Poslovni broj: Usž-2299/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi ocjenjivanja državne službenice, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2660/2023-19 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2660/2023-19 od 14. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-112-07/17-01/395, URBROJ: 566-01/1-23-2 od 13. rujna 2023.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, porezne uprave, ureda za velike porezne obveznike, KLASA: UP/I-080-07/17-01/01, URBROJ: 513-07-23-02/17-29 od 10. veljače 2016. kojim se tužiteljica za 2016. godinu ocjenjuje ocjenom „uspješan“.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je uz redoviti posao poreznog nadzora obavljala dodatni posao odgovaranja u rubrici „Pišite nam“, što da nije uopće cijenjeno. U odnosu na ocjenu da je njena djelotvornost manja od očekivane navodi da je razlog što nije počela s ispunjavanjem plana poslova u 2016. godini obavljanje zaostalih nadzora iz prethodnog razdoblja. Ističe da je drugostupanjsko rješenje doneseno nakon sedam godina, što da je narušilo njeno pravo na napredovanje i veći koeficijent. Proizlazi da predlaže da Sud poništi pobijanu presudu.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica, viši inspektor za nadzor obračuna i naplate poreza ocjenjena ocjenom „uspješan“ za 2016. godinu s obrazloženjem da je njezina djelotvornost manja od očekivane, da se ponekad ne pridržava rokova u obavljanju poslova, da ponekad ne poštuje pravila ponašanja i etička načela prema nadređenima i da u maloj mjeri pokazuje interes za naobrazbu.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama omogućio da se sukladno odredbi članka 6. ZUS-a očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. Odredbom članka 84. stavka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15., - dalje: ZDS) propisano je da se državni službenik ocjenjuje ocjenom „uspješan“ ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik u zakonito provedenom postupku prema utvrđenim kriterijima primjenom slobodne ocjene u okviru zakonom dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ovlast dana rad tužiteljice ocijenio ocjenom koja po svojoj definiciji podrazumijeva potrebnu razinu stručnosti i kompetencija te pouzdano obavljanje službe, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica osim iznošenja vrijednosnog suda da je trebala biti ocjenjena ocjenom „primjeran“ nije podnijela dokaze kojima bi potkrijepila osnovanost svojih navoda odnosno nije dokazala da je njezin rad u predmetnom razdoblju bio iznad očekivane razine.
11. U odnosu na prigovor tužiteljice da je obavljala dodatni posao odgovaranja na upite u rubrici „Pišite nam“ ovaj Sud nalazi da je isto cijenjeno prilikom ocjenjivanja , slijedom čega se prigovor tužiteljice ne može ocijeniti osnovanim.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
