REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] I 5
Poslovni broj: Us I-1149/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja sporu tužitelja IO iz [adresa], Ivana Frana Jukića 5, BiH, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Ivan Borna Ninčević, odvjetnik u Karlovcu, Frana Supila 11, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, V policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi napuštanja EGP-a, 25. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, V policijske postaje Zagreb KLASA: UP/I-216- 04/25-02/683, URBROJ: 511-19-31-25-1 od 19. svibnja 2025..
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, V policijske postaje Zagreb KLASA: UP/I-216-04/25-02/683, URBROJ: 511-19-31-25-1 od 19. svibnja 2025. utvrđeno je da IO, ovdje tužitelj, nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 7 dana, uz upozorenje da će se u protivnom prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu.
2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno Upravnom Sudu u Zagrebu podnio tužbu Sudu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi i kasnijem podnesku u bitnom navodi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno konvencijsko pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, jer da u Republici Hrvatskoj žive njegova žena ŽO te djeca DO i ŠO, koji su hrvatski državljani, pri čemu ističe da mjera koja mu je izrečena nije razmjerna opasnosti za opći interes države. S tim u svezi dodaje tuženik nije uzeo u obzir ni najbolji interes djece, što da je temeljno načelo iz članka 3. Konvencije o pravima djeteta. Nadalje navodi da je po osnovi bračne stečevine vlasnik nekretnine koja se nalazi u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo i pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nadalje navodi da je pobijano rješenje nezakonito jer se u razdoblju na koje se tuženik poziva nalazio u istražnom zatvoru, čime mu je bila oduzeta sloboda kretanja. S tim u svezi ističe da u prethodnih 180 dana nije boravio u [adresa] dulje od 90 dana svojom voljom, već zbog okolnosti na koje nije mogao utjecati, pa stoga smatra da nedostaje subjektivni element povrede odredbe članka 184. stavka 2. Zakona o strancima koja propisuje da se boravak računa prema stvarnom i dobrovoljnom zadržavanju. Nadalje navodi da pobijano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje, čime da su mu povrijeđena ustavom zajamčena prava na pravično suđenje, te se u tom smislu poziva na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-4820/2020 u kojoj je u sličnoj činjeničnoj situaciji utvrđena povreda prava. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i isprave koje prilaže uz tužbu (rodni listovi i dr.) te njegovim saslušanjem pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.
3. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025- 15 od 6. lipnja 2025., predmet koji je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljen pod poslovnim brojem Us I-2079/2025, ustupljen je ovome Sudu, sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 36/24).
4. Tuženik u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je u upravnom postupku nesporno utvrđeno da se tužitelj nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama Zakona o strancima, budući da je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana, a da nakon isteka tog razdoblja nije napustio područje EGP- a niti je posjedovao odobrenje za privremeni boravak. Navodi da je tužitelj uhićen 5. veljače 2025. godine na graničnom prijelazu temeljem raspisane potrage zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela „Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom“ te „Lažno prijavljivanje kaznenog djela“, za što je u konačnici nepravomoćno proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz uvjetnu osudu. Ističe da je postupak donošenja rješenja pokrenut i proveden po službenoj dužnosti u skladu sa svim pravilima upravnog postupka te da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, što je on potvrdio potpisom na zapisnik bez primjedbi. U odnosu na navode o obiteljskom životu, navodi da su uzete u obzir činjenice o supruzi i djeci tužitelja, zbog čega mu je izrečena najblaža moguća mjera – rješenje o povratku, bez izricanja zabrane ulaska i boravka, kako bi mu se omogućilo reguliranje boravka u svrhu spajanja obitelji.
5. Sud je održao ročište za raspravu 6. ožujka 2026., na koje su pristupio samo tužitelj zastupan po opunomoćeniku, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.
5.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje u kod navoda iznesenih u tužbi.
6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužitelju pravilno određena mjera dragovoljnog napuštanja Europskog gospodarskog prostora.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema članku 183. stavku 1. svezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, dalje: Zakon o strancima) državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana, a nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak, nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, niti je podnio zahtjev iz točke 4. citirane odredbe članka 183. stavka 1.
10. Tužitelj ne osporava da je u Republici Hrvatskoj pod uvjetima iz citiranih odredbi u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana, a isto proizlazi iz dokumentacije u spisu predmeta, nego smatra da se ne radi o nezakonitom boravku jer se u predmetnom razdoblju nalazio u istražnom zatvoru.
10.1. Međutim, razlozi na koje se poziva tužitelj ne mogu se podvesti pod nijednu mjerodavnu odredbu prema kojoj se boravak u tom slučaju ne bi smatrao nezakonitom, stoga su tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani.
10.2. Štoviše, odredbom članka 57. stavka 2. točke 7. Zakona o strancima izrijekom je propisano da državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako je s graničnog prijelaza doveden u prostorije suda radi provođenja kaznenog ili prekršajnog postupka, a nije mu odobren ulazak u Republiku Hrvatsku.
10.3. Analognom primjenom citirane odredbe se prema shvaćanju Suda može zaključiti da ne bi bilo u cilju i smislu Zakona o strancima kada se ne bi smatralo da državljanin koji se nalazi u pritvoru ili zatvoru po bilo kojoj osnovi, uz ispunjene ostalih uvjeta, nije u kratkotrajnom boravku.
11. Nadalje, prema odredbi članka 184. stavka 1. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.
11.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da će se rješenjem iz stavka 1.toga članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.
11.2. Stavkom 3. je propisano da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. toga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
11.3. Prema odredbi članka 182. stavka 1. Zakona o strancima prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzet će se u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere.
12. Stoga je, slijedom navedenog, u odnosu na tužitelja osporenim rješenjem pravilno utvrđeno da nezakonito boravi u [adresa], pri čemu mu je, prema ocjeni Suda, određena mjera za osiguranje povratka koja je razmjerna svrsi s obzirom na osobne okolnosti tužitelja i najbolji interes njegove maloljetne djece. Naime, tužitelju je određena najblaža mjera jer mu nije određeno protjerivanje, niti mu je izrečena zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku, tako da se ponovno može vratiti u Republiku Hrvatsku već slijedeći dan. Osim toga, tužitelj izvan Europskog gospodarskog prostora ima prebivalište u [adresa], BiH, dok mu prema dokumentaciji iz spisa predmeta obitelj prebiva u [adresa]. Tako da tužitelj može održavati odnose s obitelji na način da mu obitelj dolazi u posjete u [adresa], što je s obzirom na udaljenost moguće i svaki vikend, a to je dinamika odnosa koju ne mogu ostvariti ni mnoge obitelji u kojima članovi žive i rade u različitim mjestima, što su prema ocjeni Suda okolnosti koje bi opravdale i izricanje strožije mjere.
13. Nadalje, prema ocjeni Suda, osporeno rješenje je valjano obrazloženo u smislu odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21) stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu
14. U odnosu na povredu prava na poštivanje obiteljskog života iz članka 8. te prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Prvog protokola Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, 6/24 dalje: Konvencija), na koje se poziva tužitelj, Europski sud za ljudska prava je kroz svoju praksu ustanovio test opravdanosti miješanja u prava zajamčena Konvencijom, prema kojem je miješanje opravdano ukoliko je zakonito, ukoliko ima opravdani cilj i ukoliko je mjera razmjerna cilju koji se nastoji postići.
14.1. S tim u svezi u prvom redu, kao što je navedeno, osporenim rješenjem je utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor, na temelju citiranih odredbi članka 183. stavku 1. svezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 4. i članka 184. Zakona o strancima, stoga je miješenje u navedena prava zakonito.
14.2. Nadalje, prema shvaćanju Suda, mjere kojima se sprječava nezakonit boravak stranaca određuju se u cilju sigurnosti, socijalne ravnoteže, ekonomske politike i brojnim drugim ciljevima koje ne treba posebno isticati.
14.3. I naposljetku, uzimajući obzir tužiteljeve osobne prilike i okolnost da mu je određena najblaža mjera za osiguranje povratka, što je ranije obrazloženo u točki 13. ove presude, prema ocjeni Suda, izrečena mjera razmjerna je cilju koji se nastoji postići.
15. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
16. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 2.000,00 eura, međutim, kako je odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 25. ožujka 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku u Karlovcu, MO
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi zagrebačkoj, V. policijskoj postaji Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
