REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-222/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse, Mirjane Magud i mr.sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu protiv tuženice SZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-532/2025-2 od 29. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-44/2020-108 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.1. Protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-532/2025-2 od 29. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-44/2020-108 od 24. ožujka 2025. 1. i 2. tužitelji (dalje: tužitelji) su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnog pitanja koje smatraju važnim za odluku u sporu te razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanje glasi:
„Je li za ostvarivanje prava na izgubljenu dobit s osnova najamnine nužno dokazivati radnje iznajmljivanja nekretnine, odnosno postojanje konkretnih ponuda za najam ili je za ostvarivanje prava dovoljno ocijeniti kako postoji realna mogućnost ostvarivanja dobiti?“ Ističu da je ovo pitanje važno za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da“ nema prakse revizijskog suda, a radi se o institutu izmakle dobiti koji se često rabi u praksi baš kroz vid izgubljene najamnine ili zakupnine.“
1.2. Ujedno, tužitelji prijedlog za dopuštenje revizije podnose tvrdeći da je donošenjem pobijane presude došlo do povrede njihovog temeljnog prava na pravično suđenje kroz pretjerano formalistički pristup nižestupanjskih sudova rješavanju predmeta spora.
2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženica naknadi štetu koja im je nastala time što je tuženica na javnoj površini postavila ogradu i time onemogućila kolni pristup do nekretnine (kuće) koju su naslijedili od oca. Sporna je osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadu štete po osnovi izgubljene dobiti od davanja nekretnine u najam/zakup, jer tužitelji tvrde da ih je tuženica postavljanjem ograde onemogućila da izvrše potrebne popravke na kući i time je osposobe za iznajmljivanje.
5. Pitanje postavljeno u prijedlogu koncipirano je tako da odgovor na njega ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, a tužitelji polaze od tvrdnje tužitelja da je za dokazivanje izmakle dobiti dovoljna sama mogućnost iznajmljivanja kuće. Međutim, u smislu čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" , broj: 35/07, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima te stoga nije dovoljna apstraktna (teorijska) mogućnost ostvarivanja dobiti. Bitno je i jesu li tužitelji zaista imali namjeru iznajmljivati nekretninu ili nisu. Načelni odgovor na ovako postavljeno pitanje praktično i nije moguće dati, jer odgovor o ovisi od okolnostima svakog konkretnog slučaja, a sudovi nižeg stupnja su naveli razloge zbog kojih tužitelji u ovom slučaju nemaju pravo na naknadu štete za izmaklu dobit (ne samo činjenicu da tužitelji nisu iznajmljivali kuću prije nego što je tuženica postavila ogradu 2016. nego to nisu učinili ni nakon uklanjanja ograde 2017., a na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. siječnja 2022. tužiteljica LZ je u svom iskazu navela da su ona i njezin brat tužitelj AZ imali namjeru urediti kuću i djeci omogućiti stanovanje u toj kući).
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenog pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
7. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na pravično suđenje ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da iznese odlučne činjenice te predloži dokaze za istaknuti zahtjev i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, dok je pravo izbora i ocjene izvedenih dokaza pridržano za sud (čl. 8., čl. 220. i 229. ZPP). U svojoj je odluci kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud, iznijeli su dostatne, relevantne i uvjerljive razloge činjenicama odlučnim za ishod spora te posljedično razloge o neosnovanosti zahtjeva tužitelja, i te se odluke ne može smatrati neobrazloženima, pretjerano formalističkima ili arbitrarnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da je tužiteljima u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer sama činjenica da je njihov zahtjev za naknadu štete odbijen ne znači istovremeno povredu tog prava.
8. Dakle, kako tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
