REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1089/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. PĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ČĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. GĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. BĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 6. JĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Andrei Mardešić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, radi poništenja oporuke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3017/2024-2 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1054/2019-47 od 8. svibnja 2024., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3017/2024-2 od 19. studenoga 2024., presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1054/2019-47 od 8. svibnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Poništava se pisana oporuka pok. ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sastavljena 15.02.2018. godine pred svjedocima EĐ iz [adresa] i ŠĐ iz [adresa], te se ostavina pok. ŽĐ ima rasporediti na njegove zakonske nasljednike."
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju čije je podnošenje dopušteno rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1216/2025-2 od 22. travnja 2025. podnose tužitelji zbog pitanja:
„Ako stranci na temelju Zakona o nasljeđivanju sukladno čl. 29. pripada pravo da zbog nedostatka oblika (oporuku nije potpisao oporučitelj, osporava se potpis oporučitelja) od suda traži poništenje oporuke, pripada joj pravo na konstitutivnu pravnu zaštitu radi poništenja oporuke, može li tada sud odbiti stranku s konstitutivnim tužbenim zahtjevom iz razloga da se zbog nedostatka oblika (osporava se potpis oporučitelja, oporuku nije potpisao oporučitelj) ne može tražiti poništenje oporuke, konstitutivna pravna zaštita već se mora tražiti deklaratorna pravna zaštita kojom se isključivo traži utvrđenje da je oporuka nepostojeća, da nije niti nastala, iako je takva oporuka proglašena na zapisnik kod javnog bilježnika sukladno čl. 204. Zakona o nasljeđivanju te je sud donio rješenje kojim se prekida ostavinski postupak i uputio stranke na parnicu radi poništenja oporuke?“.
3. Na reviziju je odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenjem pisane oporuke pred svjedocima pok. ŽĐ od 15. veljače 2018.
6. Među strankama nije sporno da je u ostavinskom postupku iza pok. UĐ koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod brojem O -1345/19 proglašena oporuka od 15. veljače 2018. i da se po obliku radi o pisanoj oporuci pred svjedocima.
7. I u ovoj fazi postupka sporno je postoje li sve pretpostavke za valjanost te oporuke je li pok. ŽĐ potpisao oporuku od 15. veljače 2018., a s obzirom na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena u ovoj fazi postupka sporno je na koji oblik pravne zaštite tužitelji imaju pravo, s obzirom na pitanje valjanosti oporuke, a u smislu odredbi čl. 26. st. 2 i čl. 29. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN).
8. O ovom pitanju, ovaj sud se izjasnio u odluci poslovni broj Rev-261/2023 od 10. svibnja 2023. gdje je rečeno:
„10. Osnovano tuženica u reviziji ukazuje na to da su različite posljedice propisane za slučaj nepostojanja sposobnosti oporučivanja i za slučaj nedostatka oblika oporuke kao pretpostavke njene valjanosti. Naime, čl. 64. st. 2. ZN/71 (istovjetnome čl. 26. st. 2. ZN) propisano je da je oporuka ništava ako u vrijeme njezinoga sastavljanja oporučitelj nije imao šesnaest godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje, dok je čl. 82. ZN/71 (istovjetnome čl. 29. st. 3. ZN/03) propisano da se zbog nedostatka u obliku oporuke može tražiti njeno poništenje. Iz toga proizlazi da je oporuka koju je sastavio oporučitelj koji nije bio sposoban za rasuđivanje (apsolutno) ništetna, dok je oporuka kojoj nije sastavljena u nekome od propisanih oblika pobojna. Ništetni pravni poslovi, pa tako i ništetna oporuka, ne proizvode pravne učinke koje bi trebali proizvesti da su valjani, a pobojni (čije se poništenje može tražiti, oni relativno ništetni), pa tako i pobojna oporuka, proizvode pravne učinke dok se u sudskom odlukom ne ponište ili dok ne konvalidiraju.
11. Međutim, s obzirom na sadržaj revizijskoga pitanja, konkretno onoga njegova dijela u kojem tuženica dovodi u pitanje pravo stranke da „postavi deklaratorni tužbeni zahtjev radi utvrđivanja nevaljanosti (ništetnosti) oporuke“, za zaključiti je da tuženica samo ništetnost oporuke izjednačava s njenom „nevaljanošću“. Međutim, i ništetne oporuke, kao i one čije se poništenje može tražiti, pravno su nevaljane. Tako je, uostalom, i s ostalim pravnim poslovima, odnosno, i ništetni i pobojni pravni poslovi pravno su nevaljani. To ZN/71 potvrđuje izrijekom u čl. 67., iznad kojega je naslov „Oblik oporuke kao uvjet za njenu pravovaljanost“, a koji propisuje: „Pravovaljana je ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom.“ Isto propisuje i čl. 29. ZN/03. Dakle, oporuka koja nije sastavljena u zakonom propisanome obliku je pravno nevaljana. Zato, kada je prethodno utvrdio da predmetna oporuka ima nedostatak u obliku, prvostupanjski sud ni u čemu nije pogriješio kada je utvrdio da je ona „pravno nevaljana“.
12. U ostalome dijelu tuženica pitanjem problematizira tužiteljev pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje oporuke pravno nevaljanom zbog nedostatka u njenu obliku.
13. Iz čl. 82. st. 1. ZN/71 doista proizlazi da se zbog nedostatka oblika može tražiti poništenje oporuke. To upućuje na to, kako to obrazlaže i tuženica u reviziji, da osoba koja se poziva na nedostatak oblika oporuke, može od suda tužbom tražiti da se takva oporuka poništi. Stoga se doista može, kako to čini i tuženica u reviziji, s obzirom na opće postupovnopravne odredbe, problematizirati pravo stranke kojoj pripada pravo na konstitutivnu pravnu zaštitu da traži onu deklaratornu. U odgovoru na to pitanje treba poći, što čini i tuženica, od čl. 187. st. 2. ZPP. Njime je propisano da se deklaratorna tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Stoga na revizijsko pitanje valja odgovoriti da svaku deklaratornu tužbu, pa i onu u vezi s nedostatkom oblika oporuke, tužitelj može podići pod pretpostavkama iz čl. 187. st. 2. ZPP, a kako za tužbu u vezi s nedostatkom oblika nije posebno propisano da se podnosi (deklaratorna) tužba za utvrđenje njene nevaljanosti (dapače, propisano je da se „može tražiti poništenje oporuke“) ta se tužba može podnijeti uz sljedeću pretpostavku iz čl. 187. st. 2. ZPP, naime, uz pretpostavku postojanja pravnoga interesa. Zato, općenito govoreći, ako za to ima pravni interes, nije nedopušteno da tužitelj i u vezi s nedostatkom oblika oporuke, podnese tužbu s deklaratornim tužbenim zahtjevom, onim da se utvrdi da zbog toga razloga oporuka nije pravno valjana. Tako je ovaj sud u više odluka nije isključio mogućnost meritornoga odlučivanja o tužbenim zahtjevima za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke zbog nedostatka njena oblika (Rev 2816/1999-2 od 27. svibnja 2003., Rev 161/2000-2 od 3. lipnja 2003., Rev 482/2000-2 od 28. svibnja 2003.).“.
9. Dakle, u smislu odredbe čl. 29. st. 3. ZN-a kada se radi o osporavanju oporuke zbog pomanjkanja forme može se postaviti zahtjev kako je to postavio tužitelj u tužbi i kako glasi tužbeni zahtjev, pa je time vodeći računa o citiranim razlozima i odgovoru na postavljeno pitanje u odluci poslovni broj Rev-261/2023. od 10. svibnja 2023. odgovoreno i na pitanje zbog kojeg je u ovoj stvari dopušteno podnijeti reviziju.
10. Kako zbog pogrešnog pravnog stava odlučne činjenice u ovoj stvari nisu utvrđene o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva to je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. st. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
11. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP -a.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
I Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
