REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: LN, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/23973 URBROJ: 511-19-36-25-1, od 09.09.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 25.03.2026.g., u nazočnosti okrivljenice, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljenica LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći L i D rođene I, rođena **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, po zanimanju prodavač, nezaposlena, bez primanja, slabog imovnog stanja, udovica, majka jednog djeteta, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,
I/
k r i v a j e
što je 31. kolovoza 2025. u 09:00 sati, u mjestu [adresa], narušavala javni red i mir na ulici, vikom i galamom prema susjedu Zoranu Pavišić govoreći: „Zorane kako te nije sram, što me gledaš i snimaš, imaš svoju ženu gledaj nju!“ te je nastavila sa narušavanjem javnog reda i mira u 10,00 sati kada se Z popeo sa svojom suprugom DN na kat kuće i sjeo na terasu te je ista nastavila sa vikom i galamom govoreći: „Što me opet gledaš, kako te nije sram!“ te se Z ostatka riječi ne sjeća zbog laveža njezinih pedeset pasa,
čime je počinila prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
ali Sud okrivljenicu, temeljem odredbe čl.38.st.2. Prekršajnog zakona
OSLOBAĐA OD KAZNE
II/
Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 15.09.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Okrivljenica je na ispitivanju kod ovog Suda iznijela da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
Iskazala je kako nije istina da bi ona 31.08.2025. oko 09,00 sati bila na ulici nego je bila u dvorištu svoje obiteljske kuće i tom prilikom nije vikala na susjeda Zorana Pavišić nego ga je ljudski pitala zašto ju gleda i snima, pitala ga je zar ga nije sram, neka živi svoj život i da ima svoju ženu pa neka gleda svoju ženu, a ne nju, staru babu. Kasnije, oko 10,00 sati susjed je bio sa svojom suprugom na terasi svoje kuće i opet ju je provocirao svojim gledanjem pa ga je opet pitala zašto ju gleda i kako ga nije sram. Smatra da susjed nju godinama provocira i da je na neki način žrtva njegovog postupanja pa je zbog toga u tri navrata odlazila na policiju prijaviti ga zbog zlostavljanja.
3.
Sudac je proveo dokazni postupak te je ispitao svjedoka Zorana Pavišić, u ovom postupku s procesnim statusom oštećenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 31. kolovoza 2025. u jutarnjim satima odvezao kćer na posao, a kada se vratio i vozilom ulazio u dvorište začuo je susjedu LN kako viče. Prvo nije obratio pažnju ali kada mu se obratila po imenu shvatio je da viče na njega, a pritom je govorila da zašto ju gleda, kako ga nije sram i slično. Ništa joj nije odgovorio nego je otišao spavati. Kasnije, kada se probudio, sa suprugom je sjeo na terasu, a kada ga je susjeda LN zamijetila počela je opet sa verbalnim napadom vičući mu da što ju gleda, da je lopov i neke slične riječi. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznat s obranom okrivljenice ističe kako susjedi nikada nije pokazao srednji prst, ona njega lažno prijavljuje. Predmetne zgode snimao je mobitelom vikanje okrivljenice i kada je to predočio policajcima zaključili su da se radi o remećenju javnog reda i mira.
Na poseban upit suca svjedok odgovara kako je susjeda LN predmetne zgode vikala na njega, a udaljena je bila otprilike 15 metara, znači da bi on čuo što susjeda govori, morala je vikati.
4.
Sudac je izveo dokaz suočenjem između okrivljenice i svjedoka Zorana Pavišić kojom prilikom je okrivljenica izjavila: Zorane, zašto me vrijeđaš i omalovažavaš, ponižavaš. Ti si me mene raspalio i zato sam podivljala.
Svjedok je izjavio: Da li sam ja u bilo kojem trenutku pokazao srednji prst? Ja tebe uopće ne gledam.
5.
Sudac je ispitao i svjedokinju DN koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 31.08.2025. u jutarnjim satima, zajedno sa suprugom odvezla kćer na posao. Kada su se vratili začula je susjedu LN kako viče prema njoj i suprugu, da zašto ju suprug gleda i snima. Nisu ništa odgovorili. Kasnije, istog dana, skuhala je kavu i suprug i ona sjeli su na terasu popiti istu. Nije zamijetila susjedu LN do trenutka kada je ona počela vikati na supruga da zašto ju gleda, zašto ju snima, a tada je suprug zatražio intervenciju policije. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice ističe kako je obrana okrivljenice laž, ona nije na lijep način se obratila suprugu i njoj nego je odmah počela galamiti ničim izazvana. Čim ih vidi počinje vikati, nitko ju niti ne pogleda niti joj se obraća.
6.
U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Preslika e-maila (list 3 spisa), službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj 2718/25 od 31. kolovoza 2025. u 09,58 sati, izvješće sastavljeno 9. rujna 2025., obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00548885 i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Vesnu Sučić od 12. siječnja 2026.
7.
U završnom govoru okrivljenica je iskazala kako odluku prepušta Sudu.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane okrivljenice, koju je sudac prihvatio kao njezino neizravno priznanje, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila biće prekršaja navedeno u odredbi iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, pa je tako počinila prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenice, pa je zaključio kako je okrivljenica, s jedne strane izravno poricala krivnju za terećeni prekršaj, dok je s druge strane, tijekom provedenog dokaznog postupka, naknadno, indirektno i oportuno, svojim iznesenim okolnostima, razlozima i stavovima, zapravo priznala počinjenje istog prekršaja.
Sudac je prihvatio iznesenu obranu okrivljenice i smatra kako je njezina obrana razložna, uvjerljiva i životna, te je zaključio da je s tako oblikovanom obranom okrivljenica zapravo u bitnom potvrdila, odnosno neizravno priznala počinjenje terećenog prekršaja, iako je pritom isticala okolnosti koje bi po njezinom mišljenju trebale dovesti do njezinog oslobađanja od prekršajne odgovornosti ili barem do ublažavanja propisane kazne, dok je sudac temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenica uistinu počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.
Sudac je osobito cijenio obranu okrivljenice u dijelu gdje je naknadno istaknula kako je predmetne zgode susjedu DN morala glasnije reći ono što ju je zanimalo, kao i u dijelu gdje je prilikom suočenja izjavila da ju je svjedok raspalio i zato je podivljala.
3.
Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka Zorana Pavišić te je mišljenja da je njegov iskaz razumljiv, životan, pa i uvjerljiv, ali je iskaz imenovanog svjedoka ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom, jer smatra da je ispitani svjedok kao neposredni sudionik inkriminiranog događaja, zbog njegovog statusa, to jest, procesnog položaja i uloge oštećenika u predmetnoj situaciji, snažno osobno i pristrano zainteresiran za ishod ovog prekršajnog postupka.
Na jednak način sudac je cijenio i iskaz svjedokinje DN, osobito stoga što je imenovana svjedokinja supruga oštećenika, pa svakako ima osobnih i emocionalnih razloga biti pristrani svjedok u ovom postupku.
Sudac je zamijetio kako su imenovani ispitani svjedoci svoje iskaze iznijeli jasno i određeno u odnosu na konkretne opise kao i općenite ukupne okolnosti predmetnog događaja, ali i da su pritom izražavali snažnu negativnost i kritičnost prema okrivljenici te osobitu zauzetost u prikazivanju ponašanja okrivljenice.
Sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da su ispitani svjedoci, zbog postojanja i utjecaja jakih negativnih emocija prema okrivljenici, a i samom inkriminiranom događaju, svoje iskaze iznijeli pristrano, protiv okrivljenice, pa da su snažno, izražajno i promišljeno potvrđivali okolnosti koje okrivljenici idu na štetu, a prešućivali moguće okolnosti koje istoj idu u korist, s namjerom kako bi svrsishodno i ciljano okrivljenicu opisali kao verbalnog izazivača i napadača, a sebe kao oštećene žrtve, pa da bi na taj način potvrdili da je okrivljenica predmetne zgode na njih vikala, a sve u cilju kako bi opravdali i potvrdili prijavu Policiji, odnosno da bi okrivljenicu prikazali kao nepristojnu počiniteljicu prekršaja za kojeg je optužena.
Nakon savjesne procijene iskaza imenovanih svjedoka, kod suca je konačno došlo do intenzivne i trajne sumnje u zbiljsku vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka.
Sudac je osobito cijenio iskaz svjedoka Zorana Pavišić u dijelu gdje iznosi kako je okrivljenica predmetne zgode bila udaljena otprilike 15 metara, pa je morala vikati da bi on čuo što ona govori.
4.
Nakon izvođenja dokaza suočenjem okrivljenice i svjedoka Zorana Pavišić, sudac je utvrdio da su se i okrivljenica i svjedok vrlo kratko i životno obratili međusobno, bez da su iznosili nešto konkretno u odnosu na inkriminiranu situaciju i bez iskazivanja novih odlučnih činjeničnih detalja.
Sudac je zamijetio da je okrivljenica prilikom suočenja cijelo vrijeme izravno gledala svjedoku u lice i oči, a da je svjedok također stalno gledao u okrivljenicu, te su pritom oboje izražavali jaku emocionalnu uključenost i motiviranost, kao i međusobno nepovjerenje i netrpeljivost, ali su ipak zadržali pristojnu mirnoću tijekom cijelog vremena trajanja suočenja.
Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve nove činjenice ili okolnosti, koje bi mogle utjecati na suca na način kako bi mogao s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica predmetne zgode vikala i tako počinila prekršaj koji joj se Optužnim prijedlogom stavlja na teret.
Stoga je sudac svoje uvjerenje i zaključak da je okrivljenica počinila terećeni prekršaj temeljio jedino na obrani same okrivljenice i njezinom indirektnom priznanju počinjenja prekršaja.
5.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenice.
6.
Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 12.01.2026.g., za osobu: LN, utvrdio da okrivljenica do tada nije bila prekršajno osuđivana.
7.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
8.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i/ili moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinoj krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane okrivljenice, koju je sudac prihvatio kao indirektno priznanje, cijeneći sve izvedene dokaze, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koji joj je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući se svojim vikanjem predmetne zgode, na javnom mjestu, ponašala na nepristojan način, pa je time remetila javni red i mir.
2.
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
3.
Sudac je cijeneći obranu okrivljenice kao i sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica svojim postupanjem predmetne zgode, to jest vikanjem, odnosno nepristojnim ponašanjem, ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuje.
4.
Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se inkriminirani događaj odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na prostoru dvorišta privatnih kuća okrivljenice i oštećenika, dakle na prostoru koji po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali koji pod određenim uvjetima to može biti, a u konkretnom slučaju radi se o prostoru koji je bio dostupan gledanju i slušanju sa ulice, kao i iz okolnih stambenih i/ili poslovnih objekata, dvorišta i gradskih površina, dakle na prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti.
Sudac je zaključio kako je u predmetnom slučaju okrivljenica svoju radnju izvršila na fiktivnom javnom mjestu, jer su okolnosti koje su postojale u vrijeme njezinog izvršenja prekršaja učinile njezinu nepristojnu radnju dostupnom javnosti.
5.
Sudac smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno.
6.
Slijedom svega navedenog, prihvaćajući obranu okrivljenice kao njezino neizravno priznanje, sudac je uvjeren kako je u provedenom dokaznom postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuje, budući je na označenom javnom mjestu, svojom radnjom vikanja riječi upućenih oštećeniku, protupravno postupala te se ponašala na nepristojan način, odnosno na način koji je remetio javni red i mir nazočnih građana.
7.
Stoga je sudac nakon iznesene obrane okrivljenice i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenicu proglasio krivom, ali ju je oslobodio od kazne pripisane za počinjeni prekršaj.
Sudac je zaključio kako će se, obzirom na obilježja prekršaja, na osobna svojstva okrivljenice kao počinitelja, kao i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, počiniteljica ubuduće kloniti prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.
8.
Prilikom donošenja ovakve odluke sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Sudac je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenice našao njezino neizravno priznanje počinjenja prekršaja, činjenicu da do sada nije prekršajno osuđivana te da prekršajem kojeg je predmetne zgode počinila nije izazvala neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenice.
9.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.38.st.2. Prekršajnog zakona budući smatra da okrivljenica kao počinitelj prekršaja nije izazvala štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nije prouzročila štetu koju bi trebalo naknaditi, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, te da je kažnjavanje okrivljenice nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto novčane kazne u okviru propisanih iznosa, to jest umjesto novčane kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazne, odnosno umjesto kazne zatvora u okviru propisanog trajanja, okrivljenicu oslobodio od kazne, jer smatra da takva odluka odgovara stupnju krivnje okrivljenice kao i opasnosti počinjenog prekršajnog djela.
10.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije opće i posebne svrhe propisivanja, izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija, odnosno kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju oslobađanje od propisane kazne primjereno svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice.
Sudac smatra da će se upravo ovakvom odlukom ostvariti generalna svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija, to jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju.
Sudac smatra da će se takvom odlukom dodatno ostvariti čak i specijalna svrha kažnjavanja, to jest da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, da se utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, kao i da se utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
11.
Temeljem propisa označenih u izreci presude, okrivljenica se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka, koji padaju na teret proračunskih sredstava Suda, budući okrivljenica nema primanja te je stoga slabog imovinskog stanja, pa bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužna uzdržavati.
Velika Gorica, 25. ožujka 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
