Poslovni broj: Usž-172/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja KĐiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri u Rijeci , Nikole Tesle 9/V-VI , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Katančićeva 5 , OIB: 18683136487 , radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Usl-1509/2025-11 od 17. studenoga 2025. , na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us l-1509/2025-11 od 17. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa: UP/II-410-23/24- 01/87 , urbroj: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 20. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija , Porezne uprave , Područnog ureda Rijeka , klasa: UP/I-416-02/24-06/32 , urbroj: 513-07-08/24-03 od 3. srpnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir članak 82. stavak 6. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja te navodi da je iz odlučnih činjenica u predmetnom slučaju razvidno kako je za određene tražbine nastupila apsolutna zastara prije donošenja rješenja o ovrsi od 16. siječnja 2014. Zaključuje da je za sve tražbine tuženika za koje je zastara počela teći od 15. siječnja 2014., a na koje se primjenjuje Zakon o doprinosima za obvezna osiguranja nastupila apsolutna zastara. Ističe da opomena ne predstavlja službenu radnju poreznog tijela usmjerenu na utvrđivanje ili naplatu poreza te se opomena smatra notifikacijskom radnjom kojom se porezni dužnik obavještava o postojanju i iznosu duga. Tužitelj zaključuje da opomena ne predstavlja službenu radnju koja uzrokuje prekid zastare te ističe da istu nije zaprimio. Ukazuje na supsidijarnu primjenu Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te otkloni nedostatke, podredno poništi prvostupanjsku presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je predmet odlučivanja u predmetnoj stvari zahtjev tužitelja od 7. lipnja 2024. kojim je zatražio otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga po osnovi doprinosa za razdoblje od 2004. do 2012. godine. Nadalje, proizlazi da je rješenjem o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/2014-001/35, urbroj: 513-07- 08/2014-01 od 16. siječnja 2014. za predmetno dugovanje izvršena zabrana otuđenja pokretnine u vlasništvu tužitelja što je upisano u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova.

8. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon održane usmene i javne rasprave i nakon uvida u spise predmeta pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa.

9. Naime, nije sporno da je provedena zabilježba ovrhe u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova temeljem rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina od 16. siječnja 2014. na motornom vozilu tužitelja, o čemu u spisu prileži dopis Ministarstva unutarnjih poslova klasa: 511-09-05/4-423-2014 od 30. listopada 2014.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju porezno tijelo i kada protekne vrijeme zastare može namiriti predmetni porezni dug po osnovi doprinosa jer je predmetni dug osiguran založnim pravom na pokretnini tužitelja, pa je stoga zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa pravilno odbijen kao neosnovan.

11. Naime, prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 114/22.) koja propisuje da kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Dakle, nakon što je predmetni dug osiguran založnim pravom na pokretnini tužitelja više se ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi duga doprinosa, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne i iz druge imovine. Stoga, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj neosnovano prigovara nastupu zastare prava na naplatu duga doprinosa koji je osiguran založnim pravom.

12. U konkretnom slučaju se na zastaru poreznog duga primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona, stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima je uređena zastara potraživanja.

13. Žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima .

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković