Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1436/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SMA, [adresa], OT Weichendorf, Michaelsberger Weg 1, koju zastupa punomoćnik Zvonimir Zebec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Petrinjska 51, protiv tuženika SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (ranije: [adresa]), kojeg zastupa punomoćnik Igor Hrabar, odvjetnik iz Zagreba, Gajeva 35, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 889/2024-41 od 18. srpnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-889/2024-41 od 18. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 2.073,48 EUR (dvije tisuće sedamdeset tri eura i četrdeset osam centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Utvrđuje se da je oporuka koju je izradio pok. SM u [adresa] **.**.2002. i istu vlastoručno potpisao pred svjedocima EM, MBG: [jedinstveni matični broj građana] i AM, MBG: [jedinstveni matični broj građana] te koju je potpisala MM, supruga navedenog ostavitelja, postojala kao istinita i istovjetna priležećoj preslici iste, da je pravno valjana i da je bila sastavljena u obliku propisanim zakonom.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 1.856,18 EUR, u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica kćer, a tuženik je sin pokojnog SM koji je umro **.**.2008. Nadalje je utvrđeno da je u ostavinskom postupku iza SM prezentirana preslika oporuke SM od 2. rujna 2002. Tužiteljica je tu oporuku priznala pravovaljanom i zatražila je ostavinu na temelju te oporuke, a tuženik je osporio tu oporuku te je Općinski građanski sud u Zagrebu kao ostavinski sud donio rješenje poslovni broj O-4845/2018-37 kojim je prekinut ostavinski postupak iza SM i tužiteljica je upućena u parnicu protiv tuženika radi utvrđenja činjenice da je ostavitelj 2. rujna 2002. sačinio vlastoručnu oporuku koja je u međuvremenu uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta slučajem ili radnjom neke druge osobe, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja, a čiji izvornik u cijelosti odgovara priloženoj preslici u ostavinskom postupku te je tim rješenjem citiran i sadržaj sporne oporuke.
6.1. Člankom 41. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03. i 35/05.; dalje: ZN) propisano je da oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena, ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja proizvest će učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva.
6.2. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužiteljica dokazala sve pretpostavke iz članka 41. ZN-a odnosno da je ostavitelj SM u [adresa] **.**.2002. sačinio vlastoručnu oporuku, izvornik koje je u međuvremenu uništen, izgubljen, skriven ili zametnut, slučajem ili radnjom neke druge osobe, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja, čiji izvornik oporuke u cijelosti odgovara priloženoj preslici u ostavinskom postupku iza pok. SM. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije dokazao svoje navode da ostavitelj zasigurno nije ostao kod navoda iz preslike oporuke pa je zbog toga tužiteljičin tužbeni zahtjev usvojen.
6.3. Tuženik se žali navodeći u žalbi da tužiteljica nije dokazala kumulativne pretpostavke iz članka 41. ZN-a za utvrđenje da je predmetna oporuka opstala. Poziva se na članak 64. stavak 1. i 2. ZN-a te smatra da je itekako odlučno što se je konkretno s izvornikom oporuke dogodilo jer bez dokazivanja kumulativnih pretpostavki iz članka 41. ZN-a ostaje otvorena mogućnost da je ostavitelj svojom voljom opozvao predmetnu oporuku uništenjem iste, a u skladu s člankom 64. stavak 2. ZN-a pa da zbog toga nitko od stranaka ne raspolaže izvornikom oporuke.
6.4. Stranke doista ne raspolažu izvornikom oporuke niti znaju što se je sa tim izvornikom dogodilo. Međutim, budući da postoji preslika predmetne oporuke, jedino se može zaključiti da je izvornik oporuke postojao ali je u međuvremenu uništen, izgubljen, skriven ili zametnut, slučajem ili radnjom neke druge osobe, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja pri čemu prvostupanjski sud pravilno navodi da nije bitno da li je izvornik izgubljen, zametnut ili uništen već je bitno to da niti jedna od stranaka ne raspolaže tim izvornikom. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da ostavitelj zasigurno nije ostao kod navoda iz predmetne oporuke. Tuženik je, naime, tvrdio, a sada to ponovo iznosi u žalbi, da se je tužiteljica godinama oglušivala na ostaviteljeva pisma i na molbe za pomoć te nije posjećivala ostavitelja niti njegovu suprugu, pokojnu MM niti je došla na ostaviteljev sprovod zbog čega je ostavitelj opetovano ponavljao da joj zbog tih razloga neće ništa ostaviti iza svoje smrti. Također, tuženik navodi da je ostavitelj bio liječen zbog bipolarno-afektivnog poremećaja zbog čega je bio sklon impulzivnim i izrazito čestim promjenama odluka pa tako i u pogledu upravljanja imovinom što se vidi iz toga da je nakon sastava predmetne oporuke raspolagao dijelom imovine koja je obuhvaćena oporukom, a iz ostavinskog spisa također proizlazi da je istog datuma, dakle 2. rujna 2002., kada je sastavljena predmetna oporuka, također sastavljena i druga oporuka različitog sadržaja od predmetne. Međutim, ništa od navedenog ne može predstavljati dokaz da je ostavitelj u smislu članka 64. stavak 1. i 2. ZN-a vlastitom voljom uništio izvornik oporuke jer je odustao od toga da tužiteljici ostavi određenu imovinu ili da je predmetnu oporuku stvarnim činom ili izričitom izjavom opozvao pa stoga valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica dokazala sve pretpostavke iz članka 41. ZN-a za priznanje oporuke i da je na opisani način pravilno primijenjeno pravilo o teretu dokaza (tako i VSRH u Rev d- 3003/2025-2 od 16. rujna 2025.).
6.5. Također, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je predmetna oporuka vlastoručna oporuka i da je sastavljena u obliku propisanom člankom 30. stavak 1. ZN- a te da je tužiteljica dokazala sadržaj dijela oporuke na koji se poziva.
6.6. Tuženik se žali i protiv odluke o naknadi parničnog troška navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici priznao trošak ročišta od 19. svibnja 2021., a koje je odgođeno krivnjom tužiteljice. Međutim, to ročište nije odgođeno prije početka raspravljanja i na njemu se je raspravljalo pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
6.7. Zbog tih razloga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda, a zbog istih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 2.073,48 eura.
Koprivnica, 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
