autom marke VW Cady. Pretpostavlja da je tada njegov sin bio zaposlen ili u Energu ili Vodovod i kanalizacija. Na daljnji upit iskazuje da ne vidi poslovni prostor FO iz svoje garaže, te da misli da su po njegovog sina došla dvojica policajaca.

13. Svjedok NO ispitan, iskazivao je da se inkriminiranom zgodom nalazio ispred garaže njihove obiteljske kuće gdje je nešto čistio oko automobila jer ga je spremao za tehnički pregled, te je u jednom trenutku vidio da je njegov brat GO došao s posla i ušao je u kuću. On je nakon cca 10 minuta ušao u kuću i nakon toga je došla policija po njegovog brata. Na izričit upit suca iskazuje da on tom prigodom nije vidio FO, niti je njegov brat istoga vidio. Tom prigodom mu se njegov brat nije činio uzrujan. Na daljnji upit iskazuje da njegov brat i JO nisu u dobrim odnosima a nisu bili ni prije inkriminiranog događaja jer je JO tjelesno ozlijedio njegovu majku i oca. Na izričit upit punomoćnika oštećenika kao tužitelja iskazuje da se sa mjesta gdje je stajao ispred garaže vidi poslovni prostor FO.

14. Svjedok ĆO ispitan vanraspravno 11. ožujka 2026. (utvrđeno je da je isti u 3. stupnju tazbinskog srodstva sa okrivljenikom), naveo je da ostaje kod svog iskaza kojeg je dao na raspravi od 4. siječnja 2024.g. kada je iskazivao da su inkriminiranom zgodom radili baki drugi prilaz u kuću i sagradili su zid i kada je to GO vidio počeo je razbijati i kada je izašao van iz kancelarije njegov sin JO, GO je počeo vikati i govoriti vulgarnosti povišenim tonom i vikao je „Ubit ću vas„ i „Zaklat ću vas“ i bacio je prema njegovom sinu podupirač koji je jako težak i velik a on je samo počeo vikati FO da se vrati u kancelariju i da zove policiju. Sin se odmah vratio u poslovni prostor i zvao policiju. Na izričit upit iskazuje da mu je sin rekao da se boji BO, a on može reći da isti ima problema i sa drogom i sa alkoholom i da je to problem. Na izričit upit branitelja optuženika iskazuje da on sa vrata kancelarije nije vidio BO nego ga je samo čuo i vidio je podupirač. Na daljnji upit iskazuje da je GO bio sam, a nakon toga što je bacio podupirač došao je njegov otac koji ga je pokušao smiriti, odnosno isti nije bio u tom trenutku zajedno s ocem. Na daljnji upit iskazuje da nije točno da je njegov sin istukao oca od BO. Točno je da njegov sin i GO imaju više sudskih sporova.

15. Na kraju dokaznog postupka svoju obranu je iznosio optuženik koji je navodio da ustraje kod obrane koju je dao u prethodnom tijeku postupka kao i kod obrane koju je iznio na zapisniku od dana 1. veljače 2024 i nema ništa drugo za dodati.

15.1. Uvidom u zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika BO (list 27 spisa ODO Rijeka K-DO-163/10-XXI) utvrđeno je da je optuženik na način da je u bitnome navodio da je već dulje vrijeme u zavadi s bratićem HO i sa cijelom njegovom obitelji, te da inkriminiranog dana nije prijetio oštećeniku jer da ga nije ni vidio. Kada je došao sa posla da nikoga nije bilo u dvorištu, da je on ušao u kuću i da nije izlazio dok po njega nije došla policija u večernjim satima, a koji su mu rekli da mora dati izjavu jer da je prijetio oštećeniku. Navodio je da je isti agresivan prema njegovim roditeljima i da je 30. srpnja 2015. teško tjelesno ozlijedio njegovog oca i da je napao njegovu majku i da smatra da ga je zato lažno prijavio za prijetnju.

16. Uvidom u izvadak iz Kaznene evidencije za optuženika (list 274-276 spisa) utvrđeno je da je isti do sada kazneno osuđivan osoba.

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ova sutkinja nije mogla utvrditi nesporno da su se u ponašanju okrivljenika stekla obilježja kaznenog djela koje se optužnicom okrivljeniku stavlja na teret.

18. Naime, tijekom dokaznog postupka, kao nesporno je utvrđeno jedino da optuženik i oštećenik nisu u dobrim odnosima, odnosno da su u zavadi.

19. Optuženik se brani da nije počinio kazneno djelo koje mu se po oštećeniku kao tužitelju stavlja na teret, a u njegovu korist svjedočili su njegov otac i brat, a dok oštećenik kao tužitelj svjedoči da mu je optuženik inkriminiranom zgodom prijetio i takav njegov iskaz potvrdi je njegov otac.

20. Dakle, s obje strane imamo zainteresirane svjedoke, a također je nesporno tijekom dokaznog postupka utvrđeno da nitko osim optuženika i oštećenika nije nazočio inkriminiranom događaju, a svjedoci ovlaštene službene osobe se nisu sjećali da li je tko izlazio na teren radi ovog događaja odnosno nisu se detaljno sjećali inkriminiranog događaja . Ovdje se praktički radi o riječi oštećenika protiv optuženikove riječi, te je nesporno da su između njih narušeni odnosi. Točno je da je optuženik imao motiva počiniti kazneno djelo za koje je optužen i da postoji vjerojatnost da je to djelo i počinio, ali za osuđujuću presudu potrebno je spomenuto nedvojbeno utvrđenje (do kojeg ne dolazi u konkretnom slučaju).

21. Dakle, prema stavu ovog suda činjenično stanje nije dovoljno dokazano za donošenje osuđujuće odluke u odnosu na optuženika.

22. Slijedom svega naprijed narečenog, ovaj sud je primijenio pravilo "in dubio pro reo"

22.1. Nesporno je da tijekom ovog postupka postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje, kao i oni čiji sadržaj ne upućuje u postojanje neke odlučne činjenice, a tada postoji potreba ocjenjivanja koji je od tih dokaza vjerodostojan i temeljem takve ocijene treba donijeti odluku.

22.2. Sud ima dužnost savjesno ocijeniti dokaze, no u tom ocjenjivanju sud nije vezan niti ograničen nekim formalno dokaznim pravilima, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza.

22.3. Pravilo "in dubio pro reo" primjenjuje se kad nije moguće otkloniti dvojbe oko postojanja, odnosno ne postojanja neke odlučne činjenice, a u ovom slučaju je to postojanje namjere optuženika i njegovog postupanja, a nije zanemarivo ni to da tijekom samog postupka nije dokazana namjera optuženika, jer postupanje s namjerom predstavlja bitno obilježje bića kaznenog koje se optuženiku stavlja na teret.

22.4.Treba istaknuti i to da pravilo "in dubio pro reo" je pravilo u kojem se radi o pravno- logičnom pomagalu kada se ne postojanje ili postojanje kakve činjenice uzima u korist optuženika, jer sud nije mogao temeljiti svoje zaključke o postojanju ili ne postojanju neke pravno odlučne činjenice na pretpostavkama, obzirom da dokazi provedeni tijekom postupka dopuštaju mogućnost zaključivanja da neka činjenica postoji ali i ne postoji.

23. Slijedom svega naprijed narečenog, sud je imajući u vidu analizu provedenog dokaznog postupka, u konkretnom slučaju zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo kako je to navedeno u izreci presude, i to kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11.

24. Tijekom postupka nije bilo moguće nesporno utvrditi na nedvosmislen i potpun način zaključiti da je optuženik počinio navedeno kazneno djelo, pa je sud odlučio osloboditi ga odgovornosti, kako je to navedeno u izreci presude.

25. Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 optuženog BO oslobodio od optužbe.

26. Oštećenik kao tužitelj JO temeljem čl. 149.st.3. ZKP/08 dužan je nadoknaditi troškove postupka s osnova paušalne svote u visini od 200,00 eura (dvjesto eura) te troškove s osnova nužnih izdataka optuženika te nužnih izdataka i nagrada njegovog branitelja o kojima će sud temeljem odredbe članka 148. stavak 4.

ZKP/08 odlučiti naknadno posebnim rješenjem

27. Slijedom svega naprijed narečenog, odlučeno je kao u dispozitivu ove presude.

U Rijeci, 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Anamaria Zubović-Bogosavljev

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude (čl.463.st.1. ZKP/08).

Žalba se podnosi ovome sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.