REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3187/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Altium International d.o.o., OIB 18966227376, Zagreb, Karlovačka cesta 24, kojeg zastupa punomoćnik Jakša Lucarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika POLIKLINIKA DR. PETROVIĆ, OIB 69822966299, Vrgorac, Tina Ujevića 15, kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-422/2023-23 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-422/2023-23 od 5. lipnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-422/2023-23 od 5. lipnja 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Tomislava Žderića iz Ploča poslovni broj Ovrv-1772/2023 od 13. rujna 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.306,21 EUR sa zateznim kamatama od 15. listopada 2022. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 282,58 EUR sa zateznim kamatama od 13. rujna 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 932,01 EUR. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR i troška sudske pristojbe u iznosu od 239,02 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 7.306,21 EUR s osnove neisplaćene kupoprodajne cijene za isporučenu robu (modul well wash sub system, eci) na temelju računa broj 581-S02-1 od 14. listopada 2022.

7. Prema obrazloženju pobijane presude, među strankama nije sporno da je tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu za kupnju modula „well wash sub system, eci“ po tužiteljevoj ponudi broj P01334/202 od 23. rujna 2022. za ukupnu cijenu od 55.048,61 kn i da je modul tužitelj isporučio tuženiku. Sporno je jesu li stranke sklopile (samo) ugovor o kupoprodaji modula well wash ili je sklopljen ugovor o djelu u vidu popravka i servisa medicinskog aparata tuženika, a na koji se medicinski aparat marke Ortho Vitros ECI odnosi navedeni modul koji je isporučen tuženiku. Sporno je i radi li se u odnosu na isporučeni modul o neispravnom proizvodu, odnosno o isporučenoj robi s nedostacima.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka zaključio da tuženik nije dokazao odlučnu činjenicu da je s tužiteljem postignut dogovor o popravku, odnosno servisu medicinskog aparata tuženika, odnosno da bi s tužiteljem bio sklopljen ugovor o djelu; da tuženik nije dostavio nikakav pisani dokaz o postojanju nedostataka na isporučenom modulu, ni da bi potanje opisao nedostatak na isporučenoj robi, a niti je to dokazao iskazima saslušanih stranaka i svjedoka, kao i da nije dokazao da se koristio kojim pravom iz odredbe članka 410. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

9. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je povrijeđeno načelo jednakosti stranaka pred sudom i pravo tuženika na pravično suđenje jer nisu provedeni dokazi predloženi po tuženiku. Nadalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te o njima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak kako s tužiteljem nije bio sklopljen ugovor o djelu glede popravka medicinskog aparata. Navodi da mu je tužitelj isporučio neispravan proizvod, o čemu da je obavijestio tužitelja.

10. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik posebno ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije proturječna razlozima presude, te presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

11. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane presude u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je između stranaka bio sklopljen ugovor o kupoprodaji modula well wash te da tuženik u smislu odredbe članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a nije dokazao da je s tužiteljem bio sklopljen i ugovor o djelu, odnosno o popravku, tj. servisu medicinskog aparata tuženika. Naime, tužitelj je tuženiku dostavio ponudu od 23. rujna 2022. za kupnju modula well wash (list 57. spisa), koju ponudu je tuženik prihvatio (list 58. spisa) te mu je naručeni modul i isporučen (dostavnica na listu 59. spisa). U toj ponudi nije naveden servis, odnosno popravak tuženikovog medicinskog aparata, već samo kupnja modula. Iz ponude tužitelja od 10. studenog 2022. (list 86. spisa) razvidno je da je tužitelj tuženiku dostavio i drugu ponudu i to ponudu za servis medicinskog aparata, ali tu ponudu tuženik nije prihvatio budući da je odlučio sam izvršiti zamjenu modula, a koja činjenica proizlazi iz iskaza svjedoka KČ, servisnog inženjera zaposlenog kod tužitelja, kao i samog zastupnika po zakonu tuženika koji je u svom iskazu izričito naveo da su zamjenu isporučenog djela na medicinskom aparatu izvršili njegovi djelatnici jer da se radilo o jednostavnoj zamjeni zbog čega su oni sami izvršili zamjenu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno izveo zaključak da tuženik nije od tužitelja naručio popravak, odnosno servis medicinskog aparata, već isporuku rezervnog dijela - modula well wash. Tužitelj je tuženiku ponudu za popravak i servis dostavio tek nakon što ga je tuženik telefonskim putem obavijestio da aparat ne radi i nakon zamjene modula izvršenog po tuženikovim djelatnicima, a koju ponudu tuženik nesporno nije prihvatio, a što je potvrdio i sam zastupnik po zakonu tuženika koji je u svom iskazu naveo da tu ponudu nije prihvatio jer su u vrijeme slanja te ponude odnosi između stranaka bili lagano poremećeni zbog čega je odlučio nabaviti novi aparat. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da iz dostavljenih isprava i iskaza zastupnika po zakonu tuženika te svjedoka KČ proizlazi da stranke nisu postigle dogovor o popravku aparata tuženika, odnosno da su sklopile ugovor o djelu u smislu odredbe članka 590. ZOO-a, slijedom čega su neosnovani tuženikovi navodi da tužitelj nije izvršio svoju obvezu servisa i popravka aparata.

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da tuženik nije dokazao ni da je postupio prema odredbi članka 403. stavka 1., članka 404. stavka 1. i članka 406. stavka 1. ZOO-a. U konkretnom slučaju nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu iz trgovačkog ugovora u smislu odredbe članka 14. stavka 2. ZOO-a, u kojem slučaju kupac o nedostacima primljene stvari mora obavijestiti prodavatelja bez odgađanja (članak 403. stavak 1. ZOO-a), odnosno odmah nakon otkrivanja nedostatka, a koja obavijest mora sadržavati detaljan opis nedostatka stvari, odnosno, ona mora biti potpuna i određena (članak 406. ZOO -a). Osim poslane obavijesti s točnim opisom nedostatka, kupac mora pozvati prodavatelja da pregleda stvar, kako bi se prodavatelj mogao osobnim opažanjem osvjedočiti o nedostatku, a u tom slučaju smatra se da kupac mora čekati prodavatelja razumno vrijeme, koje razdoblje se tumači prema svim okolnostima konkretnog slučaja.

14. Tuženik je samo iznio činjenicu da medicinski parat nakon ugradnje modula (koju je izvršio sam po svojim djelatnicima) i dalje nije bio funkcionalan, a o čemu da je telefonski obavijestio tužitelja. Na taj način, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, tuženik nije tužitelja obavijestio o postojanju uočenih nedostataka na isporučenom modulu, uz navođenje o kojim se nedostacima točno i radi, kao ni da je pozvao tužitelja da pregleda stvar i ostavio mu za to razuman rok (što je također pretpostavka uredne obavijesti iz članka 406. stavka 1. ZOO-a). Stoga tuženik nedvojbeno nije postupio prema odredbama članka 403. stavka 1. i članka 406. ZOO-a i tužitelja pravovremeno potpunom, urednom i određenom obavijesti obavijestio o eventualnom nedostatku primljene robe.

15. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka MČ i ŽČ, medicinskih sestara zaposlenih kod tuženika, na okolnost davanja uputa za zamjenu rezervnog dijela well washa jer između stranaka nije postignut ugovor, odnosno nije sklopljen ugovor o popravku, odnosno servisu medicinskog aparata. Stoga, ukoliko je tužitelj i tuženiku dao neke upute za popravak aparata to nije učinio na temelju sklopljenog ugovora o djelu kojim bi se on obvezao tuženiku izvršiti servis i popravak aparata budući da iz priloženih isprava kao i samog iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je on sam po svojim djelatnicima izvršio zamjenu rezervnog dijela aparata. S obzirom na to da tuženik nije dokazao ni da je u smislu odredbe članka 406. stavka 1. ZOO-a obavijestio tužitelja o postojanju nedostataka na isporučenom modulu well wash, uz navođenje o kojim se to točno nedostacima radi, a niti je omogućio da isporučeni modul nakon toga tužitelj pregleda te nije prihvatio ni tužiteljevu ponudu za servis i popravak aparata, već je sam izvršio zamjenu tog dijela i nakon toga aparat skladištio ispred svoje klinike na otvorenom, pravilno je ocijenio suvišnim izvođenje dokaza strojarskim vještačenjem.

16. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužben zahtjev i primjenom odredbe članka 376. stavka 1. ZPP -a naložio tuženiku plaćanje utuženog iznosa na ime kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama prema odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP -a, pri čemu se ističe da tuženik nije u odnosu na odluku o trošku isticao neke posebne razloge, već ju je samo uopćeno pobijao.

18. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak