REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-615/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alem Rufati, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pocrnić i Rufati j.t.d., Zagreb, protiv tuženika ŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Hlevnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u povodu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2945/2024-3 od 30. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5970/2018-51 od 5. travnja 2024., u sjednici održanoj 25. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se ovrha pobliže opisana u izreci presude suda prvog stupnja na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] proglasi nedopuštenom.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„a) Može li zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja koja je u zemljišnoj knjizi pogrešno brisana, pa sukladno tome nije bila vidljiva trećim osobama u trenutku stjecanja, proizvoditi pravne učinke prema takvim stjecateljima te isključiti temeljno načelo zemljišnoknjižnog prava odnosno načelo povjerenja u zemljišne knjige na način da ispravak pogrešnog brisanja te ponovni upis zabilježbe, u kojoj se ne navodi da se (zabilježba) odnosi na suvlasnički dio ovršenika, proizvoditi pravne učinke kao da brisanje nikada nije bilo evidentirano u zemljišnim knjigama?
b) Predstavlja li parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na koju je ovršenik upućen zaključkom/rješenjem prema članku 55. stavku 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024), procesno jedinstvo s ovršnim postupkom u smislu da je sud u takvoj parnici vezan razlozima iz žalbe protiv rješenja o ovrsi zbog kojih je stranka upućena na parnicu, te može li sud u toj parnici uzeti u obzir činjenice ili navode koje tužitelj nije istaknuo do zaključenja prethodnog postupka, iako su bili izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi koje je bilo navedeno u tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom?
c) Je li pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da pokretanje i zaključenje stečajnog postupka nad dužnikom – pravnim prednikom ovršenika – nakon zaključenja parnice i upisa prava u zemljišnim knjigama uopće nema utjecaja na zakonitost određene ovrhe, iako prema odredbama Stečajnog zakona nastupom stečaja prestaju ovlasti pojedinačnog namirenja vjerovnika, a vjerovnik koji svoju tražbinu ne prijavi u stečajnom postupku gubi pravo na njezino namirenje iz stečajne mase? Je li sud smio odbiti razmatranje činjenice otvaranja i zaključenja stečaja samo zato što je istaknuta nakon zaključenja prethodnog postupka, premda se radi o činjenici koja izravno utječe na postojanje same tražbine i na dopuštenost ovrhe te predstavlja pravnu činjenicu koju sud mora uzeti u obzir po službenoj dužnosti?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
Istovremeno prijedlog podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5.1. Prema odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. toga Zakona, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. U odnosu na postavljena pitanje, tužitelj je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog kojih bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga.
5.2. Pri tome valja naglasiti da pitanjima tužitelj u biti osporava činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja i primjenu odredbe čl. 50., čl. 55. i čl. 345. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - dalje: OZ) što samo po sebi nije dovoljno da bi se u ovoj pravnoj stvari dopustilo podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, to tim prije što svojom argumentacijom polazi od činjeničnih tvrdnji koje su postupcima pred nižim sudom utvrđene kao neosnovane i nevjerodostojne.
5.3. Odluke na koje se poziva u prijedlogu tužitelj ne korespondiraju s razlozima i činjeničnim supstratom utvrđenim u presudama nižeg stupnja pa stoga pozivanje na te odluke ovog suda ni na koji način ne mogu se smatrati relevantnim razlozima zbog kojih bi se u ovom postupku dopustilo podnošenje revizije.
Naime, sudovi su utvrdili da niti jedan od razloga zbog kojih je tužitelj pokrenuo parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom nije osnovan, pa stoga pravna shvaćanja kojima tužitelj argumentira dopuštenost svog prijedloga nisu primjenljiva na činjenični supstrat ovog spora.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj nač in ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - a. Pri tome treba naglasiti da je svaka presuda samostalan akt presuđenja i da činjenica da je u istim postupku ranije donesena drugačija presuda koja je u postupku pravnih lijekova ukinuta, više ne postoji, i time niti ne predstavlja relevantnu procesnu činjenicu.
7. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 389 .a st. 3. i st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
