Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-181/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka ulica 15 A, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1077/2023-12 od 18. listopada 2024., dana 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1077/2023-12 od 18. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1486/2022 od 25. siječnja 2023., kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.166,62 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 534,27 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 1.166,62 EUR (ranije 8.789,92 kn) s pripadajućim zateznim kamatama, na ime nepodmirenih računa za obavljenu uslugu isporuke toplinske energije u razdoblju od siječnja 2021. do travnja 2022. na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca: 2769314.

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ-a), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ-a.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno čl . 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno čl . 460. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njezinom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije

- da je tuženik u utuženom razdoblju od siječnja 2021. do travnja 2022. b io zaveden u evidenciji tužitelja kao korisnik usluge, odnosno krajnji kupac na adresi u [adresa], sa šifrom krajnjeg kupca: 2769314

- da su tuženiku ispostavljeni utuženi računi za obračunsko mjesto na navedenoj adresi, kategorija potrošnje: industrija i poslovni prostori na STS-u, vrelovod, uz naznačenu tarifnu grupu Tg2 i tarifni model TM19, na koje isti nije podnio prigovor, odnosno reklamaciju

- da iz priloženog izvoda iz poslovnih knjiga proizlazi da je adresa samostalne uporabne cjeline na koju se odnosi - [adresa], te da se dugovanje odnosi na šifru krajnjeg kupca: 2769314

- da iz navoda tužitelja proizlazi da su raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju za predmetni prostor obavljani temeljem modela 3EG, odnosno prema udjelu broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energiju u samostalnoj uporabnoj cjelini (dalje: SUC) u ukupnom broju impulsa u svim SUC priključenim na zajedničko mjerio toplinske energije, dok je za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten model 2S (snaga SUC utvrđena je prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine SUC u ukupnoj površini svih SUC priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije), sve sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 99/14, 27/15, 124/15, dalje: Pravilnik)

- da utuženo dugovanje u ukupnom iznosu od 1.166,62 EUR nije podmireno.

10.1. Utvrdivši dakle da je tužitelj isporučio toplinsku energiju za koju je izdao utužene račune, koji su formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj 35/14, 129/15, dalje: Opći uvjeti) i odredbama navedenog Pravilnika, čiju ispravnost i vjerodostojnost tuženik nije doveo u sumnju, pozivajući se na odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. i čl. 4. st. 7. Općih uvjeta, te odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a), prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao evidentirani krajnji kupac toplinske energije za predmetni poslovni prostor dužan ispuniti utuženu tražbinu, pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi.

11. Žalbeni navodi tuženika da se radi o pokušaju naplate duga koji ne postoji, naime, tijekom lockdowna uzrokovanog krizom Covid-19 odlukom Vlade RH da mu je zabranjen rad, pa su grijača tijela bila isključena i toplinska energija se nije mogla trošiti, u dijelu u kojem predstavljaju osporavanje visine potraživanja, ne mogu biti prihvaćeni, budući da predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi kojeg žalbenog razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

11.1. Usprkos tome, valja reći da obveza plaćanja isporučene toplinske energije ne ovisi o tome koristi li krajnji kupac poslovni prostor ili obavlja li u njemu djelatnost, već proizlazi iz činjenica da je predmetni prostor priključen na centralni toplinski sustav zgrade te da između stranaka postoji pravni odnos isporuke toplinske energije u smislu odredbi Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19) i Općih uvjeta za isporuku toplinske energije. Osim toga, utuženi računi se ne odnose samo na stvarnu potrošnju (varijabilni dio), već i na fiksni dio te naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, pri čemu fiksni dio pokriva troškove održavanja i funkcioniranja toplinskog sustava i ne ovisi o stvarnoj potrošnji toplinske energije u pojedinom prostoru. Stoga okolnost eventualnog nekorištenja prostora u bitnome ne utječe na obvezu plaćanja navedenih troškova dok je prostor priključen na toplinski sustav.

12. Osim odredaba čl. 2. st. 2. toč. 4. i čl. 4. st. 7. Općih uvjeta na koje se pozvao prvostupanjski sud, valja ukazati na odredbu čl. 15. Općih uvjeta prema kojoj krajnji kupac može djelomično ili u cijelosti pisanim putem osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, dok je nesporni dio računa dužan platiti u roku dospijeća.

13. Kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju pružao uslugu isporuke toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu u odnosu na koju je tuženik evidentiran kao krajnji kupac, koji je kao takav obveznik plaćanja utuženih računa, u odnosu na koje nije podnio prigovor sukladno uputi na poleđini računa, odnosno pisanim putem osporio račun u roku od 15 dana od dana izdavanja (čl. 15. Općih uvjeta), niti je platio dospjeli iznos za uslugu isporučene toplinske energije, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 1.166,62 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose prema njihovom dospijeću, sve sukladno odredbama čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO-a.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu, primjenjujući pri tome u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP -a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

Varaždin, 25. ožujka 2026.

Sudac

Snježana Šaško