Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj : Kž-16/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Sandre Juranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Štefančić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VV zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19- dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenog VV izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-381/2020-58 od 20. listopada 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VV te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci proglašen je krivim okrivljeni VV zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 pa je na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19i 80/22 dalje: ZKP/08.) okrivljenik se oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni VV putem branitelja Mihaela Arčona, odvjetnika iz Novog Vinodolskog zbog bitne postupovne povrede, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, a s prijedlogom da se okrivljeniku izrekne najblaža moguća zakonom dopuštena kazna ili da mu se izrekne blaža kazna od izrečene kazne uz primjenu instituta uvjetne osude, a podredno da se ukine prvostupanjska presuda i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Ujedno je predloženo da se okrivljeni VV i njegov branitelj pozovu na sjednicu vijeća suda drugog stupnja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka.1 ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

5. U postupku pred sudom drugog stupnja sjednica vijeća određena je za 25 . veljače 2026., ali o kojoj nije bio uredno obaviješten okrivljenik pa je iduća određena za 25 . ožujka 2026., na koju nisu pristupili uredno pozvani okrivljeni VV, branitelj okrivljenika odvjetnik Mihael Arčon te državni odvjetnik pa je ista održana u njihovoj odsutnosti, u smislu članka 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalba okrivljenog VV nije osnovana.

7. Okrivljenik žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a ovu žalbenu osnovu žalitelj obrazlaže parafrazirajući dio zakonskog teksta te bitne postupovne povrede tvrdeći kako su u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama proturječni, a proturječje postoji i u odnosu na interpretaciju sadržaja isprava i materijalnih dokaza iz postupka. Navedeno iz razloga što sud prvoga stupnja, po stajalištu žalitelja, neosnovano ne prihvaća iskrenu obranu okrivljenika o količini otuđenih predmeta iz trgovine, a nasuprot tome neosnovano vjeruje iskazu svjedoka ZV, kao što se žalbom dovodi u pitanje nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke u pogledu strupnja ubrojivosti okrivljenika povezano i s ovisnošću o alkoholu. Ocjenjujući i vrednujući dokaze provedene u prvostupanjskom postupku žalitelj zapravo obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iako se izrijekom poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz citiranog članka.

8. Ovaj drugostupanjski sud smatra da pobijana presuda ima dostatne, jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za presuđenje, kao što su u istoj pravilno reproducirani svi dokazi provedeni u postupku te nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, pa je u tome dijelu neosnovana žalba okrivljenika. Povodom žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti, prvostupanjska presuda ispitana je i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08 te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu povredu postupka i zakona na koju je ovaj sud dužan paziti u opsegu navedenog članka.

9. U sadržaju žalbe se po smislu navoda osporavaju u činjeničnom pogledu zaključci suda o počinjenju terećenog kaznenog djela jer se smatra da je sud trebao prihvatiti obranu okrivljenika u kojoj nije porekao da je izvršio oduzimanje predmeta iz trgovine, ali tvrdi da se radilo o dvije, a ne šest boca alkoholnog pića, zbog čega nije ispravno utvrđena vrijednost oduzetih predmeta, a što je sve potom povezano i s pravnom kavalifikacijom kaznenog djela o kojem se radi.

10. Ovaj sud smatra da je u pobijanoj presudi jasno, iscrpno i prihvatljivo obrazloženo iz kojeg razloga sud nije prihvatio obranu okrivljenika, već svoje zaključke o okolnostima kaznenog djela temelji na iskazu svjedoka ZV. Naime, svjedok koji je bio zaposlen u zaštitarskoj službi trgovine je u svom iskazivanju ustrajan, detaljan i uvjerljiv kada obrazlaže sve okolnosti događaja te se radi o osobi koja nema razloga neistinito teretiti okrivljenika. U svom iskazu svjedok je jasno naveo o tome kako je zapazio okrivljenika u postupanju u trgovini, kako ga je zaustavio kod izlaženja iz trgovine te je kod istog zatekao skrivenih šest boca alkoholnih pića s time da je zamijetio steznik na okrivljeniku te veću jaknu. Žalbene tvrdnje da je fizički bilo nemoguće sakriti šest boca pića nisu prihvatljive jer se ne radi o iznimno velikom broju predmeta, a isto tako okolnost da se dvojica svjedoka policijskih službenika AV i UV ne sjećaju detalja događaja kada su pristupili na, može se reći za policiju rutinsku, intervenciju pa tako ne mogu potvrditi sve okolnosti iz svjedočkog iskaza ZV ne čini taj iskaz manje uvjerljivim i prihvatljivim. Valja navesti da su policijski službenici nesporno pristupili na mjesto događaja svakako zbog zatražene intervencije u trgovačkom centru Plodine te su potvrdili da su postupali prema okrivljeniku, sjećaju se da nisu poduzeli radnju privremenog oduzimanja predmeta koja dokazna radnja bi, bez obzira gdje su se navedeni predmeti u trgovini nalazili, svakako bila odgovarajuća u postupanju policije, ali njihov propust ne čini stoga neuvjerljivim iskazivanje svjedoka ZV o ukradenim predmetima i njihovoj količini s time da je oštećeno trgovačko društvo po voditelju trgovine i dostavilo podatke o otuđenim predmetima potpuno odgovarajuće svjedočkom iskazu ZV, a iz tog dopisa proizlazi i vrijedmnost oduzeti predmeta, s time da je svjedok naveo i o tome da su u trgovini na kasi skenirali vrijednost oduzrtih predmeta. Obrana okrivljenika o tome da je zaštitar prethodno zatražio od njega za neprijavljivanje 300,00 kuna, znači dezavuiranje svjedočkog iskaza osobe koja je postupala u skladu sa svojim poslovima na radnom mjestu te koja je obavijestila o počinjenom kaznenom djelu s time da tvrdnje okrivljenika o nelegalnom postupku svjedoka nisu na niti jedan način potvrđene, niti odgovaraju daljnjem postupku svjedoka i činjenici da je pozvana i pristupila policija.

11. Žalbom okrivljenika pobija se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu stupnja ubrojivosti okrivljenika u vrijeme izvršenja djela. Teza žalbe je da je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv kao rezultat njegove ovisnosti o alkoholu, a u drugom kaznenom postupku mu je i izrečena posebna obveza liječenja od ovisnosti o alkoholu, dok neposredno nakon inkriminiranog događaja nije izvršeno alkotestiranje okrivljenika. Budući da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem i dopunom utvrđena tek smanjena ubrojivost okrivljenika, ali ne i bitna, predlaže da sud uzme nalaz i mišljenje vještaka kao orijentir te vjeru pokloni činjenici veće vjerojatnosti da se radilo o stanju bitne smanjene ubrojivosti okrivljenika. Međutim, psihičko stanje okrivljenika tempore criminis bilo je predmetom psihijatrijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sci. FV, specijalisti psihijatrije i subspecijalisti forenzičke i socijalne psihijatrije, te se radi o iskusnoj i stručnoj vještakinji, na čijem mišljenju je sud prvog stupnja ispravno temeljio svoje zaključke o stupnju ubrojivosti okrivljenika. Stoga stajališta žalbe da se radilo o bitnije narušenim intelektualnim i voluntativnim sposobnostima okrivljenika nisu prihvatljiva, a mora se navesti da na problem eventualne vidljive značajne alkoholiziranosti okrivljenika u vrijeme nakon počinjenja djela nije ukazao niti jedan od svjedoka u postupku pa žalbeni navodi u tom dijelu po ocjeni suda drugog stupnja ostaju bez uspjeha.

12. Sljedom svega iznesenog ispravno je sud prvog stupnja na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju zaključio da je okrivljenik počinitelj predmetnog kaznenog djela, a ujedno je pravilno primijenjen kazneni zakon kad je okrivljenik proglašen krivim na način kao u izreci prvostupanjske presude.

13. Žalbom okrivljenika zbog odluke o kazni ukazuje se upravo na pogrešno utvrđenu smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, a ističe da kao olakotno nije cijenjen protek vremena od počinjenja djela, činjenica da mu je oduzeta sloboda, njegova starija životna dob, zatim da je otac dvoje punoljetne djece te teško zdravstveno stanje kao i bolest alkoholizma, loše materijalno stanje jer prima malu mirovinu, izostanak štete kod oštećenika i malu vrijednost otuđenih predmeta.

14. Sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi olakotnim okrivljeniku cijenio smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, a otegotnim dosadašnju višestruku osuđivanost zbog kaznenih djela protiv imovine.

15. Iako je doista okrivljenik osoba starije životne dobi, moguće i s određenim zdravstvenim poteškoćama te lošijih materijalnih prilika, koje okolnosti na njegovoj strani su mogle biti uzete u obzir, kao i okolnost izostanka štete za oštećeno trgovačko društvo jer su predmeti krađe odmah i vraćeni, dok okolnosti roditeljstva nad punoljetnom djecom, boravak u istražnom zatvoru ili protek vremena od počinjenja djela kakav konkretno postoji, nemaju značenje olakotnih okolnosti, valja navesti da na strani okrivljenika postoji vrlo značajna otegotna okolnost, a to je njegova doista višekratna osuđivanost zbog raznovrsnih kaznenih djela pa tako i onih imovinske naravi. Naime, u razdoblju od 2012. do 2021. okrivljenik je osuđivan u čak četrnaest navrata, od čega u jedanaest navrata zbog kaznenih djela krađe počinjenih ne samo u Hrvatskoj, već i drugim državama Italiji i Sloveniji, što govori o kontinuiranom nepridržavanju zakonskih normi od strane okrivljenika od njegove srednje do starije dobi pa i načinu života, zbog čega žalbom istaknuta starija životna dob, zdravstveno stanje povezano s istim te lošije materijalne prilike nemaju onaj značaj koji bi utjecao na visinu konkretne kazne. U tome se smatra da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio na strani okrivljenika postojanje olakotne okolnosti- smanjene ubrojivosti, kao i naglašenu otegotnu okolnost, a koje okolnosti u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 utječu da kazna bude blaža ili teža po vrsti i mjeri pa je uzimajući uz navedeno u obzir stupanj krivnje i pogibeljnost kaznenog djela, sud pravilno izrekao kaznu zatvora kojom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, koje se sastoje u društvenoj osudi zbog počinjenog kaznenog djela, jačanju povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaju na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanju okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

16. Slijedom svega navedenog razlozi žalbe nisu ostvareni pa je na temelju članka 482. ZKP/08 žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Rijeka, 25.ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Saša Cvijetić