Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-861/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetnici u JELAKOVIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo, j.t.d., protiv ovršenice DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna službe u Ivancu, poslovni broj Ovr-971/2025-2 od 16. travnja 2025., dana 25. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna službe u Ivancu, poslovni broj Ovr-971/2025-2 od 16. travnja 2025. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja iznad dosuđenog iznosa od 143,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 143,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žali se ovrhovoditelj zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U ovom je ovršnom predmetu ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troškova provedbe izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 215,07 eura.

5. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da mu je sud neosnovano odbio trošak klauzule potvrde ovršnosti i pravomoćnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Biserke Čmrlec- Kišić poslovni broj Ovrv-7465/2023 od 28. rujna 2023. u iznosu od 62,50 eura jer mu navedeni trošak pripada temeljem 36.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa). Ističe da je navedena klauzula nužna za provedbu ovrhe pred Financijskom agencijom (FINA) te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ-a, kao i da nije primijenio odredbu čl. 155. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a koju je bio dužan primijeniti. Također, ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud pogriješio kada je odbio njegov zahtjev za naknadu iznosa od 9,29 EUR na ime predujma FINA-i za provedbu osnove za plaćanje s obrazloženjem da ovrhovoditelj nije priložio dokaz da je navedeni iznos platio odnosno da mu je taj trošak nastao. Naime, ovrhovoditelj smatra da navedenu činjenicu nije trebao dokazivati sukladno odredbi čl. 221. ZZP-a jer je ista „zakonska kategorija“ budući da je odredbom čl. 22 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18, 02/20, 46/20, 47/20; dalje: ZPONS) propisano da je ovrhovoditelj dužan predujmiti FINA-i iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a da će FINA taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja. Stoga ovrhovoditelj ističe da, u slučaju da nije predujmio navedenu naknadu, FINA ne bi zavela predmetnu osnovu u Očevidnik, već bi osnovu za plaćanje zajedno sa Zahtjevom za naplatu vratila ovrhovoditelju.

6. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a na koju u žalbi sadržajno ukazuje ovrhovoditelj jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, odnosno izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja te isto sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni.

7. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

8. Odredbom čl. 283. st. 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a stavkom 4. istog članka propisano je da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

9. Iz navedenog proizlazi da ovrhovoditelju ne nastaje zatraženi trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer javni bilježnik na isto stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti neovisno o njegovu zahtjevu. Uzevši u obzir da odvjetnik ima pravo na nagradu kao naknadu za rad, a sukladno odredbi čl. 283. st. 1. OZ-a nije potrebno poduzimati ikakvu radnju za pribavu predmetne potvrde, to ovrhovoditelj nema pravo na nagradu na ime pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika u smislu Tbr. 36.2. Tarife, tim više što javni bilježnik sukladno odredbi čl. 283. st. 4. OZ-a rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju.

10. Također su stranke, sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a koji se temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a primjenjuje u ovom postupku, dužne uz što manje troškova provesti postupak, pri čemu je, i prema stavu ovoga suda, Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 131/2020) citirana odredba čl. 283. st. 1. OZ-a izmijenjena na način da javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja koji je ranije bio potreban, stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, upravo s ciljem da se troškovi ovrhe što više smanje.

11. S obzirom na navedeno, kako je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti 13. studenog 2023. (list 21-22 spisa), pri čemu ovrhovoditelj ne tvrdi niti dokazuje da mu javni bilježnik nije dostavio rješenje o ovrsi s predmetnom potvrdom u smislu odredbe čl. 283. st. 4. OZ-a pa da je isto morao sam zatražiti, to ovrhovoditelj nema pravo na nagradu iz Tbr. 36.2. Tarife.

12. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, pravilno primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ-a, budući da je ovrhovoditelju dosudio troškove ovršnog postupka koji su bili potrebni za ovrhu u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, dok trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju uopće nije nastao.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu iznosa od 9,29 EUR na ime predujma FINA-i za provedbu osnove za plaćanje. Naime, ovrhovoditelj u spis predmeta nije priložio potvrdu o uplati navedenog iznosa, niti je priložio dokaz da je FINA navedenu osnovu za plaćanje upisala u Očevidnik sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZPONS-a, a na koju se odredbu u žalbi poziva ovrhovoditelj. Spisu prileži samo dokaz da je FINA zaprimila navedenu osnovu 30. studenog 2023. (prijemni pečat na listu 9 spisa), ali ne i da je istu „zavela“, kako to paušalno navodi ovrhovoditelj.

14. Odredbom čl. 8. st. 7. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 71/18, 155/22; dalje: Pravilnik) propisano je da naknadu za provedbu osnove za plaćanje, koju je ovrhovoditelj iz osnove za plaćanje predujmio sukladno Zakonu, FINA upisuje u očevidnik na teret novčanih sredstava ovršenika zajedno s dugom iz osnove za plaćanje u korist računa ovrhovoditelja kao trošak provedbe ovrhe. Nadalje, odredbom čl. 14. st. 4. Pravilnika propisano je da će se naknada predujmljena za osnovu za plaćanje za koju je FINA utvrdila nemogućnost izvršenja vratiti ovrhovoditelju na njegov zahtjev.

15. Zbog navedenog je ovrhovoditelj bio dužan dokazati da je navedeni predujam platio, odnosno da je FINA ovršnu ispravu upisala u Očevidnik pa da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 14. st. 4. Pravilnika da se ovrhovoditelju na njegov zahtjev vrati naknada predujmljena za predmetnu osnovu za plaćanje. U suprotnom bi, prihvaćanjem ovrhovoditeljevog zahtjeva u ovom postupku, moglo doći do dvostruke naplate predmetnog troška uzimajući u obzir ranije citirane odredbe, a što nije dopustivo (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Gž Ovr-1030/2024-2 od 4. srpnja 2024.).

16. Stoga slijedi da je pobijano rješenje u cijelosti zakonito i pravilno pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević