Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-29/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Skukan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 35, protiv tuženika GIANA d.o.o., Zagreb, Grada Chicaga 27, OIB: 54809880189, kojeg zastupa punomoćnica Štefanija Čukman, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 61/1, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 23. prosinca 2025. poslovni broj: Pr-816/2025-52, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-816/2025-52 od 23. prosinca 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da se nova glavna rasprava ima održati pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se nedopuštena i nezakonita odluka tuženika temeljem koje je tužitelju prestao radni odnos zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1.9.2018.g. i temeljem koje je tužitelju prestao status osigurane osobe pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s danom 5.4.2020. godine, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika, zasnovano ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 10.9.2018. godine, nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto vodeći komercijalist iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10.9.2018. godine, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana ".

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenje prvostupanjske presude do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu i preinačiti presudu, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje time da se ponovljeni postupak vodi pred drugim sucem pojedincem.

3. U odgovoru na žalbu tuženik opreza radi ističe nepravovremenost žalbe, navode žalbe ocjenjuje paušalnim i neosnovanim te ističe da je pisanim dokazima u spisu dokazao kako je tužitelj izbjegavao dolazak u ured, da na nebrojene pozive tuženika nije vratio sredstva poslodavca uključujući auto, laptop i telefon već je auto tuženiku vratio oštećen više od mjesec dana nakon otvaranja bolovanja i tek kad mu je istekla registracija, a telefon i laptop još uvijek nije vratio. Tvrdi da je uložio sve napore i valjano dostavio odluku o otkazu tužitelju, sukladno Zakonu o parničnom postupku što je jasno vidljivo iz dokaza koje je priložio uz odgovor na tužbu i priloženih potvrda Hrvatske pošte. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, a podredno ako odluku o otkazu utvrdi nezakonitom iz bilo kojeg razloga odlučiti o sudskom raskidu ugovora o radu s danom 5. travnja 2020.

4. Žalba je osnovana i pravovremena budući je podnesena 7. siječnja 2026., a prvostupanjska presuda objavljena je 23. prosinca 2025.

5. Prije svega valja navesti da je o tužbenom zahtjevu tužitelja prethodno prvostupanjski sud odlučio presudom posl.br. Pr-5210/2020-29 od 27. listopada 2022. na način da je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika temeljem koje je tužitelju prestao radni odnos zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2018. i temeljem kojeg je tužitelju prestao status osigurane osobe pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 5. travnja 2020. te da ugovor o radu nije prestao kao i zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto vodećeg komercijaliste, dakle identičan tužbeni zahtjev kakav je odbijen i sada pobijanom presudom. Citirana prvostupanjska presuda povodom žalbe tužitelja potvrđena je presudom ovog drugostupanjskog suda posl.br. Gž R-14/2023 od 1. veljače 2023. na koju je tužitelj, nakon što mu je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd-2788/2023-2 od 4. travnja 2024. dopuštena revizija u vezi pitanja o pravilnosti dostave propisan člancima 141. 142. i 143. ZPP, podnio reviziju koja je i prihvaćena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1027/2024-3 od 26. ožujka 2025. te su ukinute presuda Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž R-14/2023 od 1. veljače 2023. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-5210/2020- 29 od 27. listopada 2022. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku i nadalje je među parničnim strankama sporno da li je nastupila prekluzija prava tužitelja za traženje sudske zaštite povodom otkaza ugovora o radu, a vezano za sporno pravno pitanje da li je tužitelju na valjani način dostavljena odluka o redovnom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika koju je tuženik donio 24. siječnja 2020.

7. Na sporne okolnosti prvostupanjski sud proveo je dokaze pobliže navedene u točki 3. obrazloženja pobijane presude te zaključuje da je tuženik 13. ožujka 2020. na oglasnoj ploči objavio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju na koji način je po proteku od 8 dana odluka o otkazu dostavljena tužitelju 22. ožujka 2020. , prethodno utvrdivši da je tuženik 12. veljače 2020. pribavio Uvjerenje o prebivalištu za tužitelja iz kojeg je razvidno da je adresa prebivališta istovjetna adres i navedenoj u otkazu ugovora o radu na koju je pokušana prva dostava; da je mjesec dana nakon pribave uvjerenja o prebivalištu tuženik 13. veljače 2020. pokušao drugu dostavu putem kurirske službe Pinklec, a da tužitelj nije preuzeo pošiljku niti se javljao na telefon ; da je 18. veljače 2020. tuženik pokušao drugu dostavu putem Hrvatske pošte, sukladno odredbama članka 143. stavak 4. Zakona o parničnom postupku i da je tužitelj obaviješten o predmetnoj pošiljci te istu nije preuzeo te da su dana 12. ožujka 2020. mjesec dana nakon pribave Uvjerenja o prebivalištu, „tuženoj vraćene sve pokušane dostave i tek je tada dostava pokušana putem oglasne ploče čime su ispunjene pretpostavke iz odredbi članaka“.

7.1. U točki 18. obrazloženja prvostupanjski sud još navodi da je , uzevši u obzir sve iskaze svjedoka i stranaka, utvrdio da je u slučaju donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju od 24. siječnja 2019. tuženik ispunio zakonske pretpostavke za dostavu pismena sukladno odredbi članka 143. stavku 4. ZPP obzirom adresa koja je prijavljena MUP-u nije različita adresi koju je tužitelj dostavio poslodavcu, pa da se stoga primjenjuje rok od 15 dana, a ne 30 dana unutar kojeg roka je ponovljena dostava tužitelju i to bezuspješno. Posljedično takvim utvrđenjima odbija tužbeni zahtjev zbog nastupa prekluzije na sudsku zaštitu.

8. U žalbi tužitelj prije svega osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da bi mu dostava odluke o otkazu ugovora o radu bila dostavljana na pravilan način pri tome citirajući odredbe članka 141., 142. i 143. ZPP kao i sadržaj revizijske odluke broj: Rev- 1027/2021-3 te iz odgovora na revizijska pitanja zaključuje da je evidentno da tuženik nije pokušao ni odgovarajuće dostave niti su pokušaji dostave bili ispravni, niti je broj dostava bio dovoljan, a niti je ispoštovan rok koji mora proći između ispravnih pokušaja dostava. Ukazuje da u presudi koja ima osam strana sud konstatira samo opće činjenice dok razloge usvajanja tužbenog zahtjeva daje u točki 14. (?) presude koji ima nekoliko redaka i još nije razumljiva. Pri tome citira obrazloženje iz kojeg proizlazi da sud zaključuje da je iz objave odluke na oglasnoj ploči "vidljiva namjera poslodavca obavijestiti tužitelja o mogućnosti otkazivanja njegovog ugovora o radu, poziva na iznošenje obrane, i postupanje suprotno ZPP, a na koju se tužitelj oglušio do rujna 2020." čime ne iznosi razloge vezano za otkaz ugovora o radu već na obavijest tužitelju o mogućnosti otkaza ugovora o radu i to još u rujnu 2020. iako je odluka o otkazu donesena 24. siječnja 2020. Ističe da se u vrijeme dok mu poslodavac pokušava dostaviti odluku o otkazu, ne znajući za navedeno, očitovao na opomenu na koje se očitovanje tuženik očitovao ujedno tvrdeći da je uz dopis od 7. veljače 2020. kojim putem odvjetnika dostavlja očitovanje na opomenu tuženiku dostavio i punomoć za odvjetnika Marka Skukana kojeg je opunomoćio za sva radno pravna pitanja navodeći još da je tuženik 10. veljače 2020. zaprimio očitovanje tužitelja kao radnika te da je tuženik dopisom bez datuma putem odvjetnika odgovorio i dostavio tužitelju svoju obavijest o postupanju povodom zaprimljene pritužbe. Iz takvog postupanja tuženika zaključuje da punomoćnik poslodavca i sam poslodavac u svojim dopisima koje dostavljaju njegovom punomoćniku 21. veljače 2020., a na koje uporno ne stavljaju datum, u biti održavaju u zabludi tužitelja kao radnika da nikakva odluka o prestanku njegovog radnog odnosa ne postoji budući se nakon donošenja odluke o otkazu očituju njegovom punomoćniku na način koji pretpostavlja da odluka o otkazu nije donesena, a ujedno se tuženik tim dopisom očitovao i o postupanju povodom zaprimljene pritužbe zbog uznemiravanja koja sadržajno predstavlja obavijest o postupanju povodom prijave radnika iz članka 134. Zakona o radu. Nastavno u žalbi osporava pravilnost vršenih dostava odluke o otkazu ukazujući da je dana 22. ožujka 2020. bila nedjelja, a da je 23. ožujka 2020. stupila na snagu Odluka Stožera civilne zaštiti o zabrani napuštanja mjesta prebivališta sve radi pandemije korona virusa zbog čega se ni teoretski nije mogao upoznati sa sadržajem odluke s oglasne ploče koja je bila obješena u drugom gradu. Osporava i da bi mu kurir Pinkleca ostavio obavijest niti da ga je zvao telefonom jer privatni broj telefona poslodavac nije imao, a službeni telefon da je poslodavac još 24. siječnja 2020. blokirao. Osporava i da bi poštar Hrvatske pošte pokušao na zakonit način izvršiti dostavu i da je poštar ostavio obavijest na koje okolnosti tuženik nije priložio nikakve dokaze budući da ni isprave Hrvatske pošte nisu javne isprave. Zaključno ponovno ističe da je obrazloženje prvostupanjskog suda potpuno nerazumljivo poglavito u dijelu u kojem u točki 17. pobijane presude navodi da je postupio po uputi VS RH, a da rješenje Vrhovnog suda ne sadrži nikakvu uputu pa da iz svega iznesenog proizlazi da su ostvareni svi žalbeni razlozi na koji način da mu je povrijeđeno pravo zaštićeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz članka 14. stavka 2. Ustava RH, članka 29. stavka 1. Ustava RH i to prava na pošteno suđenje iz članka 6. Konvencije i ustavno pravo na rad i slobodu rada sadržanu u članku 55. Ustava RH.

9. Ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 365. stavku ZPP utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Međutim utvrđeno je da je ostvarena u žalbi sadržajno isticana bitna povreda odredaba parničnog članka postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZZP jer presuda ne sadrži relevantne razloge o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji utvrđenje da je tuženik odluku o otkazu dostavio u skladu sa člankom 143. stavkom 4. ZPP posljedično kojem utvrđenju zaključuje da je nastupila prekluzija prava na zahtijevanu sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa i odbija tužbeni zahtjev.

10. Člankom 120. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prijeporne odluke o otkazu ugovora o radu – dalje u tekstu – Zakon o radu) propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku (stavak 1.), da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (stavak 2.) i da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (stavak 3.), dok se prema tada važećoj odredbi članka 132. Zakona o radu na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. tog Zakona, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Člankom 133. Zakona o radu određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), stavkom 2. tog članka, ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom , a stavkom 3. da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

11. U konkretnom slučaju nije bilo sporno da način dostave odluke o otkazu radniku nije bilo uređeno pravilnikom o radu ili nekim drugim aktom tuženika , te da je stoga tuženik odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju trebao dostaviti prema odredbama tada važećeg Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19).

12. Člankom 142. stavkom 1. ZPP propisano je da će se fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti, tužba, platni nalog, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek, dostav iti osobno stranci odnosno njezinom zakonskom zastupniku odnosno opunomoćeniku. Ostala pismena dostavit će se osobno kada je to tim Zakonom izričito predviđeno ili kada sud smatra da je zbog priloženih isprava u izvorniku ili zbog kojega drugog razloga potrebna veća opreznost. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava prema podacima iz tužbe, odnosno spisa ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1. ili 2. tog Zakona pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovoga Zakona, na koji način je dostava obavljena. Člankom 141. stavkom 1. ZPP propisano je da ako se fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena nekome od njezinih poslovno sposobnih članova kućanstva, koji je dužan primiti pismeno, ili prema stavku 2., ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tamo ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane primiti pismeno.

13. Člankom 143. stavkom 1. ZPP određeno je da ako se osobama iz članka 141. i 142. ovoga Zakona dostava ne uspije obaviti prema odredbama tih članaka, dostava će im se iznova pokušati obaviti na adresi njihova prebivališta u [adresa] prema podacima o njihovu prebivalištu koji će se pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova. Nastavno stavkom 2. tog članka propisano je da ako se osobama iz članka 141. i 142. ovoga Zakona ponovna dostava prema odredbama tih članaka ne uspije obaviti ni na adresi iz stavka 1. ovoga članka, dostava će se tim osobama pokušati još jednom obaviti prema odredbama tih članaka nakon isteka roka od trideset dana. Ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Stavkom 3. tog članka nadalje je propisano da ako prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je osoba iz stavka 1. ovoga članka prijavila boravište u kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti (članak 143.a), dostava će se toj osobi p rema odredbi stavka 1. ovoga članka pokušati obaviti na adresi njezina upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način (članak 143.a). Ako dostava ne uspije ni na adresi boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjes tu ili na drugi prijavljeni način, postupit će se prema odredbi stavka 2. ovoga članka. Prema stavku 4. tog članka ako se adresa navedena u tužbi prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova ne razlikuje od adrese prebivališta, a osoba kojoj se dostava ima obaviti nije prijavila adresu boravišta u [adresa], odnosno drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti (članak 143.a), dostava će joj se još jednom pokušati obaviti na adresi iz tužbe nakon isteka roka od petnaest dana prema odredbama članka 141. ili 142. ovoga Zakona. Ako ni ta dostava ne uspije, dostava će se obaviti prema odredbi stavka 2. ovoga članka.

14. Prvostupanjski sud u točki 18. obrazloženja navodi da je „uzevši u obzir iskaze svjedoka i stranaka utvrdio da u slučaju donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju od 24.1.2019. godine tuženik ispunio zakonske pretpostavke za dostavu pismena sukladni odredbi članku 143.st.4. Zakona o parničnom postupku, obzirom da adresa koje je na MUP-u prijavljena za tužitelja, a koje je uvjerenje pribavio tuženik, nije različita od adrese koju je poslodavcu dostavio tužitelj, stoga se primjenjuje rok od 15 dana, a ne 30 dana:“ Izneseni razlozi o izvršenoj pravilnoj dostavi nisu razumljivi s aspekta naprijed citiranih odredbi članka 141., članka 142. i 143. ZPP , a niti je prvostupanjski sud utvrđivao da li je dostava odluke o otkazu od strane Hrvatske pošte pokušana na način propisan člankom 142. ZPP, odnosno da li je , ako tužitelj nije bio zatečen na adresi prebivališta ostavio obavijest jednoj od osoba navedenih u članku 141. stavku 1. ili stavku 2. ZPP pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu, da li je dostavljač postupajući po toj obavijesti ponovno pokušao dostavu i što uopće znači „obaviješten, nije podigao pošiljku“, niti je ocijenio dokaze dostavljene od strane tuženika vezano za dostavu odluke o otkazu predanoj Hrvatskoj pošti 24. siječnja 2020., zatim one predanoj kurirskoj službi 13. veljače 2020. i konačno predanoj Hrvatskoj pošti 18. veljače 2020. sve na listu od 54 do 65 spisa.

15. Prvostupanjski sud nije iznio nikakve razloge u svezi u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužitelja kojima osporava pravilnost načina na koji je tuženik izvršio dostavu predmetne odluke o otkazu zbog čega se ukazuju osnovanim žalbeni navodi tužitelja da mu je pobijanom presudom povrijeđeno člankom 6. Konvencije o temeljim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/6, 2/10 i 13/17) i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pravično suđenje u vidu povrede prava na obrazloženu odluku.

16. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud je primjenom članka 369. stavka 1. ZPP ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da je koristeći ovlasti iz članka 371. ZPP odredio da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe članka 166. stavka 3. ZPP.

18. U nastavku postupka prvostupanjski ponovno će provesti sve već provedene dokaze pa tako i čitanjem pisanih isprava i dokaza kojima tuženik dokazuje način na koji je pokušavana dostava odluke o otkazu tužitelju radi utvrđenja da li su se ispunile pretpostavke da se odluka o otkazu tužitelju dostavi putem oglasne ploče tuženika pri tome vodeći računa o navodima tužitelja kojim osporava pravilnost dostave putem Hrvatske pošte i kurirske službe Pinklec kao i ostalim navodima iznijetim tijekom prvostupanjskog postupka, a koje ponavlja u žalbi, koje se odnose na postupanje tuženika u vrijeme kada mu pokušava dostaviti odluku o otkazu te će činjenice odlučne za ocjenu ostvarenja pretpostavki da se dostava odluke o otkazu izvrši putem oglasne ploči utvrditi na način određen člankom 8. ZPP, dakle prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te će stečeno uvjerenje biti dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima vodeći računa o odredbama članka 141., 142. i 143. ZPP kojima je uređen način osobne dostave na koji se način odluka o otkazu mora dostaviti tužitelju kao i pravnom shvaćanju izraženom u revizijskoj odluci broj: Rev 1027/2024 - 3 od 26. ožujka 2025. U slučaju utvrđenja da dostava odluke o otkazu tužitelju nije izvršena na način propisan za osobnu dostavu, a vodeći računa da odredbe članka 133. stavka 1. Zakona o radu propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, treba tumačiti tako da se u slučaju pisanog otkaza taj rok računa od dana dostave odluke (kao pravilo), a iznimno u onim slučajevima kada radniku odluka o otkazu nije dostavljena , rok za zahtijevanje zaštite povrijeđenog prava treba računati od dana saznanja za otkazivanje ugovora o radu (kao izuzetak od pravila), prvostupanjski sud će ocijeniti daljnje dokaze radi utvrđenja dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, a ovisno o utvrđenju i o zahtjevu tuženika za sudski raskid ugovora o radu. Ujedno će prvostupanjski sud ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

U Varaždinu 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer